Lyrics has been copied to clipboard!
Eshil - OKOVANI PROMETEJ
ŽIVOTOPIS:
Eshil je jedan od tri najpoznatija grcka tragicara. Rodio se 525. g. pr. nove ere u Eleusini, a umro je 456. god. pr. nove ere u sicilijanskom gradu Geli.
Aktivno je sudjelovao u povijesnim dogadanjima svoga vremena.
Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sacuvano je samo sedam tragedija, od kojih su najpoznatije ''Okovani Prometej'' i jedina sacuvana anticka organska trilogija ''Orestija'' (''Agamemnon'', ''Žrtva na grobu'' ili ''Hoefore'', ''Eumenide'').
Obilježja Eshilovih tragedija: uveo je drugog glumca, ssmanjio ulogu kora, pojacao znacenje dijaloga (na taj je nacin stvorio prvu pravu grcku dramu), radnja je jednostavna i staticna, stil je svecan i uzvišen s obiljem metafora, uocljivo je sažalijevanje nad sudbinom junaka koji nisu obicni ljudi, vec idealizirana bica s naglašenim dobrim ili zlim svojstvima.
KNJIŽEVNI ROD: dramatika
VRSTA DJELA: tragedija
SIMBOLIKA:
Prometej je simbol vjecne potrage za znanjem te simbol covjekove pobune i otpora protiv tiranije.
TEMA: Prikivanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu.
OSNOVNA MISAO:
Eshil porucuje covjecanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja ce odmah doci na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povecavati strpljivim ucenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.
O DJELU:
''Okovani Prometej'' je prvi i jedini sacuvani dio trilogije o Prometeju (ostala su dva dijela ''Oslobodeni Prometej'' i ''Prometej Vatronoša'').
Osnovni je sukob izmedu tiranije i pravde, nasilja i ljubavi.
Radnja se tragedije zbiva izmedu dva važna dogadaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve potpune propasti.
Prometej je razapet izmedu ljudi (ljudima je dao vatru i u tome je njegova tragicka krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i tiranije, i u tome je njegova herojska vrlina).
Prometej je kažnjen time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru. Ocekuje ga i strašnija kazna jer ne želi otkriti Zeusu tajnu koja bi trebala prouzrociti njegovu propast.
ELEMENTI TRAGEDIJE:
Uzvišeni stil.
Tragicni junak: Prometej – razapet izmedu ljudi i bogova
Tragicka krivnja: ljudima je darovao vatru
Herojska vrlina: prekršio je volju boga Zeusa, pobunio se protiv vlasti i tiranije, ustrajnost
Tragicni završetak: osuden da mu, prikovanom za stijenu, orao kljuca jetru
KOMPOZICIJA DJELA:
1. Prometejevo prikivanje
2. Dolazak Okeanida
3. Dolazak Okeana
4. Dolazak Ije
5. Hermo u prepirci sa Prometejem
6. Bezdan
KRATAK SADRŽAJ:
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" - tim rijecima Eshil zapocinje svoje djelo.
Zemlja je vrvila životinjama, ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej, sin Japetov, uzme ilovacu, nakvasi je vodom i stane ju mijesiti. Iz te smjese nastane lik
po vanjskom izgledu jednak bogovima, ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi covjeka.
Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh (božanski dah). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati i slušati, ali nisu mogli vidjeti niti cuti. Sve što su radili, bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mracnim pecinama. Tada ih je Prometej poceo poducavati kako ce vidjeti, cuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lijeciti... Uputio ih je u sve životne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane (stari bogovski rod). Prometej je bio tog Titanskog roda. Bogovi su poceli od ljudi tražiti da ih caste uz uzvrat njihove zaštite.
U Mekoni su organizirali susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi ne bi previše iskorištavali. On sa svojom lukavošcu želi prevariti bogove.
Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišici, mozak, utroba, sve korisno, a u drugom, vecem, kupu bijahu kosti i salo.
Zeus je rekao da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluci za veci kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat je Zeus ljudima uskratio posljedni dar za savršen život - vatru. No Japetov je sin i za to našao rješenje.
Pomocu užarene tinjajuce trešcice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Zauzvrat je Zeus stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu, bogu vatre i umjetnosti, da napravi varljivi lik lijepe
djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bijelom svjetlucavom haljinom, a glavu joj ovjenca svježim cvijecem i zlatnom vrpcom. Hermo joj dade dar govora, a Afrodita svaku dražesnost i
milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora.
Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se cuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kucu ga otvori. Tako je na zemlju došlo zlo.
U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izade iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Eshil groznice i razne druge bešcutne, ali vrlo mucne nevolje opisuje kao cete bez dara govora. Cak i smrt, koja je nekad sporo dolazila, ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj je cin Zeus predao Hefestu i njegovim slugama.
Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stijenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego samo mukotrpno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena bi jetra svaki dan nanovo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe.
''Ovakvu ceš podnosit vjecno strašnu kob,
jer ne rodi se još tko riješit ce te tog.
To kazna je što ljudski ljubio si rod.''
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
PROMETEJ: On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuden na neznanje i bijedu.
Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poucio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, ucinio je sve to na vlastitu pogibao predvidajuci oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobrocinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov ga cin izjednacuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoce zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobodenje i napredak covjecanstva. Zato je prometejska misao
uvijek aktualna.
ZEUS: On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrjebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji ucvrstiti apsolutisticku vlast. Sve mora biti podredeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mucenje. Tek kasnije, uceci se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rada silu i da
može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se
trebalo obracunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, vec je poslao nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati cak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila
oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio
da ne radi dobro za dobrobit svega. To znaci da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.
JEZIK I STIL:
Struktura je ove Eshilove tragedije vrlo jednostavna.
Radnja je usredotocena na jednu situaciju ili dogadaj, a on mora biti strašan da potrese dušu citatelja. U pocetku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumaci cinjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema
raspletu - katastrofi.
Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno.
Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
dramskog jezika i stila. Jezik mu je svecan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti.
Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage.
Temeljna se problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji u tocnom utvrdivanju odnosa izmedu krivnje i kazne, izmedu božanske osvete i slobodne ljudske volje.
Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjecanju za ljudske patnje. To je poezija patnickog covjecanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
ŽIVOTOPIS:
Eshil je jedan od tri najpoznatija grcka tragicara. Rodio se 525. g. pr. nove ere u Eleusini, a umro je 456. god. pr. nove ere u sicilijanskom gradu Geli.
Aktivno je sudjelovao u povijesnim dogadanjima svoga vremena.
Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara), a sacuvano je samo sedam tragedija, od kojih su najpoznatije ''Okovani Prometej'' i jedina sacuvana anticka organska trilogija ''Orestija'' (''Agamemnon'', ''Žrtva na grobu'' ili ''Hoefore'', ''Eumenide'').
Obilježja Eshilovih tragedija: uveo je drugog glumca, ssmanjio ulogu kora, pojacao znacenje dijaloga (na taj je nacin stvorio prvu pravu grcku dramu), radnja je jednostavna i staticna, stil je svecan i uzvišen s obiljem metafora, uocljivo je sažalijevanje nad sudbinom junaka koji nisu obicni ljudi, vec idealizirana bica s naglašenim dobrim ili zlim svojstvima.
KNJIŽEVNI ROD: dramatika
VRSTA DJELA: tragedija
SIMBOLIKA:
Prometej je simbol vjecne potrage za znanjem te simbol covjekove pobune i otpora protiv tiranije.
TEMA: Prikivanje Prometeja i nagovještanje njegove osvete Zeusu.
OSNOVNA MISAO:
Eshil porucuje covjecanstvu da pravda, za kojom ljudi uvijek teže, nije sila koja postoji izvan ljudi i koja ce odmah doci na njihov poziv. Ona je u samim ljudima koji je mogu stvoriti i povecavati strpljivim ucenjem najviše vrline - mudre umjetnosti.
O DJELU:
''Okovani Prometej'' je prvi i jedini sacuvani dio trilogije o Prometeju (ostala su dva dijela ''Oslobodeni Prometej'' i ''Prometej Vatronoša'').
Osnovni je sukob izmedu tiranije i pravde, nasilja i ljubavi.
Radnja se tragedije zbiva izmedu dva važna dogadaja: Hefestova prikivanja Prometeja u stijenu i Prometejeve potpune propasti.
Prometej je razapet izmedu ljudi (ljudima je dao vatru i u tome je njegova tragicka krivnja) i bogova (prekršio je Zeusovu volju, pobunio se protiv vlasti i tiranije, i u tome je njegova herojska vrlina).
Prometej je kažnjen time što je prikovan za stijenu, a orao mu kljuca jetru. Ocekuje ga i strašnija kazna jer ne želi otkriti Zeusu tajnu koja bi trebala prouzrociti njegovu propast.
ELEMENTI TRAGEDIJE:
Uzvišeni stil.
Tragicni junak: Prometej – razapet izmedu ljudi i bogova
Tragicka krivnja: ljudima je darovao vatru
Herojska vrlina: prekršio je volju boga Zeusa, pobunio se protiv vlasti i tiranije, ustrajnost
Tragicni završetak: osuden da mu, prikovanom za stijenu, orao kljuca jetru
KOMPOZICIJA DJELA:
1. Prometejevo prikivanje
2. Dolazak Okeanida
3. Dolazak Okeana
4. Dolazak Ije
5. Hermo u prepirci sa Prometejem
6. Bezdan
KRATAK SADRŽAJ:
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" - tim rijecima Eshil zapocinje svoje djelo.
Zemlja je vrvila životinjama, ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej, sin Japetov, uzme ilovacu, nakvasi je vodom i stane ju mijesiti. Iz te smjese nastane lik
po vanjskom izgledu jednak bogovima, ali bez duše. Da bi stvorio dušu uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi covjeka.
Božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh (božanski dah). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati i slušati, ali nisu mogli vidjeti niti cuti. Sve što su radili, bilo je bez smišljene osnove. Živjeli su pod zemljom u mracnim pecinama. Tada ih je Prometej poceo poducavati kako ce vidjeti, cuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lijeciti... Uputio ih je u sve životne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane (stari bogovski rod). Prometej je bio tog Titanskog roda. Bogovi su poceli od ljudi tražiti da ih caste uz uzvrat njihove zaštite.
U Mekoni su organizirali susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi ne bi previše iskorištavali. On sa svojom lukavošcu želi prevariti bogove.
Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišici, mozak, utroba, sve korisno, a u drugom, vecem, kupu bijahu kosti i salo.
Zeus je rekao da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluci za veci kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti. Za uzvrat je Zeus ljudima uskratio posljedni dar za savršen život - vatru. No Japetov je sin i za to našao rješenje.
Pomocu užarene tinjajuce trešcice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Zauzvrat je Zeus stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu, bogu vatre i umjetnosti, da napravi varljivi lik lijepe
djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bijelom svjetlucavom haljinom, a glavu joj ovjenca svježim cvijecem i zlatnom vrpcom. Hermo joj dade dar govora, a Afrodita svaku dražesnost i
milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora.
Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se cuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u kucu ga otvori. Tako je na zemlju došlo zlo.
U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da izade iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Eshil groznice i razne druge bešcutne, ali vrlo mucne nevolje opisuje kao cete bez dara govora. Cak i smrt, koja je nekad sporo dolazila, ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj je cin Zeus predao Hefestu i njegovim slugama.
Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stijenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije smio zaspati niti kleknuti nego samo mukotrpno stajati. Nezasitan Zeus mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena bi jetra svaki dan nanovo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe.
''Ovakvu ceš podnosit vjecno strašnu kob,
jer ne rodi se još tko riješit ce te tog.
To kazna je što ljudski ljubio si rod.''
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
PROMETEJ: On je jedini od bogova koji se toliko približio ljudima da mu je bilo lako pripisati i ljudske osobine. Zato je i njegova patnja bliža ljudima i može ganuti. Napušten od Zeusa, ljudski je rod bio osuden na neznanje i bijedu.
Prometej je ljudskom rodu donio vatru, izvor obrta i blagostanja. Poucio je ljude u obrtu i tako im osigurao sredstva za život. Njegovao je i ljudski umni razvoj i time otvorio put prema napretku. Titan Prometej, predstavnik starijeg pokoljenja bogova, ucinio je sve to na vlastitu pogibao predvidajuci oštru Zeusovu reakciju. Po tome je Prometej, prema Eshilu, dobrocinitelj i spasitelj koji sam sebe žrtvuje da bi spasio one koje iskreno voli. Njegov ga cin izjednacuje sa idejom svih religija koje su baš takav lik postavile pred svoje vjernike. Slobodoljubivi Prometej, kojemu su i najstrašnije muke draže od ropstva, postao je utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoce zarobiti ljudski duh. Postao je simbol borbe za oslobodenje i napredak covjecanstva. Zato je prometejska misao
uvijek aktualna.
ZEUS: On je bio bog bogova, tj. imao je vlast nad svima. On nije mogao trpjeti da mu se netko suprostavlja. Vodio je svoj zakon vladanja. Mrzio je ljudsku populaciju i želio je istrjebiti ljude i na njihovo mjesto staviti društvo koje bi on napravio. Zeus je tiranin koji dolazi na vlast poslije revolucije i nastoji ucvrstiti apsolutisticku vlast. Sve mora biti podredeno njegovim zakonima. On je spreman vladati silom i terorom. Zato se njegova vlast oslanja na krvnika i na mucenje. Tek kasnije, uceci se na vlastitim pogreškama, i Zeus je došao do spoznaje da sila rada silu i da
može vladati nad drugima samo onaj koji je sposoban biti gospodarom svojih strasti. Zeus je smatrao da se Prometej malo previše udaljio od njegovih zakona, i zato je bio kažnjen sramotnom kaznom. Ipak, kada se
trebalo obracunati sa Prometejem, Zeus nije došao osobno, vec je poslao nekog od svojih sluga. Zbog nekih Zeusovih reakcija, mogli bi ga prozvati cak i kukavicom, a ne ga samo hvaliti. Vlast mu zasigurno nije bila
oduzeta samo iz jednog jedinog razloga, a taj je da su bogovi u Zeusovoj službi i ljudi u ono vrijeme vrijeme previše strahovali od bogova i bojali su im se suprotstaviti. U knjizi doznajemo kako je Zeus tek kasnije shvatio
da ne radi dobro za dobrobit svega. To znaci da je u njemu ostalo i ono malo dobroga što je potaknulo njegov moralni preobražaj.
JEZIK I STIL:
Struktura je ove Eshilove tragedije vrlo jednostavna.
Radnja je usredotocena na jednu situaciju ili dogadaj, a on mora biti strašan da potrese dušu citatelja. U pocetku drame pjesnik stvara atmosferu i opširno tumaci cinjenice, a završni prizori puni dramatike nezadrživo idu prema
raspletu - katastrofi.
Likovi su vrlo jednostavni, dani u nekoliko grubljih poteza, sugestivno i snažno.
Istaknuto mjesto imaju zborske pjesme. U njima pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. On je stvaratelj
dramskog jezika i stila. Jezik mu je svecan i bogat originalnim i smionim metaforama, a stil bujan i uzvišen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji njihovih strasti.
Hranjen iskustvom prošlosti i posve predan sadašnjosti, Eshil je obnovio mit i stvorio likove izvanredne snage.
Temeljna se problematika, koju Eshil razvija u prikazivanju ljudske sudbine i patnje, sastoji u tocnom utvrdivanju odnosa izmedu krivnje i kazne, izmedu božanske osvete i slobodne ljudske volje.
Eshilov pogled na život temelji se na iskrenom i dubokom suosjecanju za ljudske patnje. To je poezija patnickog covjecanstva, koje kroz svoje postupke i trpnje traži smisao i apsolutnu vrijednost.
