Lyrics has been copied to clipboard!
MARIN DRŽIĆ:
NOVELA OD STANCA
Bilješke o piscu:
Marin Držic, roden je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u
bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potjece iz iste pucke obitelji iz koje je potekao
i Džore Držic (1461. – 1501). Od vremena Džore Držica obitelj se
osiromašila, tako da se Marin Držic morao snalaziti raznim poslovima.
Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim,
u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovacki svecenik,
orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj
dviju crkava u Dubrovniku, a upucen je na školovanje u Sienu, gdje se
ukljucio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin,
Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi
realisticke elemente. Posvecuje se stvarnim dogadajima i pojedinostima,
a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima
dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, cime si osigurava popularnost kod
suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo
Maroje, Skup i Tripce de Utolce, koje su se prikazivale u odredenim
prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio
izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od
Bizara). Sudjelujuci i sam u organiziranju predstava, postao je središnja
licnost dubrovackog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se
komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena
izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je cesto upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek
duhovita i vesela. Glavna svrha Držicevih komedija je bila da nasmije
publiku, a to je Držicu vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne
životnosti na istocnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.
Bilješke o djelu:
Novela od Stanca u prijevodu znaci šala koja je ucinjenja Stancu. To je
farsa (kratka komedija, dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine, na
svadbi Martolice Zamanjica. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski
najcistije i najsavršenije djelo Marina Držica. Ona vjerno reproducira slike
gradskog života u kasnim nocnim satima. Nije na osobit nacin izražen
zaplet i sva se radnja dešava u jednom cinu, no takva joj kratkoca i
odgovara. Držic se u Noveli od Stanca koristi opkoracenjem (prenošenje iz
jednog stiha u drugi), kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani
dvanaesterac:
Vlaho: "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kuce izit smio?
Miho: Bogme smješna oca imam!"
Novela od Stanca zapocinje na tadašnje dubrovackom govoru, kojim
govore Vlaho, Miho i Dživo, dok dolaskom Stanca pocinju govoriti
štokavskim govorom. Držic prikazuje suprotnost izmedu starosti i
mladosti. Iako on tu farsu piše u 42. godini, stavlja se na stranu mladica.
Koristi se vulgarnim humorom, no mladici se žele samo našaliti, pošto su
bile poklade.
Kratki sadržaj:
Uvod
Razgovor izmedu Vlahe i Mihe.
Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noci razgovaraju kako im je dosadno
i o tome kako su uspjeli pobjeci iz kuca dok roditelji misle da oni spavaju.
Miho:
"Bogme imam smješna oca!
Kucu mi zatvori, ma ja, kad veceram,
fengam poci leci gori; a ja ti omjeram
kako cu se kalat niz njeku funjestru
i, kad podu svi spat, obucen se u pjastru;
celatu na glavu, brokjer na bedru ucas
stavim, a rdavu ovu mcinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Zaplet
Dživov dolazak.
Dolazi Dživo i govori Mihi i Vlahu, da se spreme vlahu (Stancu) šalu
napravit.
Dživo:
"Nu hod'mo tja; vlahu cu njekomu novelu ucinit."
Vrhunac
Dživo uvjerava Stanca da se pomladio.
Dživo odlazi Stancu koji mu isprica kako je došao u grad da proda jare i
sira, ali ga nitko nije htio primiti da prespava. Dživo mu je govorio kako
ga shvaca jer je i on nekad bio stari seljak, te se pomladio. Uvjerio ga je
da se i on može pomladiti, te ispricao kako se to njemu desilo. Bilo je to
na Ivandan, kad su mu se pokazale cetiri vile te plesale sa njim i na kraju
ga pomladile. Stanac se silno želio pomladiti, pošto ima mladu ženu.
Rasplet
Maskare.
Mladici susrecu maskare seljacki obucene, koje su se spremale na
svatove, te ih zamoliše da odglume vile. Oni pristanu i odlaze k Stancu.
Vile su se pocele poigravati sa Stancem prijeteci da ce ga pretvoriti u
pticu, buhu ili strašnog stvora.
Vila: "Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti.
Stanac: Necu moc bisaka leteci nositi. Nemojte, molju vas!"
Kraj
Stanac ostaje nasamaren.
Dok se maskari šale sa Stancem, Dživo, Vlaho i Miho preobuceni u
maškare zavežu ga, obriju mu bradu, uzmu kozle i sir te mu ostave
onoliko novca koliko je to bilo vrijedno. Kad se Stanac osvijesti pocne
vikati za njima i tražiti ih.
Stanac:
"Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'?
Prem ti sam ludak bio! Nije ovo bez vraga!
Bijedan se pomladio. Ostrigoše bradu!
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!
Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga!
A, brate, cuješ ti? Poteci, stigni ga!"
Analiza glavnog lika:
Stanac
Stari seljak iz istocne Hercegovine, koji je stigao u Dubrovnik s namjerom
da proda jedno jare i nešto sira. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenocište. Pošto je on bio star, a kod kuce imao mladu ženu, povjerovao je u Dživovu pricu kako se pomladio. Vjerovao je da ce se i on pomladiti.
Dojam o djelu:
Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, što joj i paše. Nema suvišnog
opisivanja i dosadnih dijaloga koji se cesto nalaze u zapletu komedija.
Napisano je ono glavno, tadašnji istinski život i bit same komedije,
sukob mladog i starog svijeta. Ritam same komedije je brz,
pa se i sama komedija morala odvijati u jednom cinu.
NOVELA OD STANCA
Bilješke o piscu:
Marin Držic, roden je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u
bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potjece iz iste pucke obitelji iz koje je potekao
i Džore Držic (1461. – 1501). Od vremena Džore Držica obitelj se
osiromašila, tako da se Marin Držic morao snalaziti raznim poslovima.
Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim,
u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovacki svecenik,
orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj
dviju crkava u Dubrovniku, a upucen je na školovanje u Sienu, gdje se
ukljucio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin,
Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi
realisticke elemente. Posvecuje se stvarnim dogadajima i pojedinostima,
a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima
dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, cime si osigurava popularnost kod
suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo
Maroje, Skup i Tripce de Utolce, koje su se prikazivale u odredenim
prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio
izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od
Bizara). Sudjelujuci i sam u organiziranju predstava, postao je središnja
licnost dubrovackog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se
komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena
izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je cesto upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek
duhovita i vesela. Glavna svrha Držicevih komedija je bila da nasmije
publiku, a to je Držicu vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne
životnosti na istocnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.
Bilješke o djelu:
Novela od Stanca u prijevodu znaci šala koja je ucinjenja Stancu. To je
farsa (kratka komedija, dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine, na
svadbi Martolice Zamanjica. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski
najcistije i najsavršenije djelo Marina Držica. Ona vjerno reproducira slike
gradskog života u kasnim nocnim satima. Nije na osobit nacin izražen
zaplet i sva se radnja dešava u jednom cinu, no takva joj kratkoca i
odgovara. Držic se u Noveli od Stanca koristi opkoracenjem (prenošenje iz
jednog stiha u drugi), kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani
dvanaesterac:
Vlaho: "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kuce izit smio?
Miho: Bogme smješna oca imam!"
Novela od Stanca zapocinje na tadašnje dubrovackom govoru, kojim
govore Vlaho, Miho i Dživo, dok dolaskom Stanca pocinju govoriti
štokavskim govorom. Držic prikazuje suprotnost izmedu starosti i
mladosti. Iako on tu farsu piše u 42. godini, stavlja se na stranu mladica.
Koristi se vulgarnim humorom, no mladici se žele samo našaliti, pošto su
bile poklade.
Kratki sadržaj:
Uvod
Razgovor izmedu Vlahe i Mihe.
Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noci razgovaraju kako im je dosadno
i o tome kako su uspjeli pobjeci iz kuca dok roditelji misle da oni spavaju.
Miho:
"Bogme imam smješna oca!
Kucu mi zatvori, ma ja, kad veceram,
fengam poci leci gori; a ja ti omjeram
kako cu se kalat niz njeku funjestru
i, kad podu svi spat, obucen se u pjastru;
celatu na glavu, brokjer na bedru ucas
stavim, a rdavu ovu mcinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Zaplet
Dživov dolazak.
Dolazi Dživo i govori Mihi i Vlahu, da se spreme vlahu (Stancu) šalu
napravit.
Dživo:
"Nu hod'mo tja; vlahu cu njekomu novelu ucinit."
Vrhunac
Dživo uvjerava Stanca da se pomladio.
Dživo odlazi Stancu koji mu isprica kako je došao u grad da proda jare i
sira, ali ga nitko nije htio primiti da prespava. Dživo mu je govorio kako
ga shvaca jer je i on nekad bio stari seljak, te se pomladio. Uvjerio ga je
da se i on može pomladiti, te ispricao kako se to njemu desilo. Bilo je to
na Ivandan, kad su mu se pokazale cetiri vile te plesale sa njim i na kraju
ga pomladile. Stanac se silno želio pomladiti, pošto ima mladu ženu.
Rasplet
Maskare.
Mladici susrecu maskare seljacki obucene, koje su se spremale na
svatove, te ih zamoliše da odglume vile. Oni pristanu i odlaze k Stancu.
Vile su se pocele poigravati sa Stancem prijeteci da ce ga pretvoriti u
pticu, buhu ili strašnog stvora.
Vila: "Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti.
Stanac: Necu moc bisaka leteci nositi. Nemojte, molju vas!"
Kraj
Stanac ostaje nasamaren.
Dok se maskari šale sa Stancem, Dživo, Vlaho i Miho preobuceni u
maškare zavežu ga, obriju mu bradu, uzmu kozle i sir te mu ostave
onoliko novca koliko je to bilo vrijedno. Kad se Stanac osvijesti pocne
vikati za njima i tražiti ih.
Stanac:
"Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'?
Prem ti sam ludak bio! Nije ovo bez vraga!
Bijedan se pomladio. Ostrigoše bradu!
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!
Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga!
A, brate, cuješ ti? Poteci, stigni ga!"
Analiza glavnog lika:
Stanac
Stari seljak iz istocne Hercegovine, koji je stigao u Dubrovnik s namjerom
da proda jedno jare i nešto sira. No kad je stigao u grad niko mu nije htio dati prenocište. Pošto je on bio star, a kod kuce imao mladu ženu, povjerovao je u Dživovu pricu kako se pomladio. Vjerovao je da ce se i on pomladiti.
Dojam o djelu:
Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, što joj i paše. Nema suvišnog
opisivanja i dosadnih dijaloga koji se cesto nalaze u zapletu komedija.
Napisano je ono glavno, tadašnji istinski život i bit same komedije,
sukob mladog i starog svijeta. Ritam same komedije je brz,
pa se i sama komedija morala odvijati u jednom cinu.