Lyrics has been copied to clipboard!
SATIR ILITI DIVLJI COVIK
MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ
BILJEŠKE O PISCU :
Matija Antun Reljkovic rodio se 6. sijecnja 1732.godine u selu Svinjarevu (danas Davor) u novogradiškom kotaru. Školovanje je zapoceo u franjevackom samostanu u Cerniku, a potom nastavio naukovanje negdje u Madarskoj. Sa šesnaest godina stupa u vojsku gdje napreduje do cina kapetana. Kada je 1765. izbio sedmogodišnji rat Reljkovic sa svojom brodskom pukovnijom odlazi u Prusku. 1757. zarobljen je i zatocen u Frankfurtu na rijeci Odri. Reljkovic je uvidio koliko je njegova mila slavonija zaostala iza naprednih zemalja europe, pa je zato odlucio napisati ovu knjigu. Njegovo djelo Satir iliti divlji covik tiskano je u Desdenu 1762. Poslje rata vratio se u domovinu gdje je radio na razlicitim mjestima po Vojnoj krajini. Posljednje godine života proveo je u vlastitoj kuci u Vinkovcima. Umro je 22. sijecnja 1798.Matija Antun Reljkovic najznamenitiji je pisac takozvane slavonske književnosti.
SADRŽAJ:
Satir iliti divlji covik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja. Kroz svoj dvostruko satiricni spjev, Reljkovic opisuje i kritizira loše morale i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost i zabrinutost pisca teških prilika u Slavoniji nakon oslobodenja od Turaka te njegovu želju da se tako stanje nadvlada. On smatra da se zlo može iskorjenit samo kroz prosvjetu. Djelo pocinje tako kada slavonac u šumi pocinje sjeci drva kada sretne Satira i s njim postae prijatelj.Satir mu opisuje sve njegove propuste i savjetujem kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što slavonci slabo poznaju svoj jezik i pismo, te nešalju djecu u školu nego imaju turske kule, a to su:prelo gdje se širi nemoral i kolo gdje se nedjeljom sastaju, pjevaju, plešu, umjesto da se mole bogu, divan gdje muškarci trate vrijeme, zatim moba porilo te rastrošna pirovanja. Na kraju sljede savjeti zarucniku i zarucnici te upute o gospodarenju. Reljkovic se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajuci sve na zdrav ljudski razum, pa isticuci potrebu prosvjete najširih vrsta naroda. Predrasude i zli obicaji nemu su trulje i kamenje koje treba ukloniti. On ruši i razgraduje predrasude i ratove obicaje, koji su se ukorjenili u narodu, ka rasadnike svega zla u slavoniji. A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni život seljaka, stavlja Raljkovic kao nadu za daljnji opstanak, razvitak i buducnost za najšire slojeve. Pisac je u ovom djelu uvjeren, da ako ljudi nauce citati i pisati i ako ga skola prosvjeti, time ce nestati sva zlodjela i kriva postavljanja ljudi prema životu,u onome što mi predstavljasmo u tom životu. Ovim djelom Reljkovic pokušava pomoci svakom covjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na životu, kako je škola jesini put da u životu postanemo nešto i obogatimo svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Stoga nam dovodi Satira kao pozitivan lik koji ukazuje na naše propuste i na naš nemar. U razgovoru slavonaca koji je pozvao Satira na objed vidimo na kakve su sve propuste ukazali.
OPIS SLAVONCA:
On zapravo predstavlj sve ljude u slavoniji koji su nakon oslobodenja od turaka doživjeli potpun slom u duhu i kulturi, prosvjezi i rodu. To su postali nemarni ljudi koji nisu marili za ništa pa tako ni za izgled svojih kuca, zaprepaštenost svojih polja i neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
OPIS SATIRA:
Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u slavoniji dogada, te pokušava pomoci i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest slavonca da vec jednom shvati u kakom božanstvenom okrugu živi, i kako ga svojim ponašanjem pretvaraju u prpast.
O DJELU:
Djelo “satir iliti divlji covik” je djelo koje opisuje nemarnost ljudi i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potice samog citatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi. Slavonci su stanovnici kasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veljcanstvenim i gotovo nestvarnim stvarima i mjestima za koja covjek nije ni zamislio da postoje u stvarnom životu. Velika propust ili cak grijeh bila bi da te prirodne ljepote izgube svoju car svoju vrijednost zbog nemara nas obicnih ljudi i zbog naše nestašne naravi.
MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ
BILJEŠKE O PISCU :
Matija Antun Reljkovic rodio se 6. sijecnja 1732.godine u selu Svinjarevu (danas Davor) u novogradiškom kotaru. Školovanje je zapoceo u franjevackom samostanu u Cerniku, a potom nastavio naukovanje negdje u Madarskoj. Sa šesnaest godina stupa u vojsku gdje napreduje do cina kapetana. Kada je 1765. izbio sedmogodišnji rat Reljkovic sa svojom brodskom pukovnijom odlazi u Prusku. 1757. zarobljen je i zatocen u Frankfurtu na rijeci Odri. Reljkovic je uvidio koliko je njegova mila slavonija zaostala iza naprednih zemalja europe, pa je zato odlucio napisati ovu knjigu. Njegovo djelo Satir iliti divlji covik tiskano je u Desdenu 1762. Poslje rata vratio se u domovinu gdje je radio na razlicitim mjestima po Vojnoj krajini. Posljednje godine života proveo je u vlastitoj kuci u Vinkovcima. Umro je 22. sijecnja 1798.Matija Antun Reljkovic najznamenitiji je pisac takozvane slavonske književnosti.
SADRŽAJ:
Satir iliti divlji covik je djelo koje se sastoji od 11 pjevanja. Kroz svoj dvostruko satiricni spjev, Reljkovic opisuje i kritizira loše morale i gospodarske prilike u Slavoniji. Stranice djela otkrivaju iskrenost i zabrinutost pisca teških prilika u Slavoniji nakon oslobodenja od Turaka te njegovu želju da se tako stanje nadvlada. On smatra da se zlo može iskorjenit samo kroz prosvjetu. Djelo pocinje tako kada slavonac u šumi pocinje sjeci drva kada sretne Satira i s njim postae prijatelj.Satir mu opisuje sve njegove propuste i savjetujem kako da ih ispravi. On žestoko kritizira to što slavonci slabo poznaju svoj jezik i pismo, te nešalju djecu u školu nego imaju turske kule, a to su:prelo gdje se širi nemoral i kolo gdje se nedjeljom sastaju, pjevaju, plešu, umjesto da se mole bogu, divan gdje muškarci trate vrijeme, zatim moba porilo te rastrošna pirovanja. Na kraju sljede savjeti zarucniku i zarucnici te upute o gospodarenju. Reljkovic se u ovom djelu bori protiv praznovjerja i predrasuda, pozivajuci sve na zdrav ljudski razum, pa isticuci potrebu prosvjete najširih vrsta naroda. Predrasude i zli obicaji nemu su trulje i kamenje koje treba ukloniti. On ruši i razgraduje predrasude i ratove obicaje, koji su se ukorjenili u narodu, ka rasadnike svega zla u slavoniji. A protiv tih pojava, na kojima se osnivao suvremeni život seljaka, stavlja Raljkovic kao nadu za daljnji opstanak, razvitak i buducnost za najšire slojeve. Pisac je u ovom djelu uvjeren, da ako ljudi nauce citati i pisati i ako ga skola prosvjeti, time ce nestati sva zlodjela i kriva postavljanja ljudi prema životu,u onome što mi predstavljasmo u tom životu. Ovim djelom Reljkovic pokušava pomoci svakom covjeku da uvidi kako nas samo kultura održava na životu, kako je škola jesini put da u životu postanemo nešto i obogatimo svoj duh zanimljivim i stvarnim pojavama. Stoga nam dovodi Satira kao pozitivan lik koji ukazuje na naše propuste i na naš nemar. U razgovoru slavonaca koji je pozvao Satira na objed vidimo na kakve su sve propuste ukazali.
OPIS SLAVONCA:
On zapravo predstavlj sve ljude u slavoniji koji su nakon oslobodenja od turaka doživjeli potpun slom u duhu i kulturi, prosvjezi i rodu. To su postali nemarni ljudi koji nisu marili za ništa pa tako ni za izgled svojih kuca, zaprepaštenost svojih polja i neznanje svoje najmilije i najdraže djece.
OPIS SATIRA:
Izmišljeni lik koji je svjestan svega što se u slavoniji dogada, te pokušava pomoci i ukazati na sve propuste. On pokušava probuditi svijest slavonca da vec jednom shvati u kakom božanstvenom okrugu živi, i kako ga svojim ponašanjem pretvaraju u prpast.
O DJELU:
Djelo “satir iliti divlji covik” je djelo koje opisuje nemarnost ljudi i njihovu izgubljenost prema mjestu u kojem žive, ali ujedno i potice samog citatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi. Slavonci su stanovnici kasne oaze koja obiluje mnoštvom prirodnih ljepota. Sve u njoj ispunjeno je veljcanstvenim i gotovo nestvarnim stvarima i mjestima za koja covjek nije ni zamislio da postoje u stvarnom životu. Velika propust ili cak grijeh bila bi da te prirodne ljepote izgube svoju car svoju vrijednost zbog nemara nas obicnih ljudi i zbog naše nestašne naravi.