Lyrics has been copied to clipboard!
Držic - SKUP
ŽIVOTOPIS:
Marin Držic roden je 1508. u Dubrovniku u pucanskoj obitelji, a umro 1567. godine.
Jedno vrijeme boravi u Sieni gdje upoznaje talijansku renesansnu komediografiju.
Književni je rad zapoceo kao lirik (pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), no ubrzo se u potpunosti posvetio drami. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji.
Bio je najizvodeniji dubrovacki dramaticar.
Djela: pastirske igre ''Tirena'', ''Venera i Adon'', ''Grižula''; pokladna komedija ''Novela od Stanca''; komedije ''Dundo Maroje'', ''Arkulin'', ''Skup''; tragedija ''Hekuba''.
KNJIŽEVNI ROD: dramatika
VRSTA DJELA: komedija
TEMA:
Tema je komedije u svojoj osnovi patološka i pretjerana škrtost, ali bi se opcenito moglo reci da se radi o filozofiji pristupa životu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu izmedu starosti i mladosti.
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držicevo doba, dakle u 16. stoljecu. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanistickog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. odreduje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.
O PROLOGU ''SKUPA'':
Na samom se pocetku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko bice koje živi u šumi. On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreci joj da poistovjecuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajuci Njarnjase, glumacku družinu koja ce igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, veceras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra rijeci koja oznacave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas-gradu.
Satir potom tumaci o kojoj je komediji rijec i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem ce se temeljiti komedija: to je sukob izmedu škrtosti i uživanja u blagu, izmedu starosti i mladosti, a ponajviše izmedu snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljecu pr. Krista napisao komediju slicnog sadržaja pod nazivom ''Ćup sa zlatom – Aulularija''.
FABULA (PO CINOVIMA):
1. U prvoj sceni razgovaraju dvije služavke, mlada Grube, služavka vlastelina Džive, te stara Variva, služavka škrtog starca Skupa, o udaji Skupove kceri Andrijane koju otac želi dati nekome tko je bogat i ne traži miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panicno boji da ce ga netko opljackati, tj. da ce mu uzeti blago koje je pronašao u kuci i koje drži u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmišlja gdje da ga sakrije i kako da se ponaša da ne bi privukao pažnju mogucih lopova koje vidi u svima koji ga okružuju, pa cak i u najbližoj rodbini i posluzi. Najveci mu je problem taj što bi morao izici iz kuce zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.
Variva javlja Kamilu da Skup želi udati kcer za nekog starca koji ne traži miraz. Cini se da ce taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nade mladu ženu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad vec nema vlastite djece. Malo-pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava.
2. Kamilov sluga Munuo prica kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaša kao da je poludio. Skup i Zlati Kum pocinju dogovarati detalje oko ženidbe, a Skup je oduševljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi štednje, istovremeno ne tražeci miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je ženik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da ce njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronaci neko rješenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajuci se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zarucio za Andrijanu.
3. Dživo tumaci Dobri, koja se još uvijek nada da Skup nece udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zarucio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kucu noseci stvari za svadbu kao da je ona vec gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kuce misleci da su ga došli opljackati. Skup potom odlucuje sakriti svoju škrinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije tražiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prisluškuje Kamilov sluga Munuo.
4. Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kaže kako ih je Skup istjerao, na što Zlati Kum otkazuje svadbu, misleci kako mu buduci tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup vicuci kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, srece Grubu i nagovara je da se uda za njega govoreci joj kako je bogat.
5. Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako želi Andrijanu, a Skup misli da želi njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bježi s blagom, ali ga opazi prijatelj Pjeric i prisiljava da pode s njim Kamilu. Kamilo konacno otkriva Skupu da je zapravo vec oženjen njegovom kceri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava ženiti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Dživo i Pjeric koji dovodi Munua s blagom. Završetak drame nedostaje.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
SKUP je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne škrtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponašanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome što pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju.
ANDRIJANA i KAMILO nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdišucih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su olicenje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeduje.
Služavke VARIVA i GRUBA predstavljaju sukob izmedu starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovještaja, uvijek spremna na igru rijecima pri zavodenju, zalaže se za ljubav izmedu Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sacuvati svoj životni mir prilican starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti što bliže kucnom ognjištu.
DOBRE, Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u ženidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak popušta zbog dobrobiti svog sina.
ZLATI KUM i NIKO, Dobrina braca, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se želi, ali ni da se ne želi vjencati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, srecom po komediju, odustane od vjencanja. Niko takoder iznosi konzervativno mišljenje da mladi nepromišljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjencanja Kamila i Andrijane.
MUNUO, sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvažnije pomoci samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomažuci svom gospodaru, vrlo cesto preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Dživova Gruba.
PASIMAHA i DRIJEMALO sluge su Zlati Kuma koji žive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uživaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i proždrljivih ljudi kojima je u životu najvažnije dobro jesti i spavati.
ŽIVOTOPIS:
Marin Držic roden je 1508. u Dubrovniku u pucanskoj obitelji, a umro 1567. godine.
Jedno vrijeme boravi u Sieni gdje upoznaje talijansku renesansnu komediografiju.
Književni je rad zapoceo kao lirik (pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma), no ubrzo se u potpunosti posvetio drami. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji.
Bio je najizvodeniji dubrovacki dramaticar.
Djela: pastirske igre ''Tirena'', ''Venera i Adon'', ''Grižula''; pokladna komedija ''Novela od Stanca''; komedije ''Dundo Maroje'', ''Arkulin'', ''Skup''; tragedija ''Hekuba''.
KNJIŽEVNI ROD: dramatika
VRSTA DJELA: komedija
TEMA:
Tema je komedije u svojoj osnovi patološka i pretjerana škrtost, ali bi se opcenito moglo reci da se radi o filozofiji pristupa životu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu izmedu starosti i mladosti.
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držicevo doba, dakle u 16. stoljecu. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanistickog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. odreduje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.
O PROLOGU ''SKUPA'':
Na samom se pocetku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko bice koje živi u šumi. On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreci joj da poistovjecuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajuci Njarnjase, glumacku družinu koja ce igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, veceras festižaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra rijeci koja oznacave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas-gradu.
Satir potom tumaci o kojoj je komediji rijec i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem ce se temeljiti komedija: to je sukob izmedu škrtosti i uživanja u blagu, izmedu starosti i mladosti, a ponajviše izmedu snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljecu pr. Krista napisao komediju slicnog sadržaja pod nazivom ''Ćup sa zlatom – Aulularija''.
FABULA (PO CINOVIMA):
1. U prvoj sceni razgovaraju dvije služavke, mlada Grube, služavka vlastelina Džive, te stara Variva, služavka škrtog starca Skupa, o udaji Skupove kceri Andrijane koju otac želi dati nekome tko je bogat i ne traži miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panicno boji da ce ga netko opljackati, tj. da ce mu uzeti blago koje je pronašao u kuci i koje drži u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmišlja gdje da ga sakrije i kako da se ponaša da ne bi privukao pažnju mogucih lopova koje vidi u svima koji ga okružuju, pa cak i u najbližoj rodbini i posluzi. Najveci mu je problem taj što bi morao izici iz kuce zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.
Variva javlja Kamilu da Skup želi udati kcer za nekog starca koji ne traži miraz. Cini se da ce taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nade mladu ženu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad vec nema vlastite djece. Malo-pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava.
2. Kamilov sluga Munuo prica kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaša kao da je poludio. Skup i Zlati Kum pocinju dogovarati detalje oko ženidbe, a Skup je oduševljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi štednje, istovremeno ne tražeci miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je ženik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da ce njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronaci neko rješenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajuci se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zarucio za Andrijanu.
3. Dživo tumaci Dobri, koja se još uvijek nada da Skup nece udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zarucio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kucu noseci stvari za svadbu kao da je ona vec gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kuce misleci da su ga došli opljackati. Skup potom odlucuje sakriti svoju škrinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije tražiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prisluškuje Kamilov sluga Munuo.
4. Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kaže kako ih je Skup istjerao, na što Zlati Kum otkazuje svadbu, misleci kako mu buduci tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup vicuci kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, srece Grubu i nagovara je da se uda za njega govoreci joj kako je bogat.
5. Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako želi Andrijanu, a Skup misli da želi njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bježi s blagom, ali ga opazi prijatelj Pjeric i prisiljava da pode s njim Kamilu. Kamilo konacno otkriva Skupu da je zapravo vec oženjen njegovom kceri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava ženiti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Dživo i Pjeric koji dovodi Munua s blagom. Završetak drame nedostaje.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
SKUP je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne škrtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponašanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome što pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju.
ANDRIJANA i KAMILO nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdišucih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su olicenje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeduje.
Služavke VARIVA i GRUBA predstavljaju sukob izmedu starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovještaja, uvijek spremna na igru rijecima pri zavodenju, zalaže se za ljubav izmedu Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sacuvati svoj životni mir prilican starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti što bliže kucnom ognjištu.
DOBRE, Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u ženidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak popušta zbog dobrobiti svog sina.
ZLATI KUM i NIKO, Dobrina braca, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se želi, ali ni da se ne želi vjencati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, srecom po komediju, odustane od vjencanja. Niko takoder iznosi konzervativno mišljenje da mladi nepromišljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjencanja Kamila i Andrijane.
MUNUO, sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvažnije pomoci samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomažuci svom gospodaru, vrlo cesto preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Dživova Gruba.
PASIMAHA i DRIJEMALO sluge su Zlati Kuma koji žive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uživaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i proždrljivih ljudi kojima je u životu najvažnije dobro jesti i spavati.