Lyrics has been copied to clipboard!
Ivan Gundulic
Osman
Posljednjih godina svog života Gundulic piše složeni ep Osman, koji je, iako sacuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljecu. Iz neutvrdenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. Mažuranic. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Sorkocevic i M. Zlataric. I drugo Gundulicevo slavno djelo, polimetricna pastorala Dubravka, izvedena 1628. godine u Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulicevo dramsko djelo, vec je on autor i deset drama, kojih se, nazivajuci ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulic spominje u predgovoru u potpunosti je sacuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomicno sacuvane. U istom predgovoru Gundulic se odrice i svojih mladenackih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sacuvano Gundulicevo svjetovno pjesništvo ukljucuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospode Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od velicanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didakticnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga Gundulic utemeljuje žanr religiozne poeme, koji ce nasljedovati I. Bunic, I. Đurdevic, A. Kanižlic i dr.
Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulicevih kracih pjesnickih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulica, drugo izdanje, prir. Đuro Körbler, Stari pisci hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.
Gundulicev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proucavanja tek krajem 19. stoljeca, no to ne znaci da je najznacajnije Gundulicevo djelo ostalo nepoznato citateljskoj publici. Ep je velican (tekst je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado citan i stoga u 17. i 18. stoljecu više puta prepisan. Gundulicevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14. pjevanja, nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. Možda Gundulic nije stigao dovršiti ep, jer umro je 1638. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred citateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene, svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulicevo djelo. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a dogadaji vezani uz njih, a spominjani od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajuci ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranica iz 19. stoljeca.
Gundulicev Osman zapocinje refleksijom o ljudskoj oholosti.
Ah, cijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ceš paka niže pasti.
Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoc osigurala uspješnost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h
Hocima te smrt Osmanova.
U prvom pjevanju Osman odlucuje nakon neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. Zbog nepovjerenja u svoje janjicare, odlucuje objaviti da se sprema na hodocašce u Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao uciniti. Osman prihvaca savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao ucvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji ce mu na kraju doci glave. Ali-pašinu putovanju u poljsku posveceno je trece pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima, romanticnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi, zarucnici poljskog plemica Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. U šestom pjevanju Krunoslava odlucuje prerušena u ugarskog plemica krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zarucnika koji je tamo zatocen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Suncanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob izmedu Sokolice i poljskog kraljevicaVladislava. Vladislav svladava Sokolicinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabrošcu odmah oslobada. Sokolica obecaje da više nece ratovati po poljskim zemljama i krece put Carigrada. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Ali-paša razgledava slike s prizorima hocimske bitke. On u bježecim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. U sljedecem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoc hodža trebali pobuniti janjicare i narod protiv Osmana. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana, svlace s njega odjecu, posjednu ga na kljuse i vode do novoustolicenog sultana, njegova strica Mustafe. Ep završava dugim Osmanovim monologom, u kojem se prisjeca slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici, i naposljetku, njegovom smrcu.
Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hocimsku bitku, druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. Pripovijedanje ne tece kronološkim slijedom i obraduje povijesno razdoblje od tri mjeseca. Razlicitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i razlicito udaljena pripovjedna vremena. Neobicna raslojenost potakla je neke povjesnicare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvecena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaca sudbinu mladog sultana.
Osan je u epu prikazan kao lijep covjek, crnih ociju, sjajne kose i rumenog lica:
Mladahan se car ponosi
ispod toga lip nad svima:
crne oci, zlatne kosi,
a rumeno lice ima.
Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potjecu iz kruga janjicara. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. Buduci da je stavljen u mnoge antiteticke parove kao što su npr. Daut, Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamcene citateljske simpatije. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na pocetku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moci:
U zelenoj tuj haljini,
zlato i biser ku nakiti,
s podvitijem sprid kolini
sjedi Osman car cestiti.
Veo na rusnoj glavi okolo
snježan svit mu je u sto dijela,
a u kamenu dragu oholo
sunce sja mu vrh cela.
(II, 81-88)
Na kraju ona još više pojacava stanje u kojem se junak našao nakon pobune, kada ga janjicari odvode u Jedi-kulu:
Konj biješe ovi okoš, mladan
go, star, sadnit, tromijeh stopa:
mješte uzde ga bojnik jedan
smuca za oglav konopa.
Tim gologlav car na njemu
tad u kratkoj toj haljini
po prilici i po svemu
vidaše se rob istini.
(XX, 49-56)
Poljski kraljevic Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom trenutku odlucio o Osmanovoj sreci i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršcanske pobjede. On je malo kad izravno ukljucen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom, ali je cesto prisutan u iskazima drugih aktera price:
…on sam turskoj vojsci odoli
i od nas mrtvijeh gore uzdiže,
i od krvi rijetke proli
od Nestera šire i više.
(IV, 61-64)
U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romanticna ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zarucnica poljskog plemica Korevskog. Nakon što ga u hocimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zarucniku.
Stihovi epa vecinom su osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:
Da poklisar caru mladu
mir donijeti bude prije
iz Varšave u Carigradu
putujuci miran nije;
ne poteži mu ga tjera
želja oglasit kako uzroci,
društvo Sunca od Sjevera
do Mjeseca od Istoci.
Analiza retorickih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je cesto upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipican za barok. To su hiperbole, personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetricno nabrajanje, kontrasti, igre rijecima i naravno metafora i antiteza. . Gundulic nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad, suho zlato, sinje more, vedro celo, itd. ). Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gunduliceva pjesništva. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipican za Dubravku:
O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi.
(VII, 113-116)
Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju , Gundulic je morao imati i bogat rjecnik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.
Najvece Gundulicevo djelo, ep Osman, cija je osnovna tema tursko-turski sukob, genealoški je složen žanr. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi citatelja što više zacudila. Misaone rijeci o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode citaca na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.
Osman
Posljednjih godina svog života Gundulic piše složeni ep Osman, koji je, iako sacuvan u velikom broju rukopisnih primjeraka, tiskan tek u 19. stoljecu. Iz neutvrdenih razloga Osmanu nedostaju dva pjevanja (14. i 15. ) koja je nadopunio I. Mažuranic. Autori starijih i manje uspješnih nadopuna Osmana su P. Sorkocevic i M. Zlataric. I drugo Gundulicevo slavno djelo, polimetricna pastorala Dubravka, izvedena 1628. godine u Dubrovniku, ostala je u rukopisu sve do 1883. godine. Dubravka nije prvo Gundulicevo dramsko djelo, vec je on autor i deset drama, kojih se, nazivajuci ih porod od tmine, odrekao u predgovoru za Pjesni pokorne kralja Davida (Venecija, 1621). Od drama koje Gundulic spominje u predgovoru u potpunosti je sacuvan prijevod Rinuccinija , odnosno Arijadna, te Prozepina ugrabljena, dok su Dijana i Armida samo djelomicno sacuvane. U istom predgovoru Gundulic se odrice i svojih mladenackih ljubavnih pjesama, koje se smatraju izgubljenima. Sacuvano Gundulicevo svjetovno pjesništvo ukljucuje prijevod G. Pretijeve Amante timido (Ljubovnik sramežljiv), prigodnicu Visini privedroj Ferdinanda II. velikog kneza od Toskane, te elegiju Žalosno cviljenje u smrt gospode Marije Kalandice.
Pjesni pokorne kralja Davida sadržavaju slobodne prepjeve biblijskih psalama, kojima je pridodana teološko-meditativna pjesma Od velicanstva božijeh. Pobožne je tematike su i Suze sina razmetnoga, djelo nastalo na tragu religiozno-didakticnih djela talijanskih pjesnika (L. Tansillo i E. Valvasone). Suzama sina razmetnoga Gundulic utemeljuje žanr religiozne poeme, koji ce nasljedovati I. Bunic, I. Đurdevic, A. Kanižlic i dr.
Tekst Pjesni pokornih kralja Davida i Gundulicevih kracih pjesnickih sastava donosimo prema izdanju: Djela Dživa Frana Gundulica, drugo izdanje, prir. Đuro Körbler, Stari pisci hrvatski knj. 9, JAZU, Zagreb 1919.
Gundulicev je ep Osman postao predmetom znanstvenog proucavanja tek krajem 19. stoljeca, no to ne znaci da je najznacajnije Gundulicevo djelo ostalo nepoznato citateljskoj publici. Ep je velican (tekst je pisan krajem 1637. i u tijelu 1638. ), rado citan i stoga u 17. i 18. stoljecu više puta prepisan. Gundulicevu rukopisu nedostaju dva pjevanja. Nisu poznati razlozi zbog kojih je ostala praznina na mjestu 14. i 15. ili 13. i 14. pjevanja, nakon koje slijedi još pet odnosno šest kronološki povezanih pjevanja. Možda Gundulic nije stigao dovršiti ep, jer umro je 1638. pa možemo pretpostaviti da pjevanja nisu onim redoslijedom kakvim su nanizana pred citateljem ili su spomenuti dijelovi epa jednostavno izgubljeni. Kako su nepostojanjem tih pjevanja neke fabularne linije ostale nedovršene, svakako je bilo potrebno dopjevati Gundulicevo djelo. Mnogi se likovi više nisu pojavljivali od 16. pjevanja nadalje, a dogadaji vezani uz njih, a spominjani od 1. do 13. pjevanja, ostali su nepoznati. Dopjevatelji su, upotpunjavajuci ep, zaokruživali pojedina fabularne linije. Najpoznatiji dopjev zasigurno je onaj Ivana Mažuranica iz 19. stoljeca.
Gundulicev Osman zapocinje refleksijom o ljudskoj oholosti.
Ah, cijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ceš paka niže pasti.
Ista govorna perspektiva poslije prelazi u razmišljanje o ljudskoj prolaznost. I u njemu autor poziva muze kako bi se uz njihovu pomoc osigurala uspješnost pripovijedanja, a odmah je dan i sažetak epa. U invokaciji se otkriva da je tema epa poraz turske vojske kod h
Hocima te smrt Osmanova.
U prvom pjevanju Osman odlucuje nakon neuspjeha u Poljskoj, okupiti novu vojsku da bi povratio narušenu slavu. Zbog nepovjerenja u svoje janjicare, odlucuje objaviti da se sprema na hodocašce u Meku. Svoj je plan izložio najpouzdanijim suradnicima. U drugom pjevanju oni savjetuju što bi trebao uciniti. Osman prihvaca savjete o pronalaženju plemenite žene preko koje bi potomstvom mogao ucvrstit prijestolje i o sklapanju mira s Poljacima. Nije prihvatio savjet o pogubljenju svog strica Mustafe koji ce mu na kraju doci glave. Ali-pašinu putovanju u poljsku posveceno je trece pjevanje. Na tom se putu pripovijeda o borbi s Poljacima, romanticnoj ratnici Sokolici koja je zaljubljena u sultana, o Krunoslavi, zarucnici poljskog plemica Korevskog koja se nakon njegova zarobljavanja pridružuje poljskoj vojsci i bori se sa Sokolicom. U šestom pjevanju Krunoslava odlucuje prerušena u ugarskog plemica krenuti u Carigrad, ne bi li otkupila zarucnika koji je tamo zatocen. Istodobno Kazlar-aga traži djevojke za Osmanov harem i doznaje za lijepu Suncanicu koja živi u srpskom selu Smederevu. Nakon što ju je oteo Osman mu naloži da dovede u Carigrad i Sokolicu. U devetom pjevanju pripovijeda se sukob izmedu Sokolice i poljskog kraljevicaVladislava. Vladislav svladava Sokolicinu družinu, ali je zadivljen njezinom hrabrošcu odmah oslobada. Sokolica obecaje da više nece ratovati po poljskim zemljama i krece put Carigrada. Slijede pjevanja koje govore o Ali-pašinu dolasku na poljski dvor i uspješnim pregovorima. Ali-paša razgledava slike s prizorima hocimske bitke. On u bježecim turskim vojnicima prepoznaje i svoj lik. U sljedecem pjevanju govori se kako Lucifer nezadovoljan primirjem šalje u Carigrad demone koji bi uz pomoc hodža trebali pobuniti janjicare i narod protiv Osmana. Pobuna i Osmanova smrt ispripovijedane su od 16. do 20. pjevanja. Pobunjenici zarobljavaju Osmana, svlace s njega odjecu, posjednu ga na kljuse i vode do novoustolicenog sultana, njegova strica Mustafe. Ep završava dugim Osmanovim monologom, u kojem se prisjeca slavnih predaka i žali što mu carstvo otimaju podanici, i naposljetku, njegovom smrcu.
Ep je sastavljen od tri glavne fabularne linije: prva vezana uz hocimsku bitku, druga o putovanjima dvojice turskih podanika Ali-paše od Carigrada do Varšave zbog sklapanja primirja i Kazlar-age od Carigrada do Srbije da bi Osmanu našao ženu plemenita roda. Pripovijedanje ne tece kronološkim slijedom i obraduje povijesno razdoblje od tri mjeseca. Razlicitim postupcima integracije u ep su ušli udaljeni povijesni prostori i razlicito udaljena pripovjedna vremena. Neobicna raslojenost potakla je neke povjesnicare književnosti na sumnju u jedinstvenost djela. Postoji, naime, tvrdnja da je Osman sastavljen od dviju samostalnih epskih cjelina: Vladislavijade – koja je posvecena zbivanjima u Poljskoj i Smrti Osmanove – koja obuhvaca sudbinu mladog sultana.
Osan je u epu prikazan kao lijep covjek, crnih ociju, sjajne kose i rumenog lica:
Mladahan se car ponosi
ispod toga lip nad svima:
crne oci, zlatne kosi,
a rumeno lice ima.
Osman se svojim ponašanjem izdiže iznad svojih neprijatelja koji potjecu iz kruga janjicara. On im oprašta premda zna za njihovu pobunu i ne uzima pratnju jer je uvjeren kako mu je carska kruna dovoljna zaštita. Buduci da je stavljen u mnoge antiteticke parove kao što su npr. Daut, Mustafina majka pa i sam Mustafa, Osmanu su zajamcene citateljske simpatije. Mladi ja car dan opisom "nekada" i opisom "sada". Na pocetku epa opisana govorna perspektiva prati sjaj Osmanove moci:
U zelenoj tuj haljini,
zlato i biser ku nakiti,
s podvitijem sprid kolini
sjedi Osman car cestiti.
Veo na rusnoj glavi okolo
snježan svit mu je u sto dijela,
a u kamenu dragu oholo
sunce sja mu vrh cela.
(II, 81-88)
Na kraju ona još više pojacava stanje u kojem se junak našao nakon pobune, kada ga janjicari odvode u Jedi-kulu:
Konj biješe ovi okoš, mladan
go, star, sadnit, tromijeh stopa:
mješte uzde ga bojnik jedan
smuca za oglav konopa.
Tim gologlav car na njemu
tad u kratkoj toj haljini
po prilici i po svemu
vidaše se rob istini.
(XX, 49-56)
Poljski kraljevic Vladislav predstavljen kao pobjednik u bici protiv Turaka, kao netko tko je u tom trenutku odlucio o Osmanovoj sreci i kao "sivi soko od sjevera" prerasta u simbol kršcanske pobjede. On je malo kad izravno ukljucen u radnju; pojavljuje se kao sudionik u borbi sa Sokolicom, ali je cesto prisutan u iskazima drugih aktera price:
…on sam turskoj vojsci odoli
i od nas mrtvijeh gore uzdiže,
i od krvi rijetke proli
od Nestera šire i više.
(IV, 61-64)
U epu se javlja i mnoštvo ženskih likova od kojih važnu ulogu imaju tek Sokolica i Krunoslava. Sokolica je opisana kao mlada, hrabra i romanticna ratnica koja je zaljubljena u Osmana. Krunoslava je zarucnica poljskog plemica Korevskog. Nakon što ga u hocimskoj bitci Turci zarobljavaju, ona riskira svoj život, i odlazi u Carigrad da bi ga prerušena u ugarskog trgovca otkupila. Ona time dokazuje svoju doživotnu odanost i privrženost zarucniku.
Stihovi epa vecinom su osmerci, ali javljaju se i duži metri (deveterci, deseterci). Rima je unakrsna:
Da poklisar caru mladu
mir donijeti bude prije
iz Varšave u Carigradu
putujuci miran nije;
ne poteži mu ga tjera
želja oglasit kako uzroci,
društvo Sunca od Sjevera
do Mjeseca od Istoci.
Analiza retorickih figura osvjetljava ep u izrazito baroknom svjetlu. Vrlo je cesto upotrebljavan repertoar stilskih sredstava tipican za barok. To su hiperbole, personifikacija, metonimija, anafora, gradacija, simetricno nabrajanje, kontrasti, igre rijecima i naravno metafora i antiteza. . Gundulic nerijetko upotrebljava i narodnu frazeologiju (bijeli grad, suho zlato, sinje more, vedro celo, itd. ). Pojavljuju se i stihovi koje prepoznajemo kao stalna mjesta Gunduliceva pjesništva. Dovoljno je spomenuti motiv prolaznosti i motiv slobode, tipican za Dubravku:
O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi.
(VII, 113-116)
Jezik Osmana je štokavski jekavski s vrlo mnogo ikavskih i nekoliko ekavskih oblika. Kao barokni pjesnik kojemu je glavna stilska osobina bujnost u izražavanju , Gundulic je morao imati i bogat rjecnik, a njegovi nam stihovi pokazuju da ga je i imao.
Najvece Gundulicevo djelo, ep Osman, cija je osnovna tema tursko-turski sukob, genealoški je složen žanr. Pjesnikova oštroumnost prisutna je u svakom stihu da bi citatelja što više zacudila. Misaone rijeci o životnoj prolaznosti, o slobodi i ljudskoj oholosti istodobno navode citaca na spoznaju o njegovu mjestu gdje je sve tek trenutak jedan.