Lyrics has been copied to clipboard!
IVO ANDRIĆ PRIPOVIJETKE Bilješka o piscu: Istaknuti romanopisac, pripovjedac, pjesnik i esejist. Ivo Andric roden je 9. 10. 1892. godine u siromašnoj obrtnickoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja. Djetinstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio i osnovnu školu. Gimnaziju je pohadao u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrižna; sa mnogo napora, i uz dosta teškoca i prepreka, Andric je stekao universitetsko obrazovanje. Studirao je filozofiju, osdijek slavenske književnosti i povijesti u Zagrebu, Becu, Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom životu Bosne pod Turcima. Kao srednjoškolac i student Andric sudjeluje u naprednoj djelatnosti revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno oslobodenje. Za vrijeme drugog svjetskog rata živi povuceno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajuci nikakvo preštampavanje i objavljivanje svojih djela. Prve književne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u casopisu Bosanska vila, a nešto kasnije i svoje prevode O. Župancica, M. Aleksandra, V. Levstika … Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu pripovjedacku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi Nemiri. Izmedu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na Drini cuprija, Travnicka kronika, Gospodica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove pripovjetka, Prica o vezirovom slonu, Lica … Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Medu njegove najpoznatije tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegošu, Vuku, Kocicu … Godine 1956. Dobio je povelju za životno djelo, najvišu književnu nagradu u zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavo, Zagreb, 1963. Prica o kmetu Simanu - vrijeme : krajem 19. stoljeca - mjesto : kraj oko Sarajeva Godine 1876. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome gradicu Nevesinju. Tu je poražena Turska vojska, a time slabi i citavo tursko carstvo. Usporedo s tim, Austrijska vojska jaca i postaje najveca politicka i vojna sila u tom dijelu Evrope. Godine 1878. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kmetovi su mislili da ce austrijska vlast donijeti nove uvjete života medutim za kmeta nije bilo nokakove promjene, kmet je i dalje ostao kmet, a age su ostali age. Promijenilo se samo ime države i vlasti, a sve ostalo, narocito društveni položaj kmeta nije se ni u cemu poboljšao. Nastala se teška vremena i nesigurna za bosanski narod. __________________________________________________ U dijelu Ive Andrica prikazuje se vjekovna borba izmedu kmetova i turskih feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku, kmetovi su povjerovali da je došao kraj iskorištavanja. ___________________________________________________ U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovica i age Ibraga Kološa. Kad su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije više htio da mu daje trecinu uroda. Mislio je da je s promjenom vlasti donešena i promjena o dacama kmetova. Ali Siman se grdno prevario, vlast je još uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u dan provodio vrijeme na raznim sudenjima, misleci da je u pravu. . Simanu su umrla dijeca, žena otišla kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridrcžavao svoga stava i tako je upropastio svoj život. ___________________________________________________ Siman Vaskovic: kmet koji je živio svojim mirnim, uobucajenim životom. Siman je tražio svoje pravo, ali ondašnje “visoko društvo” nije dozvoljavalo da obican kmet traži pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je još malo pricekao uz njega bi bilo još mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije pocela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same teškoce. Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najlošije društvo, medu pijance i propalice. Ibraga Kološ: Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio loš covjek, naprotiv, u mnogome je popuštao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati dace, aga ga je tužio sudu i dobio ono što je tražio. Od Simana je stvorio propalicu. Veletovci - vrijeme: pocetak 19. Stoljeca - mjesto: na granici Bosne i Srbije Turci su odlucili da potpuno ociste planine i oslobode putove u tom kraju. Otpor su im davala dva hajduka koja su vec pet godina bili klica bune na tom podrucju. Jedan od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turci su opkolili tu dvojicu, koja se nalazila u kuli, koja je pripadali porodici Crnojevica. Stojan je sa svojim drugom pružao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti hajduke. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana , pošto su ubili Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome, što su trebali dovesti Stojanova strica, kojeg je ovaj jako volio. Tako su i ucinili. Stojanov stria cica Miloje trebao je na nagovor Turaka pozvati Stojana na predaju. Ali cica Miloje, iako u smrtnoj opasnosti, nije to ucinio vec je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima, a pogotovo ne živ. Turcoi ubiše cicu Miloja. Bila je oluja, koju je Stojan iskoristio i tu je noc pobjegao. Turci su se morali vratiti u Užice i umjesto Stojanove glave poslali su cica Milojevu glavu i glavu Stojanova prijatelja u Beograd. Tako se cicina glava, ni kriva ni dužna našla na Beogradskom bedemu. Kao i mnogih drugih vojnika, hajduka. ___________________________________________________ Ideja: Ova kratka Andriceva pripovjetka prikazuje nam junaštvo, veliku hrabrost i borbenost hajduka. Analiza djela Andric u svojima lektirama najcešce piše o dogadajima u našim krajima u vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas, piše o samovolji, tvrdoglavosti i o patnjama naroda. Na poseban nacin opisuje likove u svojim odlukama, zakljuccima, mišljenjima, doživljajima. Andric to opisivanje prikazuje na pocetku pripovjetke kako bi u daljnem pisanju još više obradio njihove postupke i to na takav nacin da izazove citaocevo razmišljanje i zakljucke. Zakljucak U svojim pripovjetkama Ivo Andric slika život Bosne, njene ljude i pejzaže kao i posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjecaj o praznini ljudskog života, o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te osjecaj o njegovom vjecnom i neizbježnom padanju u siromaštvo i smrt. U njegovim pripovjetkama dolazi do izražaja društvena problematika koja je savršeno iskazana u stilu i ljepoti njegovih recenica. Ssavršeno jasan, s plasticnim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andric je stvorio poseban stil kojem nema premca u našoj književnosti.