Lyrics has been copied to clipboard!
Vjenceslav Novak
Posljedni Stipancici
Tema: propast jedne hravatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta; problem patrijahalnog odgoja; intimna tragedija Lucije; povjesno politicki trenutak Senja.
Fabula: Sve pocinje krštenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipancica. Dalje se nastavlja opisivanjem života Stipinovica te velike ocinske ljubavi prema Jurju. Ti privatni dogadaji popraceni su politickom pozadinom o pocetku budenja nacionalne svjesti u Hrvata i o pocecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve to završava Lucijinom nesrecon i bolesti, te nakraju njenom smrcu.
Kompozicija:
1. Kopozicija: pisac pocinje sa sadašnjošcu; bolest i nesreca Lucije te briga Valpugre
2. Zaplet: vracanje u prošlost od krštenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesrece i bolesti (siže)
3. Završetak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipancica: Lucije i Valpurge.
Ideja: Socijalni položaj ljudi u odredenom povjesnom razdoblju; Odupiranje Madarima; Ocinska ljubav.
Mjesto radnje: Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.
Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i budenja nacionalne svjesti Hrvata
Karakterizacija likova:
Ante Stipancic: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, cini mi se, od najcistijih karaktera. Htio je pošto-poto plivati na površini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuce ono što je bio u kuci: prvi autoritet u svemu i svacemu, ali nije išlo. A nije išlo zato što je u isti cas trožio uporište na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio ni politicar. Da je poživio, ja kriv ako ga ne bi lako našao i medu našim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Madar u isti cas. Otac i mati bili su mu zapravo krcmar i krcmarica, za svoj staleš i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio uzgojem svoju taštinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je naravno zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potraži plemicki list svojih pradjedova, cesa nije mogao naci. Ali držao se svejedno plemicem. Kako je ucio, rekao sam ti: znao je od svacesa nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao sebe covjekom ucenim. Kod kuce je bio strah ukucana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom odvracao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim položajima nezadovoljan.’’ Osim toga, brinuo se previše za sina, a svoju kcerku i ženu je zanemarivao. Ustvari je želio da Jurja napravi ono što on nije uspio, tj. Da se Stipancicev san ostvari preko Jurja što naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog života koji je svršio na ruševinama zbog nepravde koju je nanio svojoj ženi i kceri, a samo zato jer je smatrao da ga je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je živio. Okružen svojom ženom i kceri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Lucija Stipancic: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno društvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje vanjskog svijeta jer je izmedu ostalog stalno boravila u kuci. Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponašati. Upravo zbog te ,,izoliranosti’’ od svijeta je u nevinost i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se može voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjecajna i krhka, a to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta i žalila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duševno stanje puno je pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla živjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji slucaj posrnule djevojke.
Valpurga Stipancic: Tipican prikaz tadašnje žene. U ranoj se dobi udala za Stipancica i pošto je on bio iz više porodice smatrala ga je savršenim. Uvijek mu je bila poslušna i radila je sve što se od nje tražilo iako se to kadkad i kosilo njenom mišljenju ili želji. Kada je pronašla spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipancic ipak najbolji cavjek Nakon rodenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majcinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipancic nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko. Sve bi ucinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipancica ispunjavala je želje Lucii jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipanciceve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromaštva morala povuci u malenu kucicu zajedno s Lucijom.Jedva je docekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa cak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je cak i svoje hrvatsko ime promjenio u madarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otišla je do Martina da se dogovori da joj on napiše pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpiše sa Albert. Sve je željela dati, pa cak i svoj život za srecu svoje kceri, iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadživjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tužni život završila je smrznuta u hladnoj noci tražeci milostinju. Tada je završila patnja njenog srca.
Juraj Stipancic: Bio je prvo dijete, a još k tome i sin pa je upravo k njemu Ante Stipancic njemu posvetio cijeli svoj život. Kada je bio još malen dovodio bi mu ucitelje kako bi skupio što više znanja za tvz. misiju koja ga je cekala. Majcinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjecao ništa prema njima i uopce za njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je želio imati i majku i sestru, ali je tada vec bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuce bio kriv upravo njegov otac. Kada je Juraj otišao, znao je da ce mu otac slati novac, pa se prepustio lagodnom životu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oceve smrti više ga nije ništa vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke promjenio je ime u madarsko i više se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je njegovoj duši jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.
Opci dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja ikada procitao. Radnja je užasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav kakav sam i ocekivao. Ovu knjigu bih preporucio svim neprijateljima.
Posljedni Stipancici
Tema: propast jedne hravatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta; problem patrijahalnog odgoja; intimna tragedija Lucije; povjesno politicki trenutak Senja.
Fabula: Sve pocinje krštenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipancica. Dalje se nastavlja opisivanjem života Stipinovica te velike ocinske ljubavi prema Jurju. Ti privatni dogadaji popraceni su politickom pozadinom o pocetku budenja nacionalne svjesti u Hrvata i o pocecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve to završava Lucijinom nesrecon i bolesti, te nakraju njenom smrcu.
Kompozicija:
1. Kopozicija: pisac pocinje sa sadašnjošcu; bolest i nesreca Lucije te briga Valpugre
2. Zaplet: vracanje u prošlost od krštenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesrece i bolesti (siže)
3. Završetak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipancica: Lucije i Valpurge.
Ideja: Socijalni položaj ljudi u odredenom povjesnom razdoblju; Odupiranje Madarima; Ocinska ljubav.
Mjesto radnje: Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.
Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i budenja nacionalne svjesti Hrvata
Karakterizacija likova:
Ante Stipancic: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, cini mi se, od najcistijih karaktera. Htio je pošto-poto plivati na površini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kuce ono što je bio u kuci: prvi autoritet u svemu i svacemu, ali nije išlo. A nije išlo zato što je u isti cas trožio uporište na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio ni politicar. Da je poživio, ja kriv ako ga ne bi lako našao i medu našim ilirima. Bio je Austrijanac, Francuz, Taljan i Madar u isti cas. Otac i mati bili su mu zapravo krcmar i krcmarica, za svoj staleš i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio uzgojem svoju taštinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku života. Morao je naravno zaboraviti što su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da potraži plemicki list svojih pradjedova, cesa nije mogao naci. Ali držao se svejedno plemicem. Kako je ucio, rekao sam ti: znao je od svacesa nešto, a od svega ništa. Zato je ipak držao sebe covjekom ucenim. Kod kuce je bio strah ukucana, a mali su ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom odvracao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao. Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim položajima nezadovoljan.’’ Osim toga, brinuo se previše za sina, a svoju kcerku i ženu je zanemarivao. Ustvari je želio da Jurja napravi ono što on nije uspio, tj. Da se Stipancicev san ostvari preko Jurja što naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog života koji je svršio na ruševinama zbog nepravde koju je nanio svojoj ženi i kceri, a samo zato jer je smatrao da ga je Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je živio. Okružen svojom ženom i kceri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Lucija Stipancic: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno društvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepoštenje vanjskog svijeta jer je izmedu ostalog stalno boravila u kuci. Usprkos svemu tome ipak ja imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponašati. Upravo zbog te ,,izoliranosti’’ od svijeta je u nevinost i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se može voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjecajna i krhka, a to je ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti Alberta i žalila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duševno stanje puno je pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom nije mogla živjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji slucaj posrnule djevojke.
Valpurga Stipancic: Tipican prikaz tadašnje žene. U ranoj se dobi udala za Stipancica i pošto je on bio iz više porodice smatrala ga je savršenim. Uvijek mu je bila poslušna i radila je sve što se od nje tražilo iako se to kadkad i kosilo njenom mišljenju ili želji. Kada je pronašla spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipancic ipak najbolji cavjek Nakon rodenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majcinsku ljubav prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipancic nije dao skoro ni pristup k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao žensko. Sve bi ucinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipancica ispunjavala je želje Lucii jer je bila takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipanciceve smrti mnogo je patila, ali se zbog siromaštva morala povuci u malenu kucicu zajedno s Lucijom.Jedva je docekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa cak i kad je prijetio svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i ništa mu nije zamjerila te ga je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je cak i svoje hrvatsko ime promjenio u madarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otišla je do Martina da se dogovori da joj on napiše pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju), ali da se potpiše sa Albert. Sve je željela dati, pa cak i svoj život za srecu svoje kceri, iako je znala da joj možda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za njezinu tajnu. Nadživjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najviše ju je boljelo što je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tužni život završila je smrznuta u hladnoj noci tražeci milostinju. Tada je završila patnja njenog srca.
Juraj Stipancic: Bio je prvo dijete, a još k tome i sin pa je upravo k njemu Ante Stipancic njemu posvetio cijeli svoj život. Kada je bio još malen dovodio bi mu ucitelje kako bi skupio što više znanja za tvz. misiju koja ga je cekala. Majcinu i sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga kasnije nije osjecao ništa prema njima i uopce za njih nije mario. Kada je pisao pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je želio imati i majku i sestru, ali je tada vec bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponašanje nakon odlaska iz kuce bio kriv upravo njegov otac. Kada je Juraj otišao, znao je da ce mu otac slati novac, pa se prepustio lagodnom životu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oceve smrti više ga nije ništa vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke promjenio je ime u madarsko i više se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer smatram da je njegovoj duši jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.
Opci dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja ikada procitao. Radnja je užasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav kakav sam i ocekivao. Ovu knjigu bih preporucio svim neprijateljima.