Lyrics has been copied to clipboard!
ERNEST HEMINGWAY:
STARAC I MORE
Bilješke o piscu:
Ernest Hemingway Ernest (1898. – 1961. g.), americki književnik.
Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je
ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih
dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih
boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun
Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom
bikova, što ce mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon.
Za španjolskoga gradanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na
republikanskoj strani, javnim antifašistickim nastupima, dramom The Fifth
Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija,
For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna
licnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i medu
francuskim partizanima, sudjelujuci i u oslobadanju Pariza. Poslijeratni
roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih
reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o
prkosnom junaštvu covjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog
udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošcu.
U svojim djelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom
covjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeci s
prirodom, odajuci se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu
kodeksom casti i stoickom disciplinom. Sukus života je igra sa smrcu koja
za Hemingwaya ima gotovo obredni znacaj. Stil mu je obilježen naizgled
škrtim rjecnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih recenica,
te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristicnog jezika nalazi u
podtekstu. Hemingway je u našem stoljecu valjda jedinstven prozaik
kojeg jednako cijene citaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim
estetskim mjerilima.
Ideja:
Hemingway upucuje svoju poruku o neophodnosti cvrstine i integriteta
covjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djecak su
ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.
Kratki sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u golfskoj struji gotovo tri
mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih cedrdeset
dana s njim je bio jedan djecak, Manoline, koji je uz nagovor roditelja
odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje. Ovaj put išao je
još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na razlicite
dubine i prepustio se struji. Odjenom se na mamac nešto uhvatilo i pocelo
je jako vuci. Starac je odmah reagirao i utvrdio da je to jedna ogromna
riba, ali ju nije vidio, no kad je skocila iz mora Santiago je ostao bez daha,
bila je to ogromna mecarica. Mucio se Santiago s njom tri dana i tri noci
da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila
oluja odlucio se za brz povratak na obalu. Medutim, na putu su se pojavili
morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeci, ali nije
uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mecarice su ostale samo glava i kosti.
Iako od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su joj se ribari divili,
bila je duga 5.5 metra.
Sljedeceg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega je stajao mladi
Manoline koji mu je obecao da ce od sad na dalje uvijek ici na pecanje s
njim.
Analiza glavnog lika:
Santiago
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdama na potiljku.
Na jagodicama je imao mrlje kožnog tumora kojeg izaziva odsjaj sunca sa
površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica, a na rukama
su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlacenja
konopaca sa teškim ribama. Ali nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svjež.
Na njemu je sve, osim ociju, izgledako staro, a oci su mu bile boje mora i
sjale vedro i nepobjedivo.
Analiza djela:
Hemingway je u ovoj prici izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”.
Ljudi se ocajnicki bore za svoju srecu, muce se i krvave zbog nje, ali onda,
kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te
borbe za nju - njene plodove, dolaze mracne sile koje mu ih otimaju.
“Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio
veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znacila isto što i život,
ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznadu. Njegov starac Santiago se
prvo bori da ulovi ribu koja ce mu donijeti srecu, bogatstvo, da bi se
kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti.
Medutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom,
vec se sprema zajedno s djecakom na nove borbe. Poslije poraza starac
govori sebi: “Covjek nije stvoren da bude pobijeden. Covjeka mogu
uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.
STARAC I MORE
Bilješke o piscu:
Ernest Hemingway Ernest (1898. – 1961. g.), americki književnik.
Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je
ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih
dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih
boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun
Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom
bikova, što ce mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon.
Za španjolskoga gradanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na
republikanskoj strani, javnim antifašistickim nastupima, dramom The Fifth
Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija,
For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna
licnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i medu
francuskim partizanima, sudjelujuci i u oslobadanju Pariza. Poslijeratni
roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih
reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o
prkosnom junaštvu covjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog
udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošcu.
U svojim djelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom
covjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeci s
prirodom, odajuci se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu
kodeksom casti i stoickom disciplinom. Sukus života je igra sa smrcu koja
za Hemingwaya ima gotovo obredni znacaj. Stil mu je obilježen naizgled
škrtim rjecnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih recenica,
te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristicnog jezika nalazi u
podtekstu. Hemingway je u našem stoljecu valjda jedinstven prozaik
kojeg jednako cijene citaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim
estetskim mjerilima.
Ideja:
Hemingway upucuje svoju poruku o neophodnosti cvrstine i integriteta
covjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djecak su
ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.
Kratki sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u golfskoj struji gotovo tri
mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih cedrdeset
dana s njim je bio jedan djecak, Manoline, koji je uz nagovor roditelja
odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje. Ovaj put išao je
još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na razlicite
dubine i prepustio se struji. Odjenom se na mamac nešto uhvatilo i pocelo
je jako vuci. Starac je odmah reagirao i utvrdio da je to jedna ogromna
riba, ali ju nije vidio, no kad je skocila iz mora Santiago je ostao bez daha,
bila je to ogromna mecarica. Mucio se Santiago s njom tri dana i tri noci
da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila
oluja odlucio se za brz povratak na obalu. Medutim, na putu su se pojavili
morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeci, ali nije
uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mecarice su ostale samo glava i kosti.
Iako od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su joj se ribari divili,
bila je duga 5.5 metra.
Sljedeceg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega je stajao mladi
Manoline koji mu je obecao da ce od sad na dalje uvijek ici na pecanje s
njim.
Analiza glavnog lika:
Santiago
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdama na potiljku.
Na jagodicama je imao mrlje kožnog tumora kojeg izaziva odsjaj sunca sa
površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica, a na rukama
su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlacenja
konopaca sa teškim ribama. Ali nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svjež.
Na njemu je sve, osim ociju, izgledako staro, a oci su mu bile boje mora i
sjale vedro i nepobjedivo.
Analiza djela:
Hemingway je u ovoj prici izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”.
Ljudi se ocajnicki bore za svoju srecu, muce se i krvave zbog nje, ali onda,
kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te
borbe za nju - njene plodove, dolaze mracne sile koje mu ih otimaju.
“Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio
veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znacila isto što i život,
ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznadu. Njegov starac Santiago se
prvo bori da ulovi ribu koja ce mu donijeti srecu, bogatstvo, da bi se
kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti.
Medutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom,
vec se sprema zajedno s djecakom na nove borbe. Poslije poraza starac
govori sebi: “Covjek nije stvoren da bude pobijeden. Covjeka mogu
uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.