+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Okovani Prometej

ESHIL
Okovani Prometej



1. BILJEŠKE O PISCU:

ESHIL

Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista, u uglednoj eupatridskoj obitelji. Vec se kao mladic ogledao u tragickim natjecanjima. Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjecanju godine 484. pr. K. , a 472. god. pr. K. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sacuvana samo drama Perzijanci. Tri puta boravio je na Siciliji i na dvoru sirakuškog tiranina Hijerona prikazao je dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu grada Etne, koji je utemeljio Hijeron. Umro je u Geli na Siciliji, gdje je i pokopan456. god. pr. K. Na njegov grob hodocastili su poklonici njegove umjetnosti, a Atenjani ga osobiti pocastiše odredbom kojom se svakome dopušta da se može pojavljivati na tragickim natjecanjima s njegovim tragedijama.
U povijesti helenske književnosti najstariji od tri velikana tragickog pjesništva zauzima osobito mjesto. Eshil nije samo obican promatrac povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljecima petog
stoljeca pr. K. , nego je aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabrošcu kao borac u presudnim bitkama kod Maratona, Salamine i Plateje u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajaca obranio slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog oduševljenja i iskrenog domoljublja.
Kao stvaralacki genij velike snage Eshil otkriva kroz likove svojih tragedija povijesni sadržaj tog presudnog razdoblja. On je pjesnik atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju maratonsko-salamnijskoj herojskoj epohi. Unaprijedio je dramsku umjetnost usavršivši dramsku tehniku. Uveo je u igru drugog glumca i time pojacao dramski element tragedije proširujuci dijalog na racun korskih pjesama. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je ucitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u pocetku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mladek suvremenika Sofokla preuzeo je uvodenje treceg glumca u igru.
Gradu za tragedije uzima iz mitologije, tj. Iz prica o bogovima i herojima. Tragedije rašclanjuju ljudsku sudbinu nad kojom lebde sreca i nesreca. Tom oprekom upravlja mudro nacelo božanske pravde koja kroz trpnju upucuje ljude da se pokore vjecnim zakonima. To Eshilovo naucavanje ne može se shvatiti ako gledamo na pojedinacno djelo koje se odigrava pred našim ocima, vec ga valja uklopitina mjesto koje mu u slijedu zbivanja pripada. Postoji, naime, uzajamna odgovornost medu naraštajima koji slijede jedan za drugim jer i djeca okajavaju krivice otaca. No te krivice ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast nevine, vec i potomci krivicama predaka pridružuju svoje krivice, koje postaju uzrokom njihovih tragedija. Prema tome covjek sam sebi stvara sudbinu. Božanska se osveta pojavljuje tek kad je covjek moralno okaljan. Eshilu se problem života ne zaustavlja na pojedincu nego zahvaca obitelj, generacije i cak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka ili citava roda najcešce prikazuje u tri tragedije. One cine sadržajnu i idejnu cjelinu-organicku triologiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istog mitološkog kruga. Zamisao triologije dopušta pjesniku da u grandioznom troptihu razvije niz zbivanja i u cjelini prikaže kako se od krivice kroz patnju dolazi do spoznaje.
U rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u Leksikonu Suda rijec je o 90 drama. Od tog bogatog opusa sacuvano je sedam tragedija i mnogo fragmenata izgubljenih drama. U novije vrijeme egipatski su papirusi iznijeli na vidjelo mnoge fragmente iz razlicitih njegovih tragedija i satirskih drama. Najpoznatija Eshilova djela su: Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Pribjegarke, Agamnenon, Žrtva na grobu i Eumenide.
Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske osobnosti i patnje, sastoji se u tocnom utvrdivanju odnosa izmedu krivnje i kazne, izmedu božanske osvete i slobodne ljudske volje. Pjesnik vjeruje u božanske sile i njihovu neogranicenu moc, vjeruje u punu zavisnost covjeka o sudbini. Bogovi zadiru u život covjeka i postaju osvetnici za prijestupe. Odgovornost covjeka dosta je umanjena jer ga u akciji sputava nepobjediva sudbina. U triologiji autor analiticki razglaba u cjelini kako se od krivice kroz patnje dolazi do spoznaje. Duboko religiozan, Eshil nije mogao u prilikama svoga vremena posve otkriti revolucionarnu problematiku, snažno zacrtanu u Prometeju, ali njegov strogi pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjecanju za ljudske patnje. To je poezija patnickog covjecanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.

2. KRATAK SADRŽAJ DIJELA:

Radnja se zbiva u brdskoj pustoši na kraju svijeta, uz obale Okeana. Kraj je površno smješten u Skitiji. Osudeni Prometej hoda izmedu Vlasti i Sile, Zeusovih vjernih slugu. Za njima ide Hefest s lancima i teškim cekicem. Rijeci koje Vlast upucuje Hefestu otkrivaju mjesto na kojem ce se obaviti mucenje, govore o nepokolebivoj Zeusovoj odluci i razlozima koji su do nje doveli. Vlast ne može sakriti da se raduje Prometejevoj muci. On mrzi saveznika ljudi i veseli se osveti. Hefest preko volje izvršava Zeusovu zapovijed i iskreno sažaljeva prometeja. Vlast nadzire Hefestov posao, oštro kori njegovo kolebanje i upozorava ga na propuste. Zadnji Hefestov udarac i rijeci kojima se Vlast izruguje pribijenom Prometeju prekinula je duga šutnja. Hefest, Sila i Vlast odlaze.
Okovani Titan cuje pjevanje. To su glasovi mladih djevojaka, Okeanida, kceri Okeanovih. U morskim dubinama cule su Hefestove udarce i došle su u krilatim kolima. Izmedu Prometeja i zbora Okeanida razvija se razgovor. Nježnom i prijateljskom sažaljenju Okeanida odgovara Prometejev strašni ocaj. Prijateljske rijeci djevojaka otvaraju polako zatvorenu dušu mucenika koji im se pocinje povjeravati. Prvi osjecaj koji dolazi do izražaja u Prometeju je teško povrijeden njegov ponos. On žali zbog kazne koja je nad njim izvršena. Dok Okeanide pokazuju strah pred Zeusovom vlašcu, Prometej izazvan imenom svoga neprijatelja izjavljuje da Zeusova pobjeda nije konacna. Doci ce dan kada ce Zeus morati sa njim pregovarati. Odgovarajuci na pitanja Okeanida, Prometej govori o sebi i svojoj ulozi u borbi protiv Titana. Doznajemo kakvu je uslugu ucinio Zeusu i kako mu se oštro suprotstavio iz ljubavi prema ljudskom rodu. Govori kako je on svjesno ucinio svoj cin premda je znao da ce za to biti kažnjen. Prometej postaje žrtva koja je primila na sebe užasnu patnju za spas i srecu ljudskog roda.
Dolazi Okean na konju sa krilima. On nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu i da ce se sa tim završiti sve njegove patnje. Sama pomisao na pomirenje sa Zeusom izaziva bijes u Prometejevoj duši. Zeus se je pokazao u pravom svjetlu i od njega se ne može ocekivati ništa dobro. Okean je još više uzrujao Prometeja i zatim je otišao.
Poslije Okeanova odlaska zbor Okeanida oplakuje zlosretan Prometejev usud. Tada dolazi prometejev monolog u kojem govori na koje je sve nacine pomogao ljudima. Ljudi su od njega naucili graditeljstvo, diobu poslova prema godišnjem dobu, racunanje, pripitomljavanje životinja, brodogradnju i njegovanje bolesnika. Naucili su proricati buducnost i pronalaziti i vaditi iz zemlja sve vrste metala. Zadivljene Prometejevim rijecima Okeanide uzvikuju na usta zborovode da ce se Titan osloboditi svojih okova i eda ce opet postati po moci jednak Zeusu.
Kod Prometeja dolazi Inahova kci Ija, još jedna nevina žrtva Zeusove zle cudi. Ona je i zacetnica roda od kojega je poslije više generacija morao poteci Prometejev spasilac. Cim je opazila na stijeni pribitog Prometeja i Okeanide, pocinje postavljati pitanja, ali je obuzme neka potajna mora. Ona se pokušava oteti užasnoj opsesiji i moli smrt da dokrajci njezine patnje. Na pitanje Okeanida, Ija pripovijeda kako je postala plijenom Zeusova egoizma. Njoj se u snu ukazao Zeus mameci je u svoje mreže. Ona je to povjerila ocu. On je upitao za savjet prorocišta, ali su odanle dolazili neshvatljivi i cudni odgovori. Na kraju je stigla okrutna zapovijed koja je prisilila njezina oca da je otjera od kuce i prepusti na milost i nemilosz Zeusu. Ija govori kako je pretvorena u kravu. Kad je Hermo na Zeusovu zapovijed ubio Ijina cuvara, ljubomorna Zeusova žena Hera natjerala je na nju obada koji ju svojim ubodima tjera u ludilo i goni po citavom svijetu. Ijina je tužna i ganutljiva prica oštra optužba Zeusa. Ija moli Prometeja da joj otkrije sva njezina buduca lutanja i patnje. Prometej, naime, ima sposobnost da u prorockojviziji vidi buducnost. Spremno udovoljava Ijinoj molbi i govori joj sve što je ceka. Nabraja zemlje i narode i upozorava je na opasnosti. Ija priželjkuje smrt, a Prometej je tješi govoreci joj o svojoj daleko strašnijoj sudbini i u ljutini nagovješta Zeusov pad. Kad je Ija cula spominjati Zeusov pad, živnula je i odmah pita za objašnjenje. Prometej joj u ogorcenju otkriva tajnu, ali ne navodi ime žene koja ce upropastiti Zeusovu vlast. Ime te žene je jedino Prometejevo oružje. Zeus ce nastojati saznati tajnu. Prometej, u prorockoj viziji izlaže Iji, na njezino traženje, sva njezina lutanja i završetak muka. Na ušcu Nila naci ce svoje smirenje. Tu ce joj Zeus povratiti razum, taknut ce je rukom i od toga ce dodira zaceti plod i roditi sina Epafa. Od njegova ce roda peteci i njegov spasitelj. Obuzeta novim napadima delirija, Ija nestaje. Okeanide pjevaju pune straha o jadnoj sudbini žena koje raspaljuju ljubav bogova. Ogorcenje koje se skupilo u Prometejevoj duši potice ga da iza Ijina odlaska svecano izgovara otvorene prijetnje Zeusu.
Ovaj puta Zeus mora reagirati. Zeusov izaslanik Hermo dolazi k Prometeju. On nastoji oštrim prijetnjama prisiliti Titana da otkrije Zeusu svoju tajnu o pogubnom braku. Rada se sukob uzrokovan suprotnim osjecajima. Na jednoj strani Zeus pun samoga sebe i svoje vlasti i ne može trpjeti buntovništvo, a na drugoj Prometejev duboko povrijedeni ponos i silno ogorcenje koje pojacava spoznaja da je kažnjen zato jer je cinio dobro. Zeus brani svoju ugroženu vlast, a Prometej trpi i svjestan je da mu predstoje još gore muke. Iako je trenutacno po snazi slabiji, Prometej je moralno jaci. Plemeniti karakter i moc da vidi buducnost uzdižu ga nad Zeusa. Herm, es se obraca Prometeju izazovnim i uvredljivim rijecima. Prijetnjama nastoji išcupati Prometejevu tajnu. Titan prihvaca dijalog i u sukobu mišljenja njihove se rijeci ukrštaju. Bijes raste na jednoj i na drugoj strani. Prometej odgovara prezirom i postupa s Hermom kao s nezrelim djecakom i robom. Kad Hermo pokušava pokolebati Prometeja, on ga ponovno odbija. Prometej se nece poniziti pred Zeusom, nece prihvatiti ulogu molitelja ni roba. On želi sporazum u kojem ce raspravljati ravnopravno sa sebi ravnopravnim. Hermo objavljuje Prometeju njegovu sudbinu. Zeus ce snagom groma smrviti hridinu o koju je prikovan. Bacit ce ga u mracnu utrobu zemlje, ali ce ga opet izvuci na svijet. Zeusov ce mu orao kljuvati danju jetru i drob, a oni ce mu u noci opet zarasti. Njegove muke ce završiti tek onda kad se jedan besmrtnik odrekne svoje besmrtnosti i pode dobrovoljno u Had kao Prometejev zamjenik.
Iz daljine dopire potmula grmljavina i munje obasjavaju okovanog Titana. Hermes se obraca Okeanidama i savjetuje im da se što prije povuku. No, iako su one pune straha, nece napustiti svoga prijatelja u teškoj nevolji. Te nježne djevojke, koje su stalno nagovarale Premeteja na pokornost, u odlucnom casu nalaze u svojoj ljubavi i prijateljstvu snagu da se suprotstave Zeusu i da podijele sudbinu sa Prometejem. Zapocinje užas. Nebom se vuku tmasti oblaci, fijucu vjetrovi, sijevaju munje, praskaju gromovi i trese se zemlja. Kidaju se hridine i u toj lomljavi cuju se posljednje rijeci Titana koji do zadnjeg casa promatra sve što se oko njega dogada. Prometej nestaje u bezdanu.

3. ANALIZA LIKOVA:

a)PROMETEJ - On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuden na neznanje i bijedu. Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poucio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, ucinio je sve to na vlastitu pogibao predvidajuci oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobrocinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov cin ga izjednacuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoce zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobodenje i napredak covjecanstva. Zato je prometejska misao uvijek aktualna.


OKOVANI PROMETEJ-slika J. Jordansa


b)ZEUS -



On je bio bog nad svim bogovima, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprotstavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrijebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji ucvrstiti apsolutisticku vlast. Sve mora biti podredeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mucenje. Tek kasnije, uceci se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rada silu i da može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da je Prometej malo previše prošao od njegovih zakona, jer se je suprotstavio Zeusu, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se je trebalo obracunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, vec je poslao nekoga od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati cak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila oduzeta samo iz jednoga jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio da ne radi dobro za dobrobit svega. To znaci da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.

c)HEFEST, sin Zeusov - On je jedan od dvojice Zeusovih sinova iz ovoga djela. Po mojem mišljenju njegov karakter je mnogo bolji nego karakter Herma, drugog Zeusovog sina. Hefest nije okrutan. Dokaz za to je njegovo sažaljevanje nad Prometejem prije nego ga je morao prikovati. Da uza njega nije stajao Vlast, sluga Zeusov, Prometej možda nikada ne bi bio prikovan. Hefest je vrlo osjecajna osoba, koja osjeca prema mnogim osobama ljubav i sažaljenje. Njemu je bilo žao ljudi kada ih je njegov otac Zeus htio istrijebiti. On bi možda bio i sasvim suprotnog karaktera od Zeusa, da u njemu nije prevladao strah od oca. Bez ikakve sumnje možemo slobodno reci da je Hefest u “Okovanom Prometeju” pozitivna osoba.

d)HERMO, sin Zeusov, glasnik - On nije samo obican Zeusov glasnik, vec je on i Zeusov sin koji strastveno brani oca. Za njega je Prometej poguban sofist i revolucionar koji ugrožava citav Olimp. Zato se on i obraca Prometeju izazovnim i uvredljivim rijecima, što se je pokazalo da nije pravi nacin saznavanja tajne od Prometeja. Za karakterizaciju Herma najbolje bi ga bilo usporediti sa Hefestom, takoder Zeusovim sinom. Za razliku od Hefesta koji se sažalijeva nad Prometejem, ovaj ne pokazuje niti malu dozu sažaljevanja nad njim. Dapace, on pokazuje vrlo veliku okrutnost prema njemu i iskorištava svoj status na vrlo loš nacin. Herma nije uopce bilo briga za ljude, a najveci razlog toga je veliki strah od Zeusa. Hermovo razmišljanje zacijelo je bilo da ako bude vjerni i pokorni sluga Zeusov, imati ce vrlo veliki položaj i status i biti ce mu vrlo ugodno u životu. Takvo ponašanje može se nazvati kukavickim. Hermo je jedan od negativnih likova u ovom djelu.

e)IJA, kci Inahova -Vanjski opis docarava i unutrašnje razocaranje u njoj. Ona je sva poderana, cupava, neuredna, a na glavi ima dva kravlja roga. Ona je još jedna nevina žrtva Zeusove zle cudi. Ona je zacetnica roda od kojega je morao poteci Prometejev spasilac. Ona je vrlo nježna i naivna i kao takva je žrtva Zeusovog egoizma. Njezina sudbina vrlo je slicna sa Prometejevom sudbinom, ali su im zato karakteri uvelike razliciti. Ija je došla u odredenim trenucima cak i do stanja iznemoglosti želeci se rastati od života na bilo kakav nacin. Prometej joj ipak u tim trenucima vraca volju za život govoreci joj kako ce doci i kraj te tragicne sudbine i poceti ce ljepši dio života. Ona ce nesvjesno postati borac protiv svoga neprijatelja, Zeusa, pomocu svojih potomaka koji ce zapravo biti Zeusova djeca. Tako ce joj se napokon ostvariti želja da dobije bitku sa Zeusom.

f)VLAST, sluga Zeusov - On je još jedan od negativnih likova ciji je osnovni cilj služiti Zeusu i osigurati si na taj nacin što bolji položaj. On se pojavljuje na pocetku tragedije gdje podgovara Hefesta da prikuje Prometeja. Ondje se otkriva da pri trenutku kada je Prometej bio okovan, nije mogao sakriti svoju okrutnu zluradost. Po karakteristikama mogli bismo ga usporediti sa Hermom. On nema uopce svojega mišljenja, , jer su sve misli što ih javno izrekne Zeus i njegove misli. On je osoba bez autoriteta i bez ikakvog razmišljanja za njega možemo reci da je njegov život podreden nekome drugom, što je, po mojem mišljenju, nešto najteže što covjek može doživjeti.

g)OKEAN, titan, bog mora - On je bog koji se u razmišljanjima slaže sa Prometejem takoder drži do toga da ljudi moraju imati barem nekakva prava. U tragediji Okean dolazi baš u nezgodnom trenutku kao uslužan savjetnik da nagovara Prometeja da se ponizi i pokori Zeusu. Kako je vec navedeno, njegove misli i razmišljanja su gotovo ista kao i Prometejeva, koji je njegov prijatelj, ali se kod Okeana osjeca puno više osjecaja straha prema Zeusu nego kod Prometeja koji uopce nema tih strahova. U ovom djelu on je pozitivan lik jer ima neka razmišljanja sukladna Prometejevim. Za njega ne možemo reci da je negativan lik jer ipak svaka osoba ima pravo da osjeca neke strahove prema nekom, ali ti strahovi ne bi smjeli prijeci u trajnu podredenost toj osobi.

h)OKEANIDE, kceri Okeanove, zbor - U Okeanidama je Eshil umjetnicki prikazao mlade i nježne djevojke pune osjecaja. Njihova ljupkost i svježina pune su mladenacke naivnosti i draži. No ljupkost Okeanida ima i loše strane. One smanjuju Prometejevu hrabrost i otpor time što mu savjetuju pokornost. Uporno isticu da je svaki otpor uzaludan i da je Zeus neumoljiv. Te naivne djevojke nisu svjesne da svojim postupkom postaju štetne. Cini se kao da je pjesnik htio prikazati kako ženska nježnost može katkada biti pogubna za mušku odrješitost. No kao kontrast Prometeju Okeanide jace isticu neslomivu Prometejevu volju.


4. TEMA i OSNOVNA MISAO:

a)TEMA ove tragedije je okovanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu

b)OSNOVNA MISAO: Eshil porucuje covjecanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja ce odmah doci na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povecavati strpljivim ucenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.


5. JEZIK i STIL:

Struktura ove Eshilove tragedije vrlo je jednostavna. Radnja je usredotocena na jednu situaciju ili dogadaj, ali taj mora biti strašan, da potrese dušu citaoca. U pocetku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumaci cinjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema raspletu, katastrofi. Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno. Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj dramskog jezika i stila. Jezik mu je svecan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti. Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage. Temeljna problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji se u tocnom utvrdivanju odnosa izmedu krivnje i kazne, izmedu božanske osvete i slobodne ljudske volje. Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjecanju za ljudske patnje. To je poezija patnickog covjecanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
Stilska izražajna sredstva koja su upotrebljavana su:
a)poredba:- ”…i stoga ceš na ovoj stijeni da ko stražar bdiš”
“O jao, kakav li to cujem šum, kao od ptica, i ljulja se zrak. ”

b)personifikacija:”…sa hrastom zbori krast i jasan im je glas…”
c)epiteti:neumolna, cestit, cvrsto, silni, , promišljeni, brz, laganih, prikovan, draži

6. KOMPOZICIJA:

1. PROMETEJEVO OKIVANJE:Vlast, Sila i Hefest vode Prometeja da ga prikuju uz stijene i da ga izoliraju od svijeta. Hefest nema baš preveliku volju da prikuje nevinu žrtvu koja je optužena pod kaznom da je pomagalan ljudima, ali ga ipak okuje.

2. DOLAZAK OKEANIDA:Okeanide dolaze i govore Prometeju kako su one uz njega i kako ce mu uvijek pomagati. Na njihov upit zašto je okovan, dobile su vec poznati odgovor da je razlog taj što se Zeusu nije svidalo njegovo pomaganje ljudima.

3. DOLAZAK OKEANA:Okean dolazi i govori Prometeju da mu je on prijatelj i da ce uvijek stati na njegovu stranu, ali da bi ipak bilo pametno poslušati Zeusa i prikloniti se njegovim zakonima, a uza sve to živjeti bez problema. Prometeju se Okeanovo razmišljanje uopce ne svida.

4. DOLAZAK IJE:K prometeju dolazi Ija, nesudena Zeusova žena, koja je razocarana svojom sudbinom i traži od Prometeja pomoc koju ce dobiti u kazivanju svoje daljne sudbine. Prometej joj je rekao da je njegovo oslobodenje u rukama njenih i Zeusovih nasljednika.

5. HERMO U PREPIRCI SA PROMETEJEM:Po nagovoru Zeusa, k Prometeju dolazi Hermo, glasnik i sin Zeusov, ne bi li doznao tajnu o Prometejevom oslobodenju. Prometej to nije nikako htio odati i Hermo je otišao uz napomenu Prometeju da ce doživjeti nesretan završetak.

6. BEZDAN:Ostvarila se Hermova procjena buducnosti. Poceo je užas:vihori, munje, gromovi; oblaci se vuku nebom, zemlja se trese. I rijeci su postale djelom. Stijene su se pocele urušavati. Bezdan proguta sve.

7. MOJE MIŠLJENJE O DJELU:

Kada sam u školskoj knjižnici posudio knjigu “Okovani Prometej” da je procitam kako bih o njoj napisao referat, moje mišljenje je bilo da nisam mogao dobiti gore knjige od nekakvog Eshila iz Grcke. Još odavno su poznate price kako je svaka knjiga koju je napisao grcki pjesnik jako dosadna i najbolje ju je ne procitati. Uzeo sam knjigu i poceo je citati sa mukom. Ta muka nije bila u knjizi, vec u meni, jer su na mene utjecali svakakvi komentari osoba sa strane. Premda je ova knjiga tragedija pisana u stihu, ipak nije teška za citati.
Citajuci je malo duže možete se nalako i uživiti u njoj. Nakon citanja posljedice su bile suprotne mojim razmišljanjima. Naime, ja sam mislio kako nakon citanja necu znati baš ništa od sadržaja. To se nije ostvarilo i razumio sam vecinu sadržaja. Mislim da je ovo djelo vrlo dobro, ali da se za referat ili lektiru ne bi trebalo citati u stihovima, vec bi se trebao napraviti posebna knjiga sa istim sadržajem, ali napisana u obliku proznoga teksta. Drama je inace dosta dobra, premda bih uvijek rade uzeo u ruke neki zanimljiv roman.
5 Lektire za školu: Okovani Prometej ESHIL Okovani Prometej 1. BILJEŠKE O PISCU: ESHIL Eshil se rodio u Eleuzini blizu Atene oko 525. godine prije Krista, u uglednoj eupatrid...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi