+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

MIRISI, ZLATO I TAMJAN

Slobodan Novak

Mirisi, zlato i tamjan


Bilješke o piscu:
Suvremeni je hrvatski pripovjedac, dramaticar i pjesnik. Roden je u Splitu. Pucku školu završava u Rabu. U klasicnu gimnaziju išao je u Splitu, a završio u Sušaku. Nakon demobilizacije iz partizana 1945. odlazi studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Medu pokretacima je Krugova. Dvije-tri godine živjet ce u Splitu (1955. -1958. ), a nakon toga je uglavnom u Zagrebu. Urednik je u izdavackim poduzecima. Godine 1950. tiskao je svoju prvu knjigu pjesama Glasnice u oluji.
Nastavlja kao prozni pisac, i to oduljom pripovijetkom (ili kracim romanom) Izgubljeni zavucaj, 1955. U ono vrijeme bila je to cesta tema u hrvatskoj književnosti. Kratki roman (ili odulja pripovijest) Tvrdi grad (1961. ) naslovom i sadržajno asocira na onodobnu egzistencijalnu književnost u Hrvata.
Književni ugled ponajviše je stekao romanom Mirisi, zlato i tamjan (1968. ).
Covjeka u izokrenutoj stvarnosti ironizira roman Izvanbrodski dnevnik (1977. ).

O romanu Mirisi, zlato i tamjan
Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske književnosti. Složena simbolika romana, na koju upucuje i referenca u naslovu, gradi se na stalnom miješanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U središtu je radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simbolican, gotovo ritualan nacin cisti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreduje njegovu egzistenciju. Novakov moralisticki roman pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjecaj u znaku je sartreovske metafore mucnine i gadenja prema svijetu.

Slobodan Novak (o romanu):
Covjek se zatekao kraj osobe koja je pala u krevet, nepokretna, bespomocna, sama i nezbrinuta. On joj je priskocio u pomoc. Ugrožena osoba umire nadugacko, umjesto da se brzo cisti, kako je isprva izgledalo. Covjek stražari kraj nje jer mu ništa drugo ne preostaje. Je li normalnije otici i napustiti je ili ostati i žrtvovati se?

Fabula:
- pripovjedac sjedi u sobi, a iz druge sobe kreci Madona
- Draga (pripovjedaceva žena) njeguje Madonu
- do njih je došao Doktor koji dolazi svakih 18 dana i cudi se kako Madona ima puno godina, a dobro vidi i cuje
- Draga ce putovati na kopno, a pripovjedac mora ostati sa Madonom
- Draga ga šalje po vode jer se želi okupati
- pripovjedac odlazi po vode kod susjede Erminije
- Erminija je krenula s njim natrag jer ju je Draga zvala da je vidi
- Erminija mu putem prica da zna da ce Madona umrijeti dok on bude sam
- on joj nije vjerovao i ona je rekla da o tome ništa nece pricati Dragoj da ne ostane kod kuce
- kad je došla u kucu Erminija se ponovo upoznavala s Madonom koja je zaboravljiva
- Madona je rekla da ima sto godina, a Erminija se nije složila s tim i Madona se pocela derati i vikati kako su joj sve uzeli pa sad hoce i godine
- Erminija je ostala na veceri sa Dragom i pripovjedacem
- poslije je Erminija otišla, Draga je dala Madoni veceru i otišla se kupati, a pripovjedac je izašao van
- uputio se uskim ulicama do svoga starog prijatelja s kojim je obicavao kartati
- prijatelj je imao posla, crtao je parcele za katastarske izvode
- njegova žena se raspitivala za Madonu, a on je rekao da je sve u redu
- još je rekao da mu žena putuje na 18 dana i da ce biti sam s Madonom, a zatim je otišao kuci
- u ponoc je brod otplovio i otplovila je Draga
- pripovjedac se sjetio kako su prošlog ljeta Švedanke dolazile u njegovu sobu
- njegovo tijelo je tražilo svoje jer je žena bila stalno umorna i bila je Madonin rob
- sada, 18 dana, ce on morati brinuti o Madoni
- razmišljao je kako za iduce dane treba napraviti opsežan plan
- razmišljao je i o tome kako ce njegova Draga morati objašnjavati sve svojoj majci, Kceri i Sinu o tome kako se i zašto brinu za Madonu
- tada je zavikala Madona i prekinula ga u njegovom snu
- otišao je do nje i donio joj caj koji je skuhao
- Madona je pitala za Dragu i rekla da se treba sakriti kad se vrati i iznenaditi i prevariti
- pripovjedac je ustao i izašao na terasu prema moru, a Madona je zahrkala škljocajuci kao plinomjer
- drugo jutro došla je Erminija
- rekla je pripovjedacu da ce skuhati caj i da Madona spava , ali otvorenih ociju
- dao joj je novac da kupi hranu u gradu
- tada se javila Madona i tražila Dragu
- pripovjedac je rekao Erminiji da ode do Madone, a Madoni je rekao da je umro Dragin otac i da je zato Draga otišla samo da Madona više ne bi pitala za Dragu
- rekao joj je to, ali je rekao i da je ona spavala dok je Draga odlazila
- u tome je pogriješio jer ona ne priznaje da ikad spava – za nju je to zlo, grijeh, lijenost
- znao je da ce mu biti teško s njom zato što je to rekao
- pripovjedac se žali kako mu je teško i kako bi volio da ima slobodnog vremena da može citati i šetati po parku
- Erminija ga ne može zamijeniti jer je uprskala stvar i prestrašila Madonu
- jedini odmor za pripovjedaca je kad Madona sama sa sobom razgovara (38. -40. str. )
- pripovjedac (Dragi) je invalid
- otišao je do Madone iako ga ona nije pozvala i dao joj da popije cašu hladne kamilice
- Madona se poslije toga pocela derati i gušiti se samo da bi dobila limunade
- rekao joj je da ce za veceru imati blitvu i ona je tiho pjevušila "od straže jutarnje sve do noci" do vecere
- tri dana se Madona na njega ljutila
- na badnjak je došao stari Tunina u posjet
- Madona ga se nije sjecala, ali su ipak zajedno pricali
- donio je Tunina pijetla, ali je bio mršav i zato su svi krivili komunizam
- pripovjedac se prisjetio nekadašnjeg Badnjaka
- vidio je da Tunina još uvijek nosi istu odjecu kao i prijašnjih Badnjaka
- ostavili su Madonu i pripovjedac je još neko vrijeme pricao s Tuninom u kuhinji
- došla je jedna djevojcica i donijela cisto rublje iz samostana; pripovjedac ju je nazvao malom djevicom
- pripovjedac i Tunina su se napili
- zvala ga je Madona i Tununa ga je na to upozorio, pa je pripovjedac otišao tamo i pricao joj o Hanibalu Lucicu
- ona nije znala zašto ga je zvala, ali mu je kad je izlazio iz sobe rekla da pozdravi Lucica
- Erminija je švrljala u vrtu i išla za pijetlom kojeg je donio Tunina
- pripovjedac (Dragi) je pazio na Madonu
- otkrio je da su se poboljšali odnosi izmedu njega i Madone i razmišljao je o tome (63. -65. )
- zajedno su se sve troje: Erminija, pripovjedac i Madona našli u Madoninoj sobi i pjevali su jednu staru brojalicu
- pripovjedac je poslije toga izašao van u šetnju
- ispovijedio se moru (70. -71. )
- kad se vratio rekao je Madoni da je bio u opcini
- došli su im u posjetu gospodin i gospoda, njegovi prijatelji da im cestitaju Božic
- brzo su otišli i Madoni je postalo lošije jer joj je Erminija rekla da je papa Pio 11. umro
- Madona nije umirala vec je plakala
- tada je Erminija otišla jer ju je pripovjedac poslao kuci
- Madona je opet tražila da joj pripovjedac isprica kako je išao na opcinu
- rodila se zla misao u glavi pripovjedaca: o tome kako ce jednog dana reci Madoni da opet ima sve posjede i da je opet bogata i veselje ce je ubiti
- smislio je kako ce to uciniti – napit ce se i sve joj reci (81. -83. )
- to popodne donijela je opet mala djevica voca i slatkiša iz samostana
- Madona i pripovjedac su tako sjedili i gostili se
- retrospektivno se vraca u prošlost pripovjedac – kad je uoci Sveta tri kralja Striceva sestra Icita došla Stricu
- Madona prica kako se sjeca pripovjedaca kao djecaka, andela koji je išao na pricest
- to je Icita došla priopciti Stricu
- Stric je rekao da ce pripovjedac doci sutradan spreman
- Icita je otišla, a Stric je poceo citati jedan roman i nesvjesno rekao da ce ga ubiti, nekog u romanu
- Teta i Štramacera su rekle da dijete, andeo, možda nece preživjeti i toga su se bojale, a i Stric se toga bojao samo to nije pokazivao
- (povezanost Madone i pripovjedaca se saznaje u povratku u prošlost)
- drugo jutro odveo ga je Stric u crkvu
- prošao je cijelu ceremoniju i ostao je živ, a pravi andeli su umirali
- povratak u sadašnjost – pripovjedac se pitao kako je nakon svih tih blagdana opet tu gdje je
- drugi dan pripovjedac radi i dolazi poštar i donosi cestitku
- donio je pismo od Drage iz Zagreba i penziju
- poštar je brzo otišao jer je Madona zvala i pripovjedac je morao otici k njoj jer joj se zacepio nos
- otvorio je prozor u njenoj sobi i odcepio joj nosi (118. -119. – zanimljiv opis)
- razmišljanje o bolesnim i zdravim ljudima (119. -120. )
- podjela ljudi, tko više vrijedi (120. )
- vidio je da se Madona raspada i po Erminiji je pozvao Doktora
- Doktor mu je rekao da treba svaki da prati Madonu
- Doktor je želio vidjeti tavan i zanimalo ga je staro bakreno posude
- Doktor nije želio brzo otici jer je našao zanimljivih stvari, ali na kraju je otišao
- pošto se godina bliži kraju, pripovjedac je izvršio dužnosti i obveze prema susjedima i prijateljima
- sredio je da samostanke opatice opet šalju malu djevicu k njima; on je želio da ona dode
- došla je Erminija i pripovjedac ju je htio zaklati nožem zbog izdaje – zbog toga što ga je pred Doktorom prikazala kao ubojicu
- Erminija je rekla da je ne ubije je ce Madoni svaki dan prati leda i masirati je
- zatim je pripovjedac pricao s Madonom
- mala djevica je konacno došla
- pricao je s njom i mislio je da je derište, kako mu se cinilo dok je bio pod utjecajem rakije, ali je uvidio da je vec žena
- prije nego što je otišla rekao joj je da bi prvo trebala biti malo žena, a onda neka se zaredi
- Doktor je došao po bakreno posude i srebrno sveto posude
- Madona je cula da netko lupa na tavanu, a pripovjedac joj je rekao da je to samo štakor
- kad je propao strop pod Doktorom, Doktor i pripovjedac su odglumili pred Madonom da se strop srušio od starosti
- Doktor je htio kupiti starine na tavanu i pokušavao se dogovoriti s pripovjedacem, ali je pripovejdac rekao da ce razmisliti
- Draga se vraca za 6 dana
- taman kad je pomislio da bi mogao otici na kartanje kod prijatelja, došla je Erminija i htjela ga zamijeniti da on može otici malo van
- on se nije dao tako lako jer je trebalo Madoni leda oprati; mislio je da ce to Erminija uciniti, ali ona nije htjela
- nakon što je to pripovjedac ucinio, otišao je izvan kuce
- otišao je kod prijatelja na kartanje (prijatelja Line i njegove žene Olge)
- pripovjedac ih je zvao "Olga i Lina" – po Zolinom romanu
- kad se vratio kuci, bila je vec Nova godina
- drugi dan je rekao Madoni da su joj oni iz opcine sve vratili; rekao je to samo da bi mu prošao dan
- Madona je taj dan bila mirna i zamišljena, u nekom stanju nirvane
- tek kad joj je rekao da ce bakreno i srebrno staro posude prodati, ona je živnula
- pripovjedac misli da je Madona zapravo svjesna svega i da prikriva svoju amneziju (169-170)
- Madona se tada izderala da je sve što je rekao laž i da ne želi da joj odnose bakreno posude i tjera ga van
- pripovjedac je tada otišao do Taribe, koji je imao krcmu
- tamo je susreo pijanca Franju Daska zvanog Decilitar i dao mu novaca da si kupi pice
- vratio se kuci i ugledao malu djevicu u njegovom vrtu
- pitao ju je zašto je došla, ali ona nije htjela reci
- otkrio je da se zove Lucija i poceo ju je dirati, ljubiti i htio je spavati s njom, ali nije mogao
- otišao je po vode na Erminijin zdenac i Erminija se našla tamo
- znala je što je on radio i nazvala ga sramotnikom
- poslije je došao Doktor i pitao ga zašto je sve o cemu su se dogovarali ispricao Erminiji
- pripovjedac se branio govoreci da on nema što skrivati i rekao je da je najbolje da sve zaborave, da on opet zatvori vrata i sam se brine za Madonu
- Doktor misli da ce ga pripovjedac ucjenjivati, ali nece
- za tri dana dolazi Draga
- odlucio je Madoni priznati da je sve što je rekao bila šala, a ona mu je odbrusila da ne trpi uvredu od njegovih šala i da mu svaki put ne vjeruje
- sljedeca dva dana ocekivao je Dragu i odlazio k moru u vrijeme dolaska broda
- treci dan je došla Draga i pitala ga kako je Madona
- rekao joj je da je ostala sama kod kuce i da zna da je izašao
- Draga je na te rijeci požurila kuci
- Madona ju nije prepoznala te ju je ponovno upoznala i dobro prihvatila misleci da je prpovjedaceva treca žena
- Draga je, pošto se naspavala, pricala pripovjedacu o svom boravku u Zagrebu i kako se sve promijenilo
- tada je došla i Erminija i divila se Draginom donjem rublju
- Draga i Dragi morali su otici po cijev za kanalizaciju
- Draga je putem zaplakala i pripovjedac je znao da mu nije sve rekla što je radila u Zagrebu
- pripovjedac je rekao Dragoj da dok Madona živi i njihov život ima smisla, a kad ona umre njihov život ce postati besmislen (220. )
- uzeli su cijev od 100 metara i ponijeli je kuci jer nisu imali novaca za dovoz
- proveo je noc sa svojom ženom (trecom ženom, kako bi Madona rekla)
- Madona je imala vrucicu i nešto je buncala
- ujutro su se probudili, Draga je vidjela rupu na stropu u Madoninoj sobi, a pripovjedac je rekao da je išao cistiti prašinu na stropu i da je to tako palo
- don Vikica, svecenik, došao ime je blagoslivljati kucu
- svecenik je uzeo tamjan i posuo po žeravici u kadionici
- na pragu vrata napisao je "19G + M + B66"
- kad je svecenik otišao, svi su se okupili u Madoninoj sobi i ona je rekla da izgledaju kao dva andela (234. )

Vrijeme radnje: 1965. -1966.

Mjesto radnje: na otoku u sjevernom Jadranu

Mirisi, zlato i tamjan – pokloni koje donose tri kralja: Gašpar, Melkior i Baltazar

Likovi:
Madona Markantunova, Dragi (pripovjedac), Draga, Erminija - susjeda, Lino i Olga – prijatelji, Tunina – stari prijatelj, Doktor, poštar, Tariba – krcmar i drugi

Karakterizacija glavnog lika
Pripovjedac (Dragi) je profesor, ima 45 godina kao i Draga. On je "intelektualac, rezignirani humanist, koji ispašta grijehe i zablude prošlosti i na simbolican, gotovo ritualan nacin cisti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbožništva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila utopijski projekt, pokušala srušiti tradiciju i povijest i zatim doživjela bolno otrežnjenje i deziluziju". Glavni junak razmišlja o mnogim stvarima.
U jednom trenutku misli da je Madona svjesna svega i da prikriva amneziju.

Citat:
"I je li to moguce da je Madona toliko pri svijesti? Zar ono jednostanicno bice tamo oduvijek tako rasuduje, a ja se samo zavaravam ponesen svojom prividnom superiornošcu, pokretnošcu, snagom, pa ne uvažavam njen razum, nego je ismijavam kao nerazumno dijete, kao tromu životinjicu. Hoce li ona tako ubuduce ostati prisutna, kriticna, svjesna svega, sebe, onoga što hocu s njom, svjesna svega što se u meni odigrava. Možda mi zato tako ništa ne uspijeva! Možda sam zato tako smiješan. Jer se ona bori zamaskirana amnezijom, neuracinljivošcu i odsutnošcu. Proucava me i opire se. Opire se potiho i kao slucajno, i što joj je vještija mimikrija, to se ona cini nedužnijom i potrebnijom moje pomoci i utjehe. " (169. -170. )




Život za pripovjedaca ima smisla dok Madona živi, a kad umre nestat ce i taj smisao. (to govori svojoj Dragoj kada idu po cijev za kanalizaciju)

Citat:
"Mi smo bili svoji veliki preci; sad smo svoje degenerirano potomstvo! Otkako si i ti uvidjela da nisi moj trabant, meni ce biti lakše podnositi ovo progonstvo, i pocet cu možda Madonu kao voljeti. Jer ona je nešto što pred svojom prošlošcu smijem prezirati, što smijem osudivati i odbaciti, što smijem mrziti. Zato je moram voljeti. Dok ona živi, dotle cu osjecati neposredno da smo nešto ucinili, da smo u nešto uložili svoju mladost, da smo nešto srušili što je padom prijetilo. Kad ona nestane, osjecat cu samo bezbroj stvari kojima se protivim i kojima se odupire sva moja duša. Onda što?! Ona neka živi madona, zar ne? Neka traje, da se njome bavim! Neka vegetira ta prošlost kad je tako bezopasna i bijedna nspram zala što smo ih sami stvorili. Ona je zaista nakaza; iako je pomalo i naše djelo, ona je prava nakaza i bez nas, ona je vrlo dobar objekt da se u njemu utjelovi mnogo toga što je covjeka trovalo, što je trebalo zbrisati, podesna je za prezir, pogodna je da bi se oprvadali podvizi naše junacke mladosti, naši pothvati u vjeri i u žrtvi i u radu, cak i naša nepromišljenost i bahatost i cak nehotimicna zlodjela!" (220. )

Pripovjedac je taj o kome ovisi Madona i njen život. On je ujedno i taj kojeg Madona iskorištava što je pisac vrlo slikovito prikazao. Citat:
"Da nije sasvim tako, ja donekle znam. I možda sam, naprotiv, upravo ja dokaz njezina postojanja. Jer, zar ona inace postoji, ako ne kroz mene? Ja svakodnevno priznajem njeno postojanje: pokrecem je, hranim je, cujem je, vidim. Kroz moje postupke potvrduju se njezine želje, ostvaruju njene rijeci. Uspravljam njene izvrnute misli i tako oživljujem i osmišljavam. Ja sam domodar jednome nametniku, ali ce taj infuzorij, krpelj i mješinac usuti s vremenom u moju dušu svoje ljigave licinke, taj fitoparazit saplest ce moje žilje i krv moju svojim neraskidivim izdancima, i ja cu od te trakavice presušiti u svojim najboljim sokovima, od ove cu se gljive rastocen rasuti. I bit ce istina. Bit cu dubre, postojat cu samo dok me bude htjela piti. " (86. )





Glavni lik je ujedno "snimatelj"
Da se služio filmskim jezikom, Novak nam ne bi ni jedanput pokazao lice glavnog junaka; jer junak je ujedno i "snimatelj". . . On neprestano kruži oko "okrivljenoga" i njegova cina; on vec sve zna, a ipak postavlja pitanja; jer u odgovaranju je prava bit ove cudesne, razorne, ubojite ironije. (. . . ) Novakov bi se roman, površnu oku, mogao ukazati kao artificijelan, "pravljen", montiran; a kad se pozornije cita, postaje sve ocitije da je to zapravo bolna ispovijed jedne velike krize i grcaj jedne duboke tuge.
(Ivo Frangeš, Povijest hrvatske književnosti, Zagreb, 1987. )

Roman izricaja
Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968. ), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana Novaka, možemo odrediti kao roman izricaja, utoliko što u njemu autor inzistira na pojmovnoj (izricajnoj, esejistickoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, društvenih i moralnih problema. Podredena Novakovoj snažnoj potrebi izricitog formuliranja stavova, predodžbeno-cilna struktura fabule služi kao okvir iliti kostur citavom nizu upecatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je prica o osobi koja razmišlja nad vlastitom sudbinom, zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog produbljivanja smisla života. Pripovjedac, zatocenik vlastite svijesti, ovdje polaže racune samome sebi, o svome životnom putu, ali i o društvu i vremenu kojemu je svjedokom. Uzdižuci svoju gorcinu i ironicnost do znacenja koja pripadaju citavoj jednoj generaciji, dakle poopcavajuci svoju spoznaju u razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujecenost, Novak je ovdje nadmocnom zrelišcu dao idejni zbir jedne epohe.
(Igor Mandic, Pogovor, Slobodan Novak, Pet stoljeca hrvatske kjiževnosti, Zagreb, 1981. )
5 Lektire za školu: MIRISI, ZLATO I TAMJAN Slobodan Novak Mirisi, zlato i tamjan Bilješke o piscu: Suvremeni je hrvatski pripovjedac, dramaticar i pjesnik. Roden je u Splitu. Pucku šk...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi