Lyrics has been copied to clipboard!
SUE TOWNSEND
TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA
1. BILJEŠKA O PISCU
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica ciji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predloškom za radio i scenska djela. Nakon što je 1982 . godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujuci izvanrednom prijemu kod citatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
2. KRATAK SADRŽAJ
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodišnjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmišljanja saznajemo o svim problemima koji ga muce, kao i osobama s kojima se preplice njegov život. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se nižu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od sijecnja jedne godine do travnja iduce. Sadržaj knjige nije vezana radnja, to je niz slicica iz njegovog života, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.
3. ANALIZA LIKOVA
Adrian je djecak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga muce bubuljice i prištevi, možda je pomalo "bucmast", kako kaže njegov lijecnik.
Više znamo o njegovim životnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svadi, cak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kuci, s njima živi pas, a kasnije cak i oceva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unatoc svim tim problemima, Adrian polako odrasta, iskljucuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam riješiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokušava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), školskim drugovima oprašta neke njihove propuste, pažljiv je i osjecajan (bira poklone za svoje drage, piše pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobicno duhovit nacin pliva u "olujnom pubertetskom moru". Cak je i ambiciozan, trudi se biti što bolji u školi, mašta o svojoj buducnosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomaže u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva održavati ravnotežu u svom životu : " Nazvao sam Pandoru. Posjetit ce me nakon sata iz viole. Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217)
- 2 -
Pandora je Adrianova vršnjakinja, zgodna djevojcica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djecake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomaže Adrianu, daje mu podršku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne živi u oskudici. Prilicno samosvjesna i odlucna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previše poduzetnog, sklonog alkoholu i samosažaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, ocito nezadovoljna s onim što joj pruža brak i muž, možda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kuce kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji održati obitelj.
Susrecemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, školske profesore i ravnatelja, neke susjede i druge.
4. DOJAM O KNJIZI
Ugledavši ovu knjgu, pomislio sam si : "Još mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam poceo citati. Polako ulazeci u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono što tu knjigu cini još zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vršnjaku koji proživljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je poucno i pomalo iznenadujuce da to uspijeva nadvladati svojim prirodenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je ocito jedna od najvažnijih stvari u životu. Kad sam procitao knjigu, mogao sam samo reci : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristicne odlomke :
"Našao sam u rijecniku rijec koja potpuno odgovara mome starom - simulant. Još je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu.
Bogojavljenje je nešto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otišao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plasticnu vrecici punu svakakvih jezivih stvarcica. Bio je tu komad ugljena, pa malo božicno drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara držao u zamahnutoj ruci bodež, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moci ce se vratiti kuci, nažalost!"
- 3 -
"Stara traži posao! Još cu završiti na ulici kao besprizorni ili tako nešto. Bojim se da cu morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem . I što cu jesti cijeli dan? Morat cu jesti pomfrit i slatkiše sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu cetku. Cim sam se vratio kuci iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdijaš Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Treci premaz. Malo je bolje, ali još proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale...
Ostatkom crne boje i finom cetkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se on prokleti zvoncici i dalje vide!...
Premazao sam veceras crnim flomasterom 69 zvoncica na kapi. Ostalo ih je još 124...
U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoncic. Sad znam kako se Rembrandt osjecao nakon što je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji.
2 sata u noci. Boja se osušila, ali mora da je loše kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlace i njegov crveni nos. Zvoncici se, hvala Bogu, više ne vide! Stari je maloprije došao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjeca na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealisticki košmar, ali ja mislim da to iz njega govori jer zato što su u njegovoj sobi na zidovima same ružice."
TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA
1. BILJEŠKA O PISCU
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica ciji su romani za omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali predloškom za radio i scenska djela. Nakon što je 1982 . godine objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujuci izvanrednom prijemu kod citatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
2. KRATAK SADRŽAJ
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodišnjeg Adriana Molea, te kroz njegova razmišljanja saznajemo o svim problemima koji ga muce, kao i osobama s kojima se preplice njegov život. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se nižu njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od sijecnja jedne godine do travnja iduce. Sadržaj knjige nije vezana radnja, to je niz slicica iz njegovog života, niz njegovih "jada", njegovi sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja za stotinama odgovora.
3. ANALIZA LIKOVA
Adrian je djecak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo da ga muce bubuljice i prištevi, možda je pomalo "bucmast", kako kaže njegov lijecnik.
Više znamo o njegovim životnim prilikama i neprilikama. Roditelji su mu u stalnoj svadi, cak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se baka pojavljuje u kuci, s njima živi pas, a kasnije cak i oceva ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unatoc svim tim problemima, Adrian polako odrasta, iskljucuje se iz svijeta odraslih kad je to potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam riješiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokušava ih vidjeti sa svim vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu narav (brine o starcu Bertu Baxteru), školskim drugovima oprašta neke njihove propuste, pažljiv je i osjecajan (bira poklone za svoje drage, piše pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na neobicno duhovit nacin pliva u "olujnom pubertetskom moru". Cak je i ambiciozan, trudi se biti što bolji u školi, mašta o svojoj buducnosti. Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomaže u svakodnevnim "nevoljama", uz nju uspijeva održavati ravnotežu u svom životu : " Nazvao sam Pandoru. Posjetit ce me nakon sata iz viole. Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217)
- 2 -
Pandora je Adrianova vršnjakinja, zgodna djevojcica, "kose boje sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djecake, ali zapravo dobra kao osoba. Ona puno pomaže Adrianu, daje mu podršku, voli ga i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne živi u oskudici. Prilicno samosvjesna i odlucna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne previše poduzetnog, sklonog alkoholu i samosažaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, ocito nezadovoljna s onim što joj pruža brak i muž, možda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kuce kroz neko vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji održati obitelj.
Susrecemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole, Adrianove kolege, Barrya i Nigela, školske profesore i ravnatelja, neke susjede i druge.
4. DOJAM O KNJIZI
Ugledavši ovu knjgu, pomislio sam si : "Još mi je samo ovo trebalo!". I tako je bilo sve dok nisam poceo citati. Polako ulazeci u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono što tu knjigu cini još zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vršnjaku koji proživljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je poucno i pomalo iznenadujuce da to uspijeva nadvladati svojim prirodenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je ocito jedna od najvažnijih stvari u životu. Kad sam procitao knjigu, mogao sam samo reci : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristicne odlomke :
"Našao sam u rijecniku rijec koja potpuno odgovara mome starom - simulant. Još je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu.
Bogojavljenje je nešto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otišao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plasticnu vrecici punu svakakvih jezivih stvarcica. Bio je tu komad ugljena, pa malo božicno drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara držao u zamahnutoj ruci bodež, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moci ce se vratiti kuci, nažalost!"
- 3 -
"Stara traži posao! Još cu završiti na ulici kao besprizorni ili tako nešto. Bojim se da cu morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se ne smrznem . I što cu jesti cijeli dan? Morat cu jesti pomfrit i slatkiše sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu cetku. Cim sam se vratio kuci iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdijaš Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Treci premaz. Malo je bolje, ali još proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale...
Ostatkom crne boje i finom cetkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se on prokleti zvoncici i dalje vide!...
Premazao sam veceras crnim flomasterom 69 zvoncica na kapi. Ostalo ih je još 124...
U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoncic. Sad znam kako se Rembrandt osjecao nakon što je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji.
2 sata u noci. Boja se osušila, ali mora da je loše kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlace i njegov crveni nos. Zvoncici se, hvala Bogu, više ne vide! Stari je maloprije došao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjeca na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealisticki košmar, ali ja mislim da to iz njega govori jer zato što su u njegovoj sobi na zidovima same ružice."