Lyrics has been copied to clipboard!
Henrik Ibsen
Lutkina kuca
INFORMACIJA O PISCU:
Henrik Ibsen rodio se 1828. g. u Skienu u Norveškoj, u religioznoj gradanskoj obitelji. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramaticara druge polovice 19. st. Nakon raspada obitelji Ibsen se seli u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvecuje se pisanju i postaje redatelj i dramaturg Norveškog kazališta.
Najveca njegova djela su: Katilina, Komedija Ljubavi, Pretendenti na prijedstolje, Brand, Perr Gynt, Stupovi društva, Lutkina kuca, Sablasti, Divlja patka, Gospoda s mora.
TEMA:
Položaj žene u patrijahalnom društvu te njena borba za slobodom.
UTJECAJ DJELA NA SVJETSKU KNJIŽEVNOST I STANJA U SVIJETU
Lutkina kuca (Et dukkehjem) je dramsko djelo, u kojem je iz gradanske stvarnosti iznesena tragika tjeskobe toga uskog i prigušenog života. Izašla je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtjevaju nezavisnost, a kategorije radnika traže sovje mjesto pod suncem, te u prvi plan isutpa pokret za ravnopravnost žena, koji zahtijeva otkupljenje cijel polovice ljudskoga roda od iskorišcivacke vlasti druge polovice, a ova drama, koja je zahvaljujuci vrlo vještoj scenskoj konstrukcji i dalje medu najprikazivanijima, podigla je oluju upravo iznošeci slucaj žene, supruge i majke koja prije svega želi biti slobodna žena. Prije svega ova drama, za ono vrijeme se smatra novom dramom u kojoj je data nepoštedna kritika društva, a u prvi plan je stavljena sloboda individuuma, odnosno prava svkog covjeka da živi onako kako on želi i hoce. Borac za individualnost u ovoj drami je Nora, najbitniji lik, po kojoj se izvorno ime drame Lutkina kuca danas cesto prevodi njenim imenom. Moderan je i zbog cinjenice da emocijama nabijena gluma, se prekida Norinom jednostavnom recenicom: “Moramo sjesti i porazgovarati”, te baš tim novim tehnickim postupkom Lutkina kuca je osvojila Europu i utemeljila novu školu dramske umjetnosti. Ibesen je ovom dramom, uspješno uzrujao i pobuniti ljude svojom tezom te pozornciu makar u zadnjem cinu uciniti propovjedaonicom, stoga vrlo bitan cimbenik ove drame je dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na pocetku njegova stvaranja bio izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku psihološki opravdanu analizu stanja njegovih govornika i sredine.
OPIS LIKOVA:
Likovi ove drame malo se razlikuju od uobicajnih tipova romanticke drame: nevina, djetinjasta žena, upletena u strašnu zabludu; glup i neojecajan muž; vjerni prijatelj… mogli bi se dobro uklopiti u fabulu romanticke melodrame i problemske nove drame.
NORA je žena perspektivnog odvjetnika, s kojim ima troje djece. Voli svoga muža, cak mu na svoju štetu spašava život. Odrasla je u djetinjoj nježnosti, najprije oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo iskljucili iz svojih i samog njenog života. Da bi spasila život svoga muža cini prekršaj, pa joj otpušteni cinovnik banke njezina supruga prijeti da ce skandaloznim otkricem upropastiti nju i muža. Tako je krhko stvorenje odjednom na nemilosrdan nacin stavljeno pred okrutnu stvarnost, tek tada svhvaca da živi u surovom, pokvarenom svijetu u kojem je ona samo promatrac, pasivni lik koji ne može utjecati ni na što. Nakon toga otkriva da prije dužnosti prema mužu, prema svojoj djeci najprije treba ispuniti dužnost prema samoj sebi, i zato ih napušta te polazi ususret pronalaženju same sebe.
Nora ne prihvaca nikakve uvjete i mogucnost novoga ropstva prema vlastitu mužu, i radije bire slobodu uz uvjet nesigurne sutrašnjice nego primoranost na bilo kakva slobodna uzleta duha ili misli.
Ljepuškasta je, u duši odbra, a sve što joj preostaje iz ljubavi prema mužu, dariva svojoj djeci, s kojim se kao s lutkicama igra, a ustvari je i ona sama lutkica. Ona je ukras kuce svoga muža kojemu ni na kraj pameti nije da žena u braku ima biti necim drugim, a ne samo ljepušnom zabavicom.
Ne želi više biti muževa lutka, progovorila je uime ravnopravnosti i svojevrsne socijalne pravde te svojim odlaskom dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Cinjenica da je Nora glavni lik drame, vrlo je bitna za daljnju borbu za prava žena, stoga mnogi kriticari nazviaju Noru himnom slobodi dotada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i braku.
Nora je po svojoj viziji izlaska i spasa u osnovi simpaticna, a svojom na prvi pogled nebitnom ulogom uzbudila je duhove da je Ibsen predložio i drukciji završetak.
Nora je u stvari simbol svih žena koje su za pisanja ove drame bili znatno obespravljne.
HELMER je uspješan, perspektivan odvjetnik, koji postaje direktor Dionicke banke. Castan je i pošten gradanin, sve mora biti po pravilima i propisima, no ove osobine nisu njegovo pravo lice, ispod te maske krije se slab, neemocijonalan, psihicki rastrojen covjek kojem je bit života njegov ugled.
Ne shvaca i ne želi shvatiti svoju ženicu nego na njezine poteze gleda iz sasvim drugog stajališta, te ju zato ne gleda kao svoju spasiteljicu, vec kao osobu koja mu je kompromitirala casti i ugled u društvu.
On je odgojen po starim nazorima i ne cijeni dovoljno svoju ženu. U trenucima narušavanja njegova ugleda iz na prvi pogled dobre osobe se preobražava u zlu i hladnu osobu, cime otkriva svoju licemjernost i gubi svoj glavni oslonac, ukras njegove kuce, najmiliju ženu koja je sve podredila njemu i njegovu životu.
Odnos Helmera i Nore:
Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju reinkarnirala ju je u nedodirljivo bice koje je bilo prezašticeno, cak i samo od sebe.
Kada je došao Helmer ona se nadala da ce se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao kako joj kako je ona tek povlašteni dio njega, a ništa više.
“Ti si moja ljepota koja pripada meni i iskljucivo meni. ”
Mjesto radnje: Torvaldov stan
Vrijeme radnje: Vrijeme božicnih blagdana (100-200 prije današnje godine)
KRATKI SADRŽAJ:
Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pruzila nježnost i sigurnost. Nakon oceve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, medutim, u svom tom na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njen muž Helmer je u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, tocnije Italiju spašava. Da bi došla do novca za put, uzima zelenaški zajam od Krogstaga, koji je bankovni cinovnik. Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici ona se ne smiruje i odlucuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraca kuci pošto je obavila kupnju božicnih darova. Krišom jede slatkiše, jer Helmer tvrdi da ce joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto, a dio ostavlja po strani za vracanje zajma Krogstadu. Božic prije bili su u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božica, sada je Helmer dobio promaknuce u banci na mjesto direktora te si mogu priustiti božicne darove, drvce, veceru, . .
Za vrijeme božicnih blagdana u posjet im dolazi gospoda Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gda Linde je ostala udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a cula je da joj prijateljicin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je uzajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U meduvremenu u posjet je došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjecajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je takoder i bivsa ljubav gde Linde, no to nitko tada nije znao. Helmerov dugogodišnji prijatelj doktor Rank, takoder dolazi u sobu i njih troje vode beznacajne razgovore. Kada u sobu dode Helmer Nora ga moli da zaposli gospodu Linde. Stvar je riješena, jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospoda Linde odlaze kuci . Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima. Na kraju cina dolazi Krogstad i prijeti joj da ce sve reci njenom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio Nora razgovara s njim, ali šef Dionicke banke je vec cvrsto odlucio; Krogstad ce dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem ce biti obucena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gda. Linde je došla pokrpati joj kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali buduci da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah posalje Krogstadu pismo da je otpušten. Nora je ocajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme. Ulazi Krogstad, te se on i Nora svadaju. On želi da se ponovno uzdigne u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njenom krivotvorenju mjenice i da ce ga poslati. Nora je nemocna i ocajna. Na odlasku ubacio je pismo u sanducic, od kojeg samo Helmer ima kljuc. Nora moli gdu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gda Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešuci s njim, tako da ne može otvoriti sanducic. Ulazi gda. Linde. Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona ocekuje cudo. Ocekuje ljubav, razumjevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gda. Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se medusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vracaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi. Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. na Norinu srecu dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena cime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sanducic za poštu i otišao citati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otici, ali on je zaustavlja. Procitao je pismo. On je osuduje na sve nacine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju cast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaca svoj položaj u obitelji, te odlucuje napustiti djecu i muža i poci u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obecanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali vec je prekasno Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Cekala je cudo. Citavo vrijeme nadala se cudu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez kljucnog oslonca u životu, jer je Nora otišla iz njeogva života zalupivši vratima.
Stil i jezik:
Ovo Ibsenovo djelo spada u jednu od njegovih najznacajnijih drama. Drama je podijeljena na tri cina, kao u mnogim Ibsenovim dramama tako se i u ovoj govori o problemima surove svakidašnjice. U ovom djelu razradena je i danas aktualna tema, o zakinutim pravima žena.
Cudno je to što je vrhunac drame u trecem, završnom cinu.
Likovi su vješto okarakterizirani dijalozima
Imamo dvije temeljne radnjekoje se cesto i ispreplecu i to;pravedana, eticka, koja odlucuje tragedije Helmera i Nore, te zagonetan, slijepi i neuhvatljiv fatum koji vlada Rankovom sudbinom.
Beskrajno složene i nemilosrdne zakonitosti ostvarile su lažne institucije protiv kojih se bore Ibsenovi junaci, u ovom slucaju žene (Nora i Gda. Linde). Ta borba zbog neprihvacanja vrlo cesto nalikuje na tragikomiku ili bitku s vjetrenjacama.
Najbitniji dio ove drame je dijalog, okosnica moderne drame, cime je scena pojednostavljena te se sva radnja smješta u cetiri zida odvjetnikove kuce. Na tom mjestu padaju godinama nošene maske, tako Nori pada mrena s ociju prividno sretne žene koja životom u samoobmanim otrovanoj sredini biva prisiljena da zalupi vrata nad lažima svog dotadašnjeg života.
Kroz cijelu dramu Ibsen pokušava izreci nepoštednu kritiku društva.
Bitan je i cimbenik da nije toliko bitan odnos pojedinca prema društvenim institucijama, koliko je bitan odnos pojedinca prema samom sebi.
Naturalistilcki elementi najviše su zastupljeni prilikom dijaloga izmedu doktora i Nore kada doktor vrlo ružnim recenicama opisuje truljenje, nestajanje svoga tijela.
Vrlo je znacajan utjecaj Ibsena na hrvatske pisce, posebice Krležu kiji usvaja za svoje scensko stvaralaštvo iskustva naturalisticke dramaturgije Ibsenova, pa i Strindbergova kova.
OSNOVNA MISAO:
Trenutak izlijeva zlih misli i namjera dovoljan je da se otvori nešto što je dugo bilo zatrpano, prikriveno i da se odluciš na nešto što ce ti zauvijek ostati duboka rana, ali i odluka koja ce te uputiti na ono što je ustvari nedostajalo tvom životu, samostalnost i stvaranje vlastite osobe, koja ima svoje ciljeve i svoje poglede na svijet, osobe koja je svakome potrebna!
ODABRANI ODLOMAK:
NORA:
“Možda. A ti ne misliš i ne govoriš kao covjek za koga bih se mogla vezati. Kad je prošao taj tvoj strah - ne zbog onoga što je prijetilo meni, nego zbog onoga cemu bi ti bio izvrgnut – kad je, dakle, prošao tvoj strah i kad se više nisi imao cega bojati, za tebe je bilo: nikom ništa! Kao da se ništa nije dogodilo. Opet sam kao prije bila tvoja ševa, tvoja lutka koju ceš dvostruko pažljivo nositi na rukama, kad sam vec tako krhka i lomna. (Ustaje. ) Torvalde, u tom trenutku puklo mi je pred ocima da sam citavih osam godina ovdje živjela s jednim stranim covjekom i da sam s njime rodila troje djece… ta mi je misao nepodnošljiva!sama bih sebe rastrgala. “
Lutkina kuca
INFORMACIJA O PISCU:
Henrik Ibsen rodio se 1828. g. u Skienu u Norveškoj, u religioznoj gradanskoj obitelji. Smatramo ga jednim od najvažnijih dramaticara druge polovice 19. st. Nakon raspada obitelji Ibsen se seli u Grimstadt, gdje pokazuje prve znakove sklonosti ka umjetnosti. Nakon nedovršenog studija posvecuje se pisanju i postaje redatelj i dramaturg Norveškog kazališta.
Najveca njegova djela su: Katilina, Komedija Ljubavi, Pretendenti na prijedstolje, Brand, Perr Gynt, Stupovi društva, Lutkina kuca, Sablasti, Divlja patka, Gospoda s mora.
TEMA:
Položaj žene u patrijahalnom društvu te njena borba za slobodom.
UTJECAJ DJELA NA SVJETSKU KNJIŽEVNOST I STANJA U SVIJETU
Lutkina kuca (Et dukkehjem) je dramsko djelo, u kojem je iz gradanske stvarnosti iznesena tragika tjeskobe toga uskog i prigušenog života. Izašla je u vrijeme novih revolucija: kada narodi zahtjevaju nezavisnost, a kategorije radnika traže sovje mjesto pod suncem, te u prvi plan isutpa pokret za ravnopravnost žena, koji zahtijeva otkupljenje cijel polovice ljudskoga roda od iskorišcivacke vlasti druge polovice, a ova drama, koja je zahvaljujuci vrlo vještoj scenskoj konstrukcji i dalje medu najprikazivanijima, podigla je oluju upravo iznošeci slucaj žene, supruge i majke koja prije svega želi biti slobodna žena. Prije svega ova drama, za ono vrijeme se smatra novom dramom u kojoj je data nepoštedna kritika društva, a u prvi plan je stavljena sloboda individuuma, odnosno prava svkog covjeka da živi onako kako on želi i hoce. Borac za individualnost u ovoj drami je Nora, najbitniji lik, po kojoj se izvorno ime drame Lutkina kuca danas cesto prevodi njenim imenom. Moderan je i zbog cinjenice da emocijama nabijena gluma, se prekida Norinom jednostavnom recenicom: “Moramo sjesti i porazgovarati”, te baš tim novim tehnickim postupkom Lutkina kuca je osvojila Europu i utemeljila novu školu dramske umjetnosti. Ibesen je ovom dramom, uspješno uzrujao i pobuniti ljude svojom tezom te pozornciu makar u zadnjem cinu uciniti propovjedaonicom, stoga vrlo bitan cimbenik ove drame je dijalog, osnovni element moderne drame. Taj dijalog, koji je na pocetku njegova stvaranja bio izmjena apstraktnih teza i antiteza, pretvara se u duboku psihološki opravdanu analizu stanja njegovih govornika i sredine.
OPIS LIKOVA:
Likovi ove drame malo se razlikuju od uobicajnih tipova romanticke drame: nevina, djetinjasta žena, upletena u strašnu zabludu; glup i neojecajan muž; vjerni prijatelj… mogli bi se dobro uklopiti u fabulu romanticke melodrame i problemske nove drame.
NORA je žena perspektivnog odvjetnika, s kojim ima troje djece. Voli svoga muža, cak mu na svoju štetu spašava život. Odrasla je u djetinjoj nježnosti, najprije oca, zatim muža, koji su je mazili kao divnu lutkicu, ali su je zapravo iskljucili iz svojih i samog njenog života. Da bi spasila život svoga muža cini prekršaj, pa joj otpušteni cinovnik banke njezina supruga prijeti da ce skandaloznim otkricem upropastiti nju i muža. Tako je krhko stvorenje odjednom na nemilosrdan nacin stavljeno pred okrutnu stvarnost, tek tada svhvaca da živi u surovom, pokvarenom svijetu u kojem je ona samo promatrac, pasivni lik koji ne može utjecati ni na što. Nakon toga otkriva da prije dužnosti prema mužu, prema svojoj djeci najprije treba ispuniti dužnost prema samoj sebi, i zato ih napušta te polazi ususret pronalaženju same sebe.
Nora ne prihvaca nikakve uvjete i mogucnost novoga ropstva prema vlastitu mužu, i radije bire slobodu uz uvjet nesigurne sutrašnjice nego primoranost na bilo kakva slobodna uzleta duha ili misli.
Ljepuškasta je, u duši odbra, a sve što joj preostaje iz ljubavi prema mužu, dariva svojoj djeci, s kojim se kao s lutkicama igra, a ustvari je i ona sama lutkica. Ona je ukras kuce svoga muža kojemu ni na kraj pameti nije da žena u braku ima biti necim drugim, a ne samo ljepušnom zabavicom.
Ne želi više biti muževa lutka, progovorila je uime ravnopravnosti i svojevrsne socijalne pravde te svojim odlaskom dokazala pravo na izbor samostalna i slobodna puta. Cinjenica da je Nora glavni lik drame, vrlo je bitna za daljnju borbu za prava žena, stoga mnogi kriticari nazviaju Noru himnom slobodi dotada zapostavljene žene, prosvjedom protiv nerazumne dominacije muškaraca u društvu i braku.
Nora je po svojoj viziji izlaska i spasa u osnovi simpaticna, a svojom na prvi pogled nebitnom ulogom uzbudila je duhove da je Ibsen predložio i drukciji završetak.
Nora je u stvari simbol svih žena koje su za pisanja ove drame bili znatno obespravljne.
HELMER je uspješan, perspektivan odvjetnik, koji postaje direktor Dionicke banke. Castan je i pošten gradanin, sve mora biti po pravilima i propisima, no ove osobine nisu njegovo pravo lice, ispod te maske krije se slab, neemocijonalan, psihicki rastrojen covjek kojem je bit života njegov ugled.
Ne shvaca i ne želi shvatiti svoju ženicu nego na njezine poteze gleda iz sasvim drugog stajališta, te ju zato ne gleda kao svoju spasiteljicu, vec kao osobu koja mu je kompromitirala casti i ugled u društvu.
On je odgojen po starim nazorima i ne cijeni dovoljno svoju ženu. U trenucima narušavanja njegova ugleda iz na prvi pogled dobre osobe se preobražava u zlu i hladnu osobu, cime otkriva svoju licemjernost i gubi svoj glavni oslonac, ukras njegove kuce, najmiliju ženu koja je sve podredila njemu i njegovu životu.
Odnos Helmera i Nore:
Nora je imala problem u mladosti. Taj problem je bio odnos njena oca prema njoj. Sva njegova ljubav bila je usmjerena na nju reinkarnirala ju je u nedodirljivo bice koje je bilo prezašticeno, cak i samo od sebe.
Kada je došao Helmer ona se nadala da ce se situacija promijeniti, no on je samo nastavio tradiciju njena oca i dokazao kako joj kako je ona tek povlašteni dio njega, a ništa više.
“Ti si moja ljepota koja pripada meni i iskljucivo meni. ”
Mjesto radnje: Torvaldov stan
Vrijeme radnje: Vrijeme božicnih blagdana (100-200 prije današnje godine)
KRATKI SADRŽAJ:
Nora je djevojka odrasla u obitelji koja joj je pruzila nježnost i sigurnost. Nakon oceve nježnosti u obitelji isto joj pruža i suprug. Ona, medutim, u svom tom na prvi pogled bezbrižnom i lijepom životu smatra da je samo lutka u rukama muškaraca, najprije u rukama oca, a onda u rukama supruga. Njen muž Helmer je u prošlosti obolio od teške bolesti, ali ga putovanje na jug, tocnije Italiju spašava. Da bi došla do novca za put, uzima zelenaški zajam od Krogstaga, koji je bankovni cinovnik. Nakon neugodne situacije koju je izazvalo Norino krivotvorenje potpisa na mjenici ona se ne smiruje i odlucuje napustiti muža, djecu i obitelj. Nora se vraca kuci pošto je obavila kupnju božicnih darova. Krišom jede slatkiše, jer Helmer tvrdi da ce joj oni pokvariti zube. Potrošila je nešto, a dio ostavlja po strani za vracanje zajma Krogstadu. Božic prije bili su u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti blagodati Božica, sada je Helmer dobio promaknuce u banci na mjesto direktora te si mogu priustiti božicne darove, drvce, veceru, . .
Za vrijeme božicnih blagdana u posjet im dolazi gospoda Linde, stara Norina prijateljica koju nije vidjela 10 godina. Gda Linde je ostala udovica bez djece te je došla u grad u potrazi za poslom, a cula je da joj prijateljicin muž ima vrlo visoko mjesto u banci. Nora joj priznaje da je uzajmila novac kad joj je muž bio bolestan, a ovaj živi u uvjerenju da je to novac Norina oca. U meduvremenu u posjet je došao i Krogstad, beskrupulozni, bezosjecajni gad, kako ga je vidjela Nora, od kojeg je pozajmila novac, koji je takoder i bivsa ljubav gde Linde, no to nitko tada nije znao. Helmerov dugogodišnji prijatelj doktor Rank, takoder dolazi u sobu i njih troje vode beznacajne razgovore. Kada u sobu dode Helmer Nora ga moli da zaposli gospodu Linde. Stvar je riješena, jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospoda Linde odlaze kuci . Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima. Na kraju cina dolazi Krogstad i prijeti joj da ce sve reci njenom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio Nora razgovara s njim, ali šef Dionicke banke je vec cvrsto odlucio; Krogstad ce dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem ce biti obucena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gda. Linde je došla pokrpati joj kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali buduci da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah posalje Krogstadu pismo da je otpušten. Nora je ocajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Dolazi Krogstad i Nora moli dr. Ranka da ode do Helmera i zadrži ga u sobi neko vrijeme. Ulazi Krogstad, te se on i Nora svadaju. On želi da se ponovno uzdigne u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njenom krivotvorenju mjenice i da ce ga poslati. Nora je nemocna i ocajna. Na odlasku ubacio je pismo u sanducic, od kojeg samo Helmer ima kljuc. Nora moli gdu Linde da ode do muža i traži pismo natrag. Gda Linde odlazi. Nora zadržava Helmera plešuci s njim, tako da ne može otvoriti sanducic. Ulazi gda. Linde. Krogstad je otputovao, ali Noru to ne zabrinjava. Ona ocekuje cudo. Ocekuje ljubav, razumjevanje svoga muža kada sazna istinu, požrtvovnost i povjerenje. Gda. Linde i Krogstad razgovaraju o nekadašnjoj ljubavnoj vezi, oboje su sretni jer se medusobno vole, te obnavljaju staru vezu. Nora i Helmer se vracaju s plesa, ona želi još malo ostati, ali joj on to ne dopušta. Linde govori Nori kakva je situacija i odlazi. Ostaju sami. Helmer želi voditi ljubav s njom, ali ona ne. na Norinu srecu dolazi dr. Rank i spašava situaciju. On se divno proveo na plesu, uzeo je jednu cigaretu od Helmera i otišao. Na odlasku je ubacio dvije posjetnice sa crnim križem preko imena cime je objavio svoju smrt. Helmer je ispraznio sanducic za poštu i otišao citati pisma u svoju sobu. Ona namjerava otici, ali on je zaustavlja. Procitao je pismo. On je osuduje na sve nacine, zabranjuje joj i odgoj djece; zapravo se boji samo za svoju cast, ugled i vlast. Nora je nesretna i tek onda shvaca svoj položaj u obitelji, te odlucuje napustiti djecu i muža i poci u potragu za ljepšim životom, odnosno u potragu same sebe. Prima pismo od Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obecanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali vec je prekasno Nora prvi put u osam godina braka s njim razgovara ozbiljno. Ne voli ga više. Cekala je cudo. Citavo vrijeme nadala se cudu kao dokazu ljubavi. Helmer ostaje bez kljucnog oslonca u životu, jer je Nora otišla iz njeogva života zalupivši vratima.
Stil i jezik:
Ovo Ibsenovo djelo spada u jednu od njegovih najznacajnijih drama. Drama je podijeljena na tri cina, kao u mnogim Ibsenovim dramama tako se i u ovoj govori o problemima surove svakidašnjice. U ovom djelu razradena je i danas aktualna tema, o zakinutim pravima žena.
Cudno je to što je vrhunac drame u trecem, završnom cinu.
Likovi su vješto okarakterizirani dijalozima
Imamo dvije temeljne radnjekoje se cesto i ispreplecu i to;pravedana, eticka, koja odlucuje tragedije Helmera i Nore, te zagonetan, slijepi i neuhvatljiv fatum koji vlada Rankovom sudbinom.
Beskrajno složene i nemilosrdne zakonitosti ostvarile su lažne institucije protiv kojih se bore Ibsenovi junaci, u ovom slucaju žene (Nora i Gda. Linde). Ta borba zbog neprihvacanja vrlo cesto nalikuje na tragikomiku ili bitku s vjetrenjacama.
Najbitniji dio ove drame je dijalog, okosnica moderne drame, cime je scena pojednostavljena te se sva radnja smješta u cetiri zida odvjetnikove kuce. Na tom mjestu padaju godinama nošene maske, tako Nori pada mrena s ociju prividno sretne žene koja životom u samoobmanim otrovanoj sredini biva prisiljena da zalupi vrata nad lažima svog dotadašnjeg života.
Kroz cijelu dramu Ibsen pokušava izreci nepoštednu kritiku društva.
Bitan je i cimbenik da nije toliko bitan odnos pojedinca prema društvenim institucijama, koliko je bitan odnos pojedinca prema samom sebi.
Naturalistilcki elementi najviše su zastupljeni prilikom dijaloga izmedu doktora i Nore kada doktor vrlo ružnim recenicama opisuje truljenje, nestajanje svoga tijela.
Vrlo je znacajan utjecaj Ibsena na hrvatske pisce, posebice Krležu kiji usvaja za svoje scensko stvaralaštvo iskustva naturalisticke dramaturgije Ibsenova, pa i Strindbergova kova.
OSNOVNA MISAO:
Trenutak izlijeva zlih misli i namjera dovoljan je da se otvori nešto što je dugo bilo zatrpano, prikriveno i da se odluciš na nešto što ce ti zauvijek ostati duboka rana, ali i odluka koja ce te uputiti na ono što je ustvari nedostajalo tvom životu, samostalnost i stvaranje vlastite osobe, koja ima svoje ciljeve i svoje poglede na svijet, osobe koja je svakome potrebna!
ODABRANI ODLOMAK:
NORA:
“Možda. A ti ne misliš i ne govoriš kao covjek za koga bih se mogla vezati. Kad je prošao taj tvoj strah - ne zbog onoga što je prijetilo meni, nego zbog onoga cemu bi ti bio izvrgnut – kad je, dakle, prošao tvoj strah i kad se više nisi imao cega bojati, za tebe je bilo: nikom ništa! Kao da se ništa nije dogodilo. Opet sam kao prije bila tvoja ševa, tvoja lutka koju ceš dvostruko pažljivo nositi na rukama, kad sam vec tako krhka i lomna. (Ustaje. ) Torvalde, u tom trenutku puklo mi je pred ocima da sam citavih osam godina ovdje živjela s jednim stranim covjekom i da sam s njime rodila troje djece… ta mi je misao nepodnošljiva!sama bih sebe rastrgala. “