+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

GOZBA

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ:
GOZBA



Bilješke o piscu:
Dragutin Tadijanovic roden je 4. studena 1905. godine u Rastušju, pokraj
Slavonskog Broda, kao sin zemljoradnika. Pucku školu polazio je u
susjednom selu Podvinju, a gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu.
Poslije mature 1925. godine, dolazi u Zagreb na studije. Upisao se najprije
na šumarstvo, a zatim je prešao na filozofiju. Diplomirao je 1937. godine.
Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnom zavodu Hrvatske
i u "Zori". Redovit je clan HAZU. Pjesme pocinje pisati u trinaestoj godini.
Objavio je dvanaest knjiga pjesama (Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo
srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme itd.). Pjesme su mu
prevedene na dvadeset stranih jezika i uvrštene u domace i strane
antologije lirike. Povremeno je prevodio poeziju s ceškog, njemackog i
francuskog. Uredio je sabrana djela brojnih pisaca.

Mjesecina
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupke ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mlijecnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krkhe igracke
U krvnickima jakim rukama!

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesecina veceras grob tvoj poliva.
Mjesecina veceras meni šapuce
Da tebe nema, i nema, zauvijek.

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tude ce oci gledati kao što gledasmo i mi:

Naže se suncani dan,
Vecernje sjenke oduljaše;
Mjesecse pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

Tema: Gubitak voljene osobe
Ideja: Ljubav prema voljenoj osobi

Sadržajna analiza:
Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeca
lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesecev sjaj iznad hrastove šume,
kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema. Njen
grob sada obasjava mjesecina. Tada je bio sretan, a sad je tužan.
Metaforom o krhkim igrackama u krvnickim jakim rukama pjesnik
porucuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tude ce oci gledati
mjesecinu kao što smo je mi gledali. Mjesec ce se uvijek pojavljivati,
izmjenjivat ce se dan i noc, a nas nece biti.
U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na
klupi i današnja tuga, samoca i mjesecinom obasjan grob.

Nebo
Nebo je modro platno
Na kojem nevidljiva ruka
Bez prestanka nove oblike slika:

Pogledaj, u dnu neba stalno pase
Stado ovaca u bijelim runima.
Gdje mi je pastir?

Rumeno cvijece cvate
U mirisu,
Do neba.

U nebeskim pašnjacima
Moja draga baka
Cuva goveda.

Tema: Sjecanje na svoju baku

Sadržajna analiza:
Ova pjesma govori o ljubavi prema svojoj baki. Pisac gleda u nebo i
zamisli se svoje bake. Vide je u dnu neba kako pase ovcice. Ja mislim da
su te ovcice pisac, njegova braca i roditelji koji baka cuva od svih zala.
Oni pasu travu i uživaju u ljubavi svoje bake.

Rano sunce u šumi
U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.

Sunceve tanke strelice
Probodoše lišce
I grancice
I stabla:
Citava se šuma zanjiha,
Zasja.
Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.

A sjenka granatih stabala
Narisaše,
Kao prsti,
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suza.

Tema: Doživljaj budenja prirode u proljece

Ideja: Pjesnikov osjecaj prema budenju prirode

Sadržajna analiza:
Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno,
izrice svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je
puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla,
ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i citava se šuma
njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Radanje sunca u proljetno
jutro obecanje je novog života.
5 Lektire za školu: GOZBA DRAGUTIN TADIJANOVIĆ: GOZBA Bilješke o piscu: Dragutin Tadijanovic roden je 4. studena 1905. godine u Rastušju, pokraj Slavonskog Broda, kao...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi