Lyrics has been copied to clipboard!
Karl Bruckner
Sadako hoce živjeti
Bilješka o piscu:
Karl Bruckner roden je 1. 9. 1906. godine u Becu kao sin radnika, tiskara. Rastao je u radnickoj cetvrti Otakringer. Otkriva slikarski talent i izraduje kopije starih majstora. Tada piše prvu pjesmu. Objavljuje svoju prvu knjigu za omladinu “ Dijamant Tobije Amberqera” o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Prvi je uspijeh postigao knjigom o nogometu “ Die Spanzenelf”, a prvu afirmaciju stekao je romanom “ Pablo, Indijanac”. Najpoznatije dijelo mu je “ Sadako hoce živjeti”, izdano prvi put 1961. godine. S 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika, postao je jednim od najpoznatijih omladinskih pisaca njemackog književnog izraza, cija su djela objavljena u najudaljenijim krajevima svijeta.
Vrsta djela:
Roman
Mjesto i vrijeme radnje: Hirošima za vrijeme II. svjetskog rata, kada je bacena atomska bomba
Tema:
Želja za normalnim životom (bezbrižnim životom), preživljavanje u teškoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimaština, tuga.
Sadako:
Cetverogodišnja djevojcica, znatiželjna, puna strahopoštovanja, nestrpljiva:
“ Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djecjem nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima, osjecala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi. Postalo je nepodnosivo vruce, glad ju je morila, pa i žeda, ali od straha pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to”
Jedna od tisuce nevinih žrtava oboljela od gama – zracenja, bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva:
“ Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluca žele disati:
“ Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedestog ždrala od papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju. Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema starha pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjecajan djecak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako, da se nije želio suociti s cinjenicom da je ona zaražena:
“ Zašto nije mene ubilo?”
“ Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku srecu. Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute grane. Ležala si medu samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te odbacio.”
“ I opržilo me.”
“ Ne, bila si samo izgrebena.”
“ O ne, osjetila sam nešto vruce, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“ To nije moguce. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim drvetom. Sjecam se tocno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji djecak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najtežim situacijama, znao joj je odvuci misli od necega što bi tražila, a što joj on nije bio u mogucnosti ispuniti.
Hirošima za pada bombe:
“ I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva vrucine grad Hirošima. U toj sekundi izgorjelo je 86100 ljudi. U toj sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6820 kuca bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se dijelici prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi srušilo se osim toga 3750 zgrada, a ruševine su pocele gorjeti. U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake eksplozivno mjesto u krugu od jednog i po kilometra. U toj jednoj sekundi je slika i prilika Božja izvršila prvi pokušaj da uz pomoc nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
Dojmovi i kritike:
Pisac nam ovom pricom želi poruciti kako je teško živjeti u vrijeme rata, gladovati i boriti se da bi preživjeli; porucuje nam kako su ozbiljne i tragicne posljedice i koliko je japanski narod propatio zbog bolesti i godinama nakon dogadaja koji je trajao – samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali što su u stanju uciniti i da se takvo što nikad više nece dogoditi. Iz ovog možemo nauciti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad više ne ponovi, jer bi moglo biti kobno za covjecanstvo.
Sadako hoce živjeti
Bilješka o piscu:
Karl Bruckner roden je 1. 9. 1906. godine u Becu kao sin radnika, tiskara. Rastao je u radnickoj cetvrti Otakringer. Otkriva slikarski talent i izraduje kopije starih majstora. Tada piše prvu pjesmu. Objavljuje svoju prvu knjigu za omladinu “ Dijamant Tobije Amberqera” o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Prvi je uspijeh postigao knjigom o nogometu “ Die Spanzenelf”, a prvu afirmaciju stekao je romanom “ Pablo, Indijanac”. Najpoznatije dijelo mu je “ Sadako hoce živjeti”, izdano prvi put 1961. godine. S 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika, postao je jednim od najpoznatijih omladinskih pisaca njemackog književnog izraza, cija su djela objavljena u najudaljenijim krajevima svijeta.
Vrsta djela:
Roman
Mjesto i vrijeme radnje: Hirošima za vrijeme II. svjetskog rata, kada je bacena atomska bomba
Tema:
Želja za normalnim životom (bezbrižnim životom), preživljavanje u teškoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimaština, tuga.
Sadako:
Cetverogodišnja djevojcica, znatiželjna, puna strahopoštovanja, nestrpljiva:
“ Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djecjem nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima, osjecala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi. Postalo je nepodnosivo vruce, glad ju je morila, pa i žeda, ali od straha pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to”
Jedna od tisuce nevinih žrtava oboljela od gama – zracenja, bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva:
“ Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno. Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluca žele disati:
“ Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedestog ždrala od papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju. Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema starha pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjecajan djecak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako, da se nije želio suociti s cinjenicom da je ona zaražena:
“ Zašto nije mene ubilo?”
“ Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku srecu. Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute grane. Ležala si medu samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te odbacio.”
“ I opržilo me.”
“ Ne, bila si samo izgrebena.”
“ O ne, osjetila sam nešto vruce, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“ To nije moguce. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim drvetom. Sjecam se tocno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji djecak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najtežim situacijama, znao joj je odvuci misli od necega što bi tražila, a što joj on nije bio u mogucnosti ispuniti.
Hirošima za pada bombe:
“ I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva vrucine grad Hirošima. U toj sekundi izgorjelo je 86100 ljudi. U toj sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6820 kuca bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se dijelici prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi srušilo se osim toga 3750 zgrada, a ruševine su pocele gorjeti. U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake eksplozivno mjesto u krugu od jednog i po kilometra. U toj jednoj sekundi je slika i prilika Božja izvršila prvi pokušaj da uz pomoc nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
Dojmovi i kritike:
Pisac nam ovom pricom želi poruciti kako je teško živjeti u vrijeme rata, gladovati i boriti se da bi preživjeli; porucuje nam kako su ozbiljne i tragicne posljedice i koliko je japanski narod propatio zbog bolesti i godinama nakon dogadaja koji je trajao – samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali što su u stanju uciniti i da se takvo što nikad više nece dogoditi. Iz ovog možemo nauciti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad više ne ponovi, jer bi moglo biti kobno za covjecanstvo.