Lyrics has been copied to clipboard!
Ivan Goran Kovacic
Pripovjetke
BILJEŠKA O PISCU:
Ivan Goran Kovacic (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Foca, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga cetnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i clanke. Za života je izdao zbirku pjesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Poceo je pisati i dva romana (Brod na potoku, Božji bubanj), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme Ognji i rože i knjigu kritika Eseji i ocjene, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom Ognji i rože uveo je u našu književnost kajkavsko narjecje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezicna oaza. Osobitu brigu posvecivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rjecnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema Jama (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravicnim fašistickim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i znacajna pokretna snaga Goranove proze, a i citavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Mrak na svijetlim stazama
KOMPOZICIJA FABULE:
Uvod: Upoznajemo se s Jacicom Šafranom.
Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu.
Vrhunac: Franina Brdar gradi kucu pokraj Jacice.
Rasplet: Jacica mora izvršiti domovinsku dužnost.
Završetak: Jacica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu.
KRATKI SADRŽAJ:
Jacica Šafran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga odlucili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu kravu Golubu.
Ispocetka mu je bilo teško, ali s vremenom je zavolio Golubu i poceo obradivati vrt. Franina Brdar je odlucio sagraditi kucu. Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina poceo vrijedati Jacicu. Pred jesen došli su u selo državni cinovnici da pokupe vojnicu. Buduci da Jacica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je Franini bilo žao Jacice i prvi put u životu je upotrijebio umanjenicu žaleci za njegovom kravicom.
PREPRICANA EPIZODA:
Franina Brdar vracao se iz šume i vidio kako gospoda vode Golubu. Odmah je shvatio što se dogodilo. Pricekao je Jacicu. Kad ga je vidio onako slomljenog i ocajnog, potapšao ga je i potreseno rekao: "Odveli su ti. Jace, kravu - odveli su ti kravicu…". Zamahnuo je sjekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde.
OPIS GLAVNOG LIKA:
Jacica Šafran je bio starac "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, slicio je grmicku koji se podigao iz cucnja i gegavo popošao. Ali grmicku koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao." Jacica ne želi ici u selo jer zna da ce ga tamo svi ismijavati. Svecenik ga je jednom pozvao, ali je tada još rjede išao u selo. Jacica se boji Franine Brdara. “Jacica bijaše sretan kada je susjed odlazio u šumu na obdanicu i vracao se tek kasno u noc”. Jacica je osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama - “Što ce batinica, što ce šipcica volicu božjem, što ce kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu rijec. Dobar je prema svemu živom.
OPIS SPOREDNOG LIKA:
Franina Brdar je bio “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlacnica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke cetinjaste kose prozvali su ga Oblacina jer je bio uvijek namrgoden. Ugljenar i drvosjeca, “covjek koji se u mladosti zavlacio pod kirijaška kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijaškim plecima”. Franinu nisu prihvatili i izazivali su ga stalno. Od tada se više nije vracao u selo nego je živio u šumi. Franina je nakon deset dana progovorio s Jacicom vrijedajuci ga: “O Jace, Jacino tom starom strvinom ti zacepiše gubicu, tom kravetinom mlohavom...” Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima osjecajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške rijeci “ženetina, kravetina...” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na drvecu i Jacici.
OSNOVNA MISAO:
Covjek ima svoju vanjsku, grubu i unutrašnju, osjecajnu stranu, koja progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromašnima. Takav je naizgled grubijan Franina, ali ga u duši boli nepravda nacinjena Jacici.
TEMA:
Djelo govori o siromaštvu i teškom životu malog covjeka, nemilosrdnosti države, otudenosti medu ljudima, vrijedanju i ismijavanju malog covjeka kojega nitko ne štiti.
PROBLEMATIKA: Siromaštvo, težak život, nepravda, otudenost.
DOJAM:
Pripovjetka je potresna. Govori o dva covjeka koja su se udaljila od svijeta. Jacica je dobar prema svemu živom, dok je Franina grub i otresit, ali ne i bezosjecajan.
____________________________________________
Pripovjetke
BILJEŠKA O PISCU:
Ivan Goran Kovacic (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21. 03. 1913. - okolica Vrbnice, kotar Foca, srpanj 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga cetnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i clanke. Za života je izdao zbirku pjesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Poceo je pisati i dva romana (Brod na potoku, Božji bubanj), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme Ognji i rože i knjigu kritika Eseji i ocjene, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom Ognji i rože uveo je u našu književnost kajkavsko narjecje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezicna oaza. Osobitu brigu posvecivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rjecnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema Jama (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravicnim fašistickim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i znacajna pokretna snaga Goranove proze, a i citavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Mrak na svijetlim stazama
KOMPOZICIJA FABULE:
Uvod: Upoznajemo se s Jacicom Šafranom.
Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu.
Vrhunac: Franina Brdar gradi kucu pokraj Jacice.
Rasplet: Jacica mora izvršiti domovinsku dužnost.
Završetak: Jacica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu.
KRATKI SADRŽAJ:
Jacica Šafran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga odlucili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu kravu Golubu.
Ispocetka mu je bilo teško, ali s vremenom je zavolio Golubu i poceo obradivati vrt. Franina Brdar je odlucio sagraditi kucu. Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina poceo vrijedati Jacicu. Pred jesen došli su u selo državni cinovnici da pokupe vojnicu. Buduci da Jacica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je Franini bilo žao Jacice i prvi put u životu je upotrijebio umanjenicu žaleci za njegovom kravicom.
PREPRICANA EPIZODA:
Franina Brdar vracao se iz šume i vidio kako gospoda vode Golubu. Odmah je shvatio što se dogodilo. Pricekao je Jacicu. Kad ga je vidio onako slomljenog i ocajnog, potapšao ga je i potreseno rekao: "Odveli su ti. Jace, kravu - odveli su ti kravicu…". Zamahnuo je sjekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde.
OPIS GLAVNOG LIKA:
Jacica Šafran je bio starac "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, slicio je grmicku koji se podigao iz cucnja i gegavo popošao. Ali grmicku koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao." Jacica ne želi ici u selo jer zna da ce ga tamo svi ismijavati. Svecenik ga je jednom pozvao, ali je tada još rjede išao u selo. Jacica se boji Franine Brdara. “Jacica bijaše sretan kada je susjed odlazio u šumu na obdanicu i vracao se tek kasno u noc”. Jacica je osjetljiv starac koji tepa biljkama i životinjama - “Što ce batinica, što ce šipcica volicu božjem, što ce kravici krotkoj?” Nikad nije rekao prostu rijec. Dobar je prema svemu živom.
OPIS SPOREDNOG LIKA:
Franina Brdar je bio “uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlacnica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom miškom.” Rutavih prsa i kratke cetinjaste kose prozvali su ga Oblacina jer je bio uvijek namrgoden. Ugljenar i drvosjeca, “covjek koji se u mladosti zavlacio pod kirijaška kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijaškim plecima”. Franinu nisu prihvatili i izazivali su ga stalno. Od tada se više nije vracao u selo nego je živio u šumi. Franina je nakon deset dana progovorio s Jacicom vrijedajuci ga: “O Jace, Jacino tom starom strvinom ti zacepiše gubicu, tom kravetinom mlohavom...” Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima osjecajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teške rijeci “ženetina, kravetina...” Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na drvecu i Jacici.
OSNOVNA MISAO:
Covjek ima svoju vanjsku, grubu i unutrašnju, osjecajnu stranu, koja progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromašnima. Takav je naizgled grubijan Franina, ali ga u duši boli nepravda nacinjena Jacici.
TEMA:
Djelo govori o siromaštvu i teškom životu malog covjeka, nemilosrdnosti države, otudenosti medu ljudima, vrijedanju i ismijavanju malog covjeka kojega nitko ne štiti.
PROBLEMATIKA: Siromaštvo, težak život, nepravda, otudenost.
DOJAM:
Pripovjetka je potresna. Govori o dva covjeka koja su se udaljila od svijeta. Jacica je dobar prema svemu živom, dok je Franina grub i otresit, ali ne i bezosjecajan.
____________________________________________