Lyrics has been copied to clipboard!
Bilješka o piscu
Honoré de Balzac (1799. - 1850.) , roden u Toursu u gradanskoj obitelji. Otac mu je bio naobražen covjek , bavio se je fiziologijom i sociologijom. Majka mu je bila religiozna, “udubljena u misticna razmišljanja”.
Kao djecak pokazuje veliko zanimanje za knjigu i citanje. Naobrazbu je stekao u raznim školama, najprije u rodnome Toursu, zatim u Parizu. Prema ocevoj želji trebao je studirati pravo, ali on se posvecuje književnosti. Bavi se s razlicitim poslovima i bori se s dugovima. Posjedovao je neobicnu radnu energiju, radio je 16 -17 sati dnevno. oženio se 1850. g., nekoliko mjeseci prije svoje smrti. Za života je postao slavan pisac.
Djela : Eugenie Grandet , Otac Goriot, Izgubljene iluzije, Rodakinja Bette, Rodak Pons, Sjaj i bijeda kurtizana…
Podaci izvadeni iz “Književnost 3”, Rosandic, Profil International d.o.o., Zagreb
Ljudska komedija
Ljudska komedija je ciklus romana u kojima Balzac prikazuje mnoštvo likova (2000 - 3000) pomocu kojih Balzac ulazi u sve pore tadašnjeg društva. Osnovna koncepcija strukture Ljuske komedije tj. grupiranje samostalnih djela u vece cjeline i pojavljivanje istih likova u više razlicitih djela pojavljuje se negdje pocetkom 1831., a sam naziv i plan tog opusa datiraju iz 1842. Iz tog razdoblja datira 1. sveska njegovih Sabranih djela, koje na nagovor izdavaca i po sugestiji jednog prijatelja naziva Ljuskom komedijom. Iako sam naslov Balzacova djela sugerira na Danteovu Božanstvenu komediju Balzac vjeruje u njegovu opravdanost : “Neizmjernost jednog plana, koji istodobno obuhvaca povijest i kritiku društva, analizu njegovih zala i raspravljanje njegovih principa, daje mi po mom mišljenju pravo da svom djelu dam naslov pod kojim se ono danas objavljuje : La Comédie humanie”(Predgovor svojeg prvog djela). Dok je Dante tumacio odnose u ljudskom društvu na temelju jedne teološke vizije svijeta, Balzac razmatra ljudsku vrstu sa stanovišta prirodnih znanosti i iskljucivo na temelju vlastitih promatranja. Uz to, Balzac ne ocjenjuje ljudsko društvo vec daje njegovu analizu ne upuštajuci se u povijesne probleme, nego ostajuci na razini svoje sadašnjosti. Balzac nam dalje tumaci u svom Predgovoru da ne treba davati analizu povijest jer su “osnovni ljudski problemi vjecni i ponavljaju se iz generacije u generaciju”. Znaci dovoljno je dati prikaz života jedne generacije i osvijetliti ga sa svih strana da bi se dobila slika ljudskog društva.
Balzac je svoju Ljudsku komediju podijelio na nekoliko dijelova : Studije društvenog života, Filozofske studije, Analiticke studije.
Temelj tog opusa cine Studije društvenog života a dijele se na 6 prizora : Prizori iz privatnog života, Prizori iz provincijskog života, Prizore iz pariškog života, Prizore iz politickog života, Prizore iz vojnickog života, Prizore iz seoskog života.
Ljudska komedija je ostala nedovršena, od 137 planiranih djela završena su tek 91, ali ipak kao opus ostala je nenadmašena. Zahvaljujuci svom izvarednom daru zapažanja Balzac nam je dao kompletnu sliku društvenog života u prvoj polovici 19 st.
Otac Goriot
Najpodesnije djelo za dobivanje uvida u LjK je svakako roman Otac Goriot. Prvotno zamišljen kao pripovijetka postepeno prerasta tokom pisanja zadane okvire radnje, ali ne napuštajuci ih, izgradujuci tri samostalne ali medusobno isprepletene radnje, ciji se dogadaju odvijaju na razlicitim scenama pariškog društva.
Prva fabula je vezana za nesretnu ocinsku ljubav Jean-Joachima Goriota, nekadašnjeg tvornicara tjestenine, prema njegovim kcerima u kojoj je obuhvacena jedna oštra kritika tadašnjeg odgoja. Uz tu osnovnu fabulu vezana je sudbina siromašnog studenta prava Eugénea de Rastignaca, ciji je osnovni cilj uspjeti u društvu, a koji tijekom tog djela upoznaje lice i nalicje velegradskog života i postepeno napušta svoje mladenacke ideale. Treca je fabula vezana je uz cinicnog robijaša Vautrina.
Eugéne de Rastignac
“Eugéne de Rastignac - tako se zvao - pripadao je redu onih mladih ljudi koje neimaština priuci na rad i koji vec u djetinjstvu shvate kolike nade polažu u njih njihovi roditelji, te pripremaju sebi lijepu buducnost proracunavajuci vec u toj dobi domet svojih nauka i podešavajuci ih unaprijed buducem kretanju društva, da bi ga prvi iskoristili.”
Razmatrajuci djelo u sklopu citave LjK osnovna je tema životna inicijativa mladog covjeka, a glavni bi lik bio Rastignac. Njega ne bismo mogli nazvati glavnim likom ovog romana, vec samo sponom uz koju se vežu druge dvije centralne licnosti ovog roman i kao veza izmedu salona visokog društva i malogradanskog pansiona. Ukratko on nije pokretac same radnje vec njezin sljedbenik ali isto tako lik kojemu ce se Balzac najrade vracati, primjenjujuci prvi put na njemu tehniku pojavljivanja istih likova u više razlicitih djela.
“Bez njegovih radoznalih zapažanja i spretnosti kojom je ušao u pariške salone ova pripovijest ne bi bila obojena stvarnim tonovima koje, nema sumnje, duguje njegovu pronicavu duhu i želji da prodre u tajne užasna položaja koji su brižljivo tajili kako oni koji su ga stvorili tako i onaj koji se u njemu nalazio.”
Problematika odgoja
Goriotova nesretna ljubav prema svojim kcerima toliko je uvecana i groteskna da citateljima izgleda nestvarna, bez stvarne podloge. Balzac je prikazao takvu ljubav koja se na trenutke spušta na razinu cistih nagona i nemoralnih postupaka ( npr. kad glavni junak, da bi bio blizu vlastite kceri, se upušta u ulogu “svodilje” izmedu nje i Rastignaca). Dajuci previše ljubavi kcerima svojim G. je ostao bez njihove, i postao samo sredstvo za njih. Umjesto da se brinu za njega, kako je sam ocekivao, one ga odbacuju od sebe i prisiljavaju ga da živi na rubu neimaštine. Ali G. naposljetku ih još jednako voli.
Tim slikama nam Balzac daje kritiku odgoja tog društva koji se bazira na materijalnom, a prenosi ideje povratka korijenima, povratku prirodi, idejama koje je zastupao Jean - Jaques - Russoe.
Bježismrt
Vautrin je u Balzacovom djelu simbol revolta prema svim negativnostima tadašnjeg društva. Taj bivši robijaš shvativši svu pokvarenost tadašnjeg društva ne preza ni od cega da bi ostvario vlastiti cilj. Dokraja odan svojim prijateljima a nemilosrdan prema protivnicima on razvija svoj bushido koji je po mnogo cemu amoralan kao što je amoralno društvo u kojemu živi i u kojem je novac “vrhovni bog”. Na taj nacin Bježismrt prerasta u glasnika B. osuda ljudskog društva ali isto tako kao covjek goleme životne energije i volje predstavlja utijelovljenje Balzacovih ambicija.
Zakljucak
“Ovdje pociva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na trošak dvojice studenata.”
Honoré de Balzac (1799. - 1850.) , roden u Toursu u gradanskoj obitelji. Otac mu je bio naobražen covjek , bavio se je fiziologijom i sociologijom. Majka mu je bila religiozna, “udubljena u misticna razmišljanja”.
Kao djecak pokazuje veliko zanimanje za knjigu i citanje. Naobrazbu je stekao u raznim školama, najprije u rodnome Toursu, zatim u Parizu. Prema ocevoj želji trebao je studirati pravo, ali on se posvecuje književnosti. Bavi se s razlicitim poslovima i bori se s dugovima. Posjedovao je neobicnu radnu energiju, radio je 16 -17 sati dnevno. oženio se 1850. g., nekoliko mjeseci prije svoje smrti. Za života je postao slavan pisac.
Djela : Eugenie Grandet , Otac Goriot, Izgubljene iluzije, Rodakinja Bette, Rodak Pons, Sjaj i bijeda kurtizana…
Podaci izvadeni iz “Književnost 3”, Rosandic, Profil International d.o.o., Zagreb
Ljudska komedija
Ljudska komedija je ciklus romana u kojima Balzac prikazuje mnoštvo likova (2000 - 3000) pomocu kojih Balzac ulazi u sve pore tadašnjeg društva. Osnovna koncepcija strukture Ljuske komedije tj. grupiranje samostalnih djela u vece cjeline i pojavljivanje istih likova u više razlicitih djela pojavljuje se negdje pocetkom 1831., a sam naziv i plan tog opusa datiraju iz 1842. Iz tog razdoblja datira 1. sveska njegovih Sabranih djela, koje na nagovor izdavaca i po sugestiji jednog prijatelja naziva Ljuskom komedijom. Iako sam naslov Balzacova djela sugerira na Danteovu Božanstvenu komediju Balzac vjeruje u njegovu opravdanost : “Neizmjernost jednog plana, koji istodobno obuhvaca povijest i kritiku društva, analizu njegovih zala i raspravljanje njegovih principa, daje mi po mom mišljenju pravo da svom djelu dam naslov pod kojim se ono danas objavljuje : La Comédie humanie”(Predgovor svojeg prvog djela). Dok je Dante tumacio odnose u ljudskom društvu na temelju jedne teološke vizije svijeta, Balzac razmatra ljudsku vrstu sa stanovišta prirodnih znanosti i iskljucivo na temelju vlastitih promatranja. Uz to, Balzac ne ocjenjuje ljudsko društvo vec daje njegovu analizu ne upuštajuci se u povijesne probleme, nego ostajuci na razini svoje sadašnjosti. Balzac nam dalje tumaci u svom Predgovoru da ne treba davati analizu povijest jer su “osnovni ljudski problemi vjecni i ponavljaju se iz generacije u generaciju”. Znaci dovoljno je dati prikaz života jedne generacije i osvijetliti ga sa svih strana da bi se dobila slika ljudskog društva.
Balzac je svoju Ljudsku komediju podijelio na nekoliko dijelova : Studije društvenog života, Filozofske studije, Analiticke studije.
Temelj tog opusa cine Studije društvenog života a dijele se na 6 prizora : Prizori iz privatnog života, Prizori iz provincijskog života, Prizore iz pariškog života, Prizore iz politickog života, Prizore iz vojnickog života, Prizore iz seoskog života.
Ljudska komedija je ostala nedovršena, od 137 planiranih djela završena su tek 91, ali ipak kao opus ostala je nenadmašena. Zahvaljujuci svom izvarednom daru zapažanja Balzac nam je dao kompletnu sliku društvenog života u prvoj polovici 19 st.
Otac Goriot
Najpodesnije djelo za dobivanje uvida u LjK je svakako roman Otac Goriot. Prvotno zamišljen kao pripovijetka postepeno prerasta tokom pisanja zadane okvire radnje, ali ne napuštajuci ih, izgradujuci tri samostalne ali medusobno isprepletene radnje, ciji se dogadaju odvijaju na razlicitim scenama pariškog društva.
Prva fabula je vezana za nesretnu ocinsku ljubav Jean-Joachima Goriota, nekadašnjeg tvornicara tjestenine, prema njegovim kcerima u kojoj je obuhvacena jedna oštra kritika tadašnjeg odgoja. Uz tu osnovnu fabulu vezana je sudbina siromašnog studenta prava Eugénea de Rastignaca, ciji je osnovni cilj uspjeti u društvu, a koji tijekom tog djela upoznaje lice i nalicje velegradskog života i postepeno napušta svoje mladenacke ideale. Treca je fabula vezana je uz cinicnog robijaša Vautrina.
Eugéne de Rastignac
“Eugéne de Rastignac - tako se zvao - pripadao je redu onih mladih ljudi koje neimaština priuci na rad i koji vec u djetinjstvu shvate kolike nade polažu u njih njihovi roditelji, te pripremaju sebi lijepu buducnost proracunavajuci vec u toj dobi domet svojih nauka i podešavajuci ih unaprijed buducem kretanju društva, da bi ga prvi iskoristili.”
Razmatrajuci djelo u sklopu citave LjK osnovna je tema životna inicijativa mladog covjeka, a glavni bi lik bio Rastignac. Njega ne bismo mogli nazvati glavnim likom ovog romana, vec samo sponom uz koju se vežu druge dvije centralne licnosti ovog roman i kao veza izmedu salona visokog društva i malogradanskog pansiona. Ukratko on nije pokretac same radnje vec njezin sljedbenik ali isto tako lik kojemu ce se Balzac najrade vracati, primjenjujuci prvi put na njemu tehniku pojavljivanja istih likova u više razlicitih djela.
“Bez njegovih radoznalih zapažanja i spretnosti kojom je ušao u pariške salone ova pripovijest ne bi bila obojena stvarnim tonovima koje, nema sumnje, duguje njegovu pronicavu duhu i želji da prodre u tajne užasna položaja koji su brižljivo tajili kako oni koji su ga stvorili tako i onaj koji se u njemu nalazio.”
Problematika odgoja
Goriotova nesretna ljubav prema svojim kcerima toliko je uvecana i groteskna da citateljima izgleda nestvarna, bez stvarne podloge. Balzac je prikazao takvu ljubav koja se na trenutke spušta na razinu cistih nagona i nemoralnih postupaka ( npr. kad glavni junak, da bi bio blizu vlastite kceri, se upušta u ulogu “svodilje” izmedu nje i Rastignaca). Dajuci previše ljubavi kcerima svojim G. je ostao bez njihove, i postao samo sredstvo za njih. Umjesto da se brinu za njega, kako je sam ocekivao, one ga odbacuju od sebe i prisiljavaju ga da živi na rubu neimaštine. Ali G. naposljetku ih još jednako voli.
Tim slikama nam Balzac daje kritiku odgoja tog društva koji se bazira na materijalnom, a prenosi ideje povratka korijenima, povratku prirodi, idejama koje je zastupao Jean - Jaques - Russoe.
Bježismrt
Vautrin je u Balzacovom djelu simbol revolta prema svim negativnostima tadašnjeg društva. Taj bivši robijaš shvativši svu pokvarenost tadašnjeg društva ne preza ni od cega da bi ostvario vlastiti cilj. Dokraja odan svojim prijateljima a nemilosrdan prema protivnicima on razvija svoj bushido koji je po mnogo cemu amoralan kao što je amoralno društvo u kojemu živi i u kojem je novac “vrhovni bog”. Na taj nacin Bježismrt prerasta u glasnika B. osuda ljudskog društva ali isto tako kao covjek goleme životne energije i volje predstavlja utijelovljenje Balzacovih ambicija.
Zakljucak
“Ovdje pociva gospodin Goriot, otac grofice de Restaud i barunice de Nuncingen, sahranjen na trošak dvojice studenata.”