Lyrics has been copied to clipboard!
Suncana Škrinjaric
Ulica predaka
Kratka bilješka o piscu: Suncana Škrinjaric rodila se 1931 u Zagrebu. Vec sa 9. godina je napisala prvu pjesmu. Najviše piše za djecu: “Kaktus bajke”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Dva smijeha”, “Noc s vodenjakom”, itd. Piše za novine, rad u akciji Djecjeg i obrazovnog programa, radi u Zavodu za statistiku. Osim knjiga piše i radio drame za djecu i odrasle, kao i igrokaze za kazalište lutaka.
Bilješke tijekom citanja:
5. -39. stranice, 3. 5. 2001
Likovi koje sam upoznala: Tajana, Tetica, sestra Onezima, majka, novi tata, šofer
Rastužilo me:21. str. : “Tajana nje tugovala za stranom djevojkom, ali s teti-com je bilo užasnije, pred njom se nimalo nisu ustrcavali, bacali su najteže rijeci lakokao tanjure, Tajana i tetica bile su kao ormari, one kao da nisu postojale, kakvi pono-ri, kakve mržnje, nikada se nije veselo i nejaho pricalo o hladnoj kuci. ”
Rastužilo me:33. str. : “Tajana se divila svojoj mami koja za nju nije marila, uvijek je govorila: isti otac, i pritom bi je nervozno poslala da nešto donese iz druge sobe. ”
Naljutilo ne:35. str. : “Bio je neko vrijeme mir, tata je kupio mami zlatnu narukvicu, ali onda je opet pocelo po starom, mracne šutnje i otrovne rijeci, mama je prezirala novog tatu, nije voljela Tajanu, sav svoj bijes iskaljivala je na tetici, pa ju je tukla i bockala iglama za štrikanje. ”
Upoznajemo djevojcicu Tajanu koja živi sa majkom i ocem koji nije njen pravi otac. Njena majka udala se nakon rodenja Tajane i nikada je nije za-voljela. Osjecala je djevojcicu kao teret i zapreku ljepšem životu. Njen suprug, takoder ne voli djevojcicu i cesto napada njenu majku. Sve te svade Tajana sluša i osjeca se nesretna. Premda živi u bogatoj obitelji i ne nedostaje joj hrane, odjece, igracaka, ono glavno, ljubavi nema niti malo. Povlaci se u svoj svijet. Utjehu traži u plišanom medvjedu sa kojim spava. Cita djecje romane i one za odrasle, pune zlocina. U svojoj mašti miješa likove iz tih knjiga i sanja o nekom drugacijem, ljepšem svijetu. Školu ne voli, premda prolazi sa odlicnim uspjehom i cesto bježi iz nje. Malo svjetlosti u život joj dolazi sa dolaskom maj-cine sestre. Tetica je usidjelica, ružnija od njene majke, ali dobrog srca. Majka i novi otac se ružno, sa vrijedanjem i udarcima odnose prema tetici, pa Tajana premda u pocetku dobra prema tetici, shvati da je lakše biti zlocest. Tajana je osamljena, uplašena, željna nježnosti i ljubavi. Spas traži u mašti i bijegu od obaveza. Približava se rat i Tajana ne shvaca strah odraslih.
40. -91. stranice, 4. 5. 2001.
Likovi koje sam upoznala: teta Marija, Dubravka, Alma
Razveselilo me:40. str. : “Ovdje je bila gladna kao vucica, tragala je za komadici-ma mesa u velikoj zdjeli, jela je bilo što, radila je sve što i ostala seoska djecurlija, pekli su kukuruz i krumpir, va-ljali se po travi, oni su je smatrali gospodskom, bogatom, ali nespretnom, i cudili su se kako to da joj se svida nji-hov život. ”
Razocaralo me:47. str. : “Htjela je postici da je svi zavole, ali to je bilo vrlo napor-no, morala se naprezati, pretvarati, biti ljubazna, njena prava narav provaljivala bi poslije nekoliko pokušaja kao vulkan i sve bi u trenu razorila i pokvarila, tada bi tek bila ocajna, sve njene lijepe namjere postajale su odjednom nešto gadno i glupo, nije imala izdržljivosti, bacila se na pod, udarala nogama od bijesa i plakala. ”
Užasnulo me:54. str. : “Tajana se prišuljala i stavila hladnu žabu na maminu nogu, mama je vrisnula od užasa i bijesa, zgrabila je Tajanu za kecka i pocela joj udarati glavom o stol, mala se derala, krv joj je tekla iz nosa, mama ju je vukla za kosu sve više, tukla ju je po citavom tijelu, bila je to prava erupcija mržnje, ma-mine oci su bile staklene i hladne, Tatjana je vikala, mamai-ce, oprosti, ali sve je bilo uzalud. ”
Tajana sa osam godina odlazi preko ljeta na selo. Tamo se prvi put osjeti zadovoljnom i sretnom. Uživa u druženju sa seoskom djecom. Ali nepažnjom u igri, ozljedi se i opet se vraca kuci. Tajana cesto bježi iz škole i luta gradom. Roditelji obuzeti svojim odnosom, ne primjecuju Tajanu. Majka je zanemaruje i svoj bijes zbog Tajaninog postojanja i smetnje iskaljuje na djevojcici, udarajuci je nemilosrdno. Bijeg od kuce Tajana pronalazi u bolesti. Zbog kašlja, doktor preporuci njen odlazak na more. Šalju je teti Mariji. Tajani je na moru bilo lije-po, ali jedne noci sve ih je probudilo bombardiranje. Rat je poceo i Tajana se morala vratiti u Zagreb. Sa ratom došle su promjene u školi: mijenjale su se rije-ci, ucitelji, pravopis. Ljudi su gubili stanove, automobile, posao, rijeci, govor i ono najvažnije – živote. Premda Tajana raste, njen medo i dalje spava s njom. Sada je vec otrcan, prljav poderan, ali on je njena utjeha i ne želi ga se odreci. Promjene u Tajaninoj okolini su stalne i užasna. Rat nemilosrdno mijenja ljude i njihovo ponašanje.
92. -135. stranice, 7. 5. 2001.
Likovi koje sam upoznala: pravi otac
Teticu su preselili u malu kucu s vrtom. Tajana joj je potajno nosila hranu. Novi tata je dobio novi posao na selu i tada se cijela obitelj preselila. Život je postao mirniji, jer nije bilo bombardiranja, a hrane je bilo više nego u gradu. Najviše se obradovala tetici kad su se vratili u Zagreb. Tajana se osjecala velika i odrasla, pa je željela svoju djecju frizuru , kecke, promijeniti u modernu krat-ku. Posjet frizeru bio je prava mora za nju. Užasnula se kad su kecke bile odre-zane, a još više kad se ugledala u ogledalu sa kratkom, kovrcavom kosom. Ne-stašica pogada i Tajanin dom. Na sajmištu moraju prodavati stvari, da bi kupili najosnivnije namirnice. Majka je opet nesretna i ozbiljna. Uskoro Tajana pri-mijeti da se majka zdebljava, ali ne od hrane, vec zato jer je trudna. Jedne noci, pod uzbunom, majka je rodila sina. Poslije rata, Tajana upoznaje svog pravg oca. Odjednom Tajana se osjeti cijelom, odraslom i uništava svojeg medvjeda. Tako se oprostili od svog djetinjstva i svoje mašte, sjetivši se rijeci casne sestre: cuda nema.
Jezik i stil: Knjiga je pisana u slicicama koje se kao kocke slažu u jednu scenu. Podaci se nižu na jednostavan, dnevnicki nacin. Jezik je književni, uz poneke staro zagrebacke rijeci.
Dojam: Ova knjiga mi je ponudila sliku djetinjstva na koju nismo navikli. Tajana je nesretna, usamljena, otudena, uplašena i neshvacena. Ono najvažnije što nam u životu treba – ljubav i nježnost roditelja, njoj je uskraceno. Žao mi je svakog djeteta koje nema sretno djetinjstvo i pitam se da li takvo dijete jednog dana može pronaci toplinu u svom srcu i naci nacina da tu toplinu da svima oko sebe, kad postane odrasla osoba.
Ulica predaka
Kratka bilješka o piscu: Suncana Škrinjaric rodila se 1931 u Zagrebu. Vec sa 9. godina je napisala prvu pjesmu. Najviše piše za djecu: “Kaktus bajke”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Dva smijeha”, “Noc s vodenjakom”, itd. Piše za novine, rad u akciji Djecjeg i obrazovnog programa, radi u Zavodu za statistiku. Osim knjiga piše i radio drame za djecu i odrasle, kao i igrokaze za kazalište lutaka.
Bilješke tijekom citanja:
5. -39. stranice, 3. 5. 2001
Likovi koje sam upoznala: Tajana, Tetica, sestra Onezima, majka, novi tata, šofer
Rastužilo me:21. str. : “Tajana nje tugovala za stranom djevojkom, ali s teti-com je bilo užasnije, pred njom se nimalo nisu ustrcavali, bacali su najteže rijeci lakokao tanjure, Tajana i tetica bile su kao ormari, one kao da nisu postojale, kakvi pono-ri, kakve mržnje, nikada se nije veselo i nejaho pricalo o hladnoj kuci. ”
Rastužilo me:33. str. : “Tajana se divila svojoj mami koja za nju nije marila, uvijek je govorila: isti otac, i pritom bi je nervozno poslala da nešto donese iz druge sobe. ”
Naljutilo ne:35. str. : “Bio je neko vrijeme mir, tata je kupio mami zlatnu narukvicu, ali onda je opet pocelo po starom, mracne šutnje i otrovne rijeci, mama je prezirala novog tatu, nije voljela Tajanu, sav svoj bijes iskaljivala je na tetici, pa ju je tukla i bockala iglama za štrikanje. ”
Upoznajemo djevojcicu Tajanu koja živi sa majkom i ocem koji nije njen pravi otac. Njena majka udala se nakon rodenja Tajane i nikada je nije za-voljela. Osjecala je djevojcicu kao teret i zapreku ljepšem životu. Njen suprug, takoder ne voli djevojcicu i cesto napada njenu majku. Sve te svade Tajana sluša i osjeca se nesretna. Premda živi u bogatoj obitelji i ne nedostaje joj hrane, odjece, igracaka, ono glavno, ljubavi nema niti malo. Povlaci se u svoj svijet. Utjehu traži u plišanom medvjedu sa kojim spava. Cita djecje romane i one za odrasle, pune zlocina. U svojoj mašti miješa likove iz tih knjiga i sanja o nekom drugacijem, ljepšem svijetu. Školu ne voli, premda prolazi sa odlicnim uspjehom i cesto bježi iz nje. Malo svjetlosti u život joj dolazi sa dolaskom maj-cine sestre. Tetica je usidjelica, ružnija od njene majke, ali dobrog srca. Majka i novi otac se ružno, sa vrijedanjem i udarcima odnose prema tetici, pa Tajana premda u pocetku dobra prema tetici, shvati da je lakše biti zlocest. Tajana je osamljena, uplašena, željna nježnosti i ljubavi. Spas traži u mašti i bijegu od obaveza. Približava se rat i Tajana ne shvaca strah odraslih.
40. -91. stranice, 4. 5. 2001.
Likovi koje sam upoznala: teta Marija, Dubravka, Alma
Razveselilo me:40. str. : “Ovdje je bila gladna kao vucica, tragala je za komadici-ma mesa u velikoj zdjeli, jela je bilo što, radila je sve što i ostala seoska djecurlija, pekli su kukuruz i krumpir, va-ljali se po travi, oni su je smatrali gospodskom, bogatom, ali nespretnom, i cudili su se kako to da joj se svida nji-hov život. ”
Razocaralo me:47. str. : “Htjela je postici da je svi zavole, ali to je bilo vrlo napor-no, morala se naprezati, pretvarati, biti ljubazna, njena prava narav provaljivala bi poslije nekoliko pokušaja kao vulkan i sve bi u trenu razorila i pokvarila, tada bi tek bila ocajna, sve njene lijepe namjere postajale su odjednom nešto gadno i glupo, nije imala izdržljivosti, bacila se na pod, udarala nogama od bijesa i plakala. ”
Užasnulo me:54. str. : “Tajana se prišuljala i stavila hladnu žabu na maminu nogu, mama je vrisnula od užasa i bijesa, zgrabila je Tajanu za kecka i pocela joj udarati glavom o stol, mala se derala, krv joj je tekla iz nosa, mama ju je vukla za kosu sve više, tukla ju je po citavom tijelu, bila je to prava erupcija mržnje, ma-mine oci su bile staklene i hladne, Tatjana je vikala, mamai-ce, oprosti, ali sve je bilo uzalud. ”
Tajana sa osam godina odlazi preko ljeta na selo. Tamo se prvi put osjeti zadovoljnom i sretnom. Uživa u druženju sa seoskom djecom. Ali nepažnjom u igri, ozljedi se i opet se vraca kuci. Tajana cesto bježi iz škole i luta gradom. Roditelji obuzeti svojim odnosom, ne primjecuju Tajanu. Majka je zanemaruje i svoj bijes zbog Tajaninog postojanja i smetnje iskaljuje na djevojcici, udarajuci je nemilosrdno. Bijeg od kuce Tajana pronalazi u bolesti. Zbog kašlja, doktor preporuci njen odlazak na more. Šalju je teti Mariji. Tajani je na moru bilo lije-po, ali jedne noci sve ih je probudilo bombardiranje. Rat je poceo i Tajana se morala vratiti u Zagreb. Sa ratom došle su promjene u školi: mijenjale su se rije-ci, ucitelji, pravopis. Ljudi su gubili stanove, automobile, posao, rijeci, govor i ono najvažnije – živote. Premda Tajana raste, njen medo i dalje spava s njom. Sada je vec otrcan, prljav poderan, ali on je njena utjeha i ne želi ga se odreci. Promjene u Tajaninoj okolini su stalne i užasna. Rat nemilosrdno mijenja ljude i njihovo ponašanje.
92. -135. stranice, 7. 5. 2001.
Likovi koje sam upoznala: pravi otac
Teticu su preselili u malu kucu s vrtom. Tajana joj je potajno nosila hranu. Novi tata je dobio novi posao na selu i tada se cijela obitelj preselila. Život je postao mirniji, jer nije bilo bombardiranja, a hrane je bilo više nego u gradu. Najviše se obradovala tetici kad su se vratili u Zagreb. Tajana se osjecala velika i odrasla, pa je željela svoju djecju frizuru , kecke, promijeniti u modernu krat-ku. Posjet frizeru bio je prava mora za nju. Užasnula se kad su kecke bile odre-zane, a još više kad se ugledala u ogledalu sa kratkom, kovrcavom kosom. Ne-stašica pogada i Tajanin dom. Na sajmištu moraju prodavati stvari, da bi kupili najosnivnije namirnice. Majka je opet nesretna i ozbiljna. Uskoro Tajana pri-mijeti da se majka zdebljava, ali ne od hrane, vec zato jer je trudna. Jedne noci, pod uzbunom, majka je rodila sina. Poslije rata, Tajana upoznaje svog pravg oca. Odjednom Tajana se osjeti cijelom, odraslom i uništava svojeg medvjeda. Tako se oprostili od svog djetinjstva i svoje mašte, sjetivši se rijeci casne sestre: cuda nema.
Jezik i stil: Knjiga je pisana u slicicama koje se kao kocke slažu u jednu scenu. Podaci se nižu na jednostavan, dnevnicki nacin. Jezik je književni, uz poneke staro zagrebacke rijeci.
Dojam: Ova knjiga mi je ponudila sliku djetinjstva na koju nismo navikli. Tajana je nesretna, usamljena, otudena, uplašena i neshvacena. Ono najvažnije što nam u životu treba – ljubav i nježnost roditelja, njoj je uskraceno. Žao mi je svakog djeteta koje nema sretno djetinjstvo i pitam se da li takvo dijete jednog dana može pronaci toplinu u svom srcu i naci nacina da tu toplinu da svima oko sebe, kad postane odrasla osoba.