Lyrics has been copied to clipboard!
ERNEST HEMINGWAY:
STARAC I MORE
Bilješke o piscu:
Ernest Hamingway roden je 1899. g., a umro 1961. u SAD-u.
Bio je pustolov koji se bavio novinarstvom, boksom, lovom, sudjelovao je
u 1. svjetskom ratu, bio je ratni dopisnik u Grckoj, Kini, Španjolskoj i
zapadnom frontu u 2. svjetskom ratu. Proveo je buran život, ženio se
cetiri puta, a kad je osjetio da više ne može pisati izvršio je samoubojstvo.
Ubraja se u najistaknutije americke pisce 20. stoljeca.
Njegovi junaci su snažni muškarci, koji se uklapaju u svoju životnu
sredinu. Neki od njegovih romana su: “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”,
“Kome zvono zvoni”, a romanom “Starac i more” dobio je 1954. g.
Nobelovu nagradu za književnost.
Kratki sadržaj:
Starac Santiago, siromašan, ali bogat iskustvom vec danima nije uspio
uloviti ribu. Djecak koji povremeno s njim odlazi u ribolov i uci od njega
tajne lova, pomaže mu, donosi mu hranu i razgovara s njim.
Osamdeset i peti dan, starac se ponovo uputi na more s osjecajem da ce
ovog puta imati srece. Odlazi daleko na pucinu, spusti mamce i polako
zaplovi. U podne prvog dana zagrizla je velika riba i pocela vuci camac.
Zapocela je borba izmedu starca i ribe. Treci dan je riba konacno izronila
izmorena. Uspio ju je privuci camcu i probosti harpunom. Privezao ju je za
camac i krenuo na dug put natrag u selo. Riba je bila ogromna, duža od
camca. Medutim, privuceni krvlju, pojavili su se morski psi.
Prvog je starac savladao harpunom, ali ubijeni morski pas odvukao je
njegovo oružje u dubinu. Starac je zavezao nož za veslo i nastavio borbu
sa psinama. Kad je ostao bez noža, udarao je pse veslom. Riba je bila
toliko izgrižena da je nije htio gledati. Boljelo ga je da nešto toliko lijepo
uništavaju morski psi. Riba se nije mogla braniti od njihovih zubi jer je bila
mrtva zbog njega, i zato ju je on branio sve dok nije slomio i posljednje
oružje. U luku je stigao iza ponoci, a uz bok camca ostali su vezani ostaci
ribe. Jedva se dovukao u kolibu. Ujutro ga je djecak našao kako spava.
Zaplakao je kad mu je vidio izranjene ruke. Znao je kakvu borbu je
preživio starac prema velicini ribe. Ribari u luci su takoder znali što se
dogodilo na pucini i cijenili su starcev napor.
Tema:
Odnos covjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i medusobnim
poštovanjem.
Ideja:
Nikad ne treba gubiti vjeru u samog sebe.
Analiza glavnog lika:
Starac
Bogat duhom (str. 19.) “Sve je na njemu bilo staro osim ociju koje
bijahu boje mora, vesele i neporažene.”
Siromašan (str. 25.) “Košulja mu bila toliko puta krpljena da je
nalikovala na jedro, a zakrpe su izblijedjele
od sunca tako da su bile razlicitih nijansi.”
Uporan (str. 47.)
(str. 73.) “Ribo - izusti potiho - ostat cu uz tebe dok
sam živ.”
“Opet je pokušao i opet se dogodilo ono isto.
Eto, pomisli, pa osjeti kako gubi svijest još
prije nego što je zapoceo; pokušat cu još
jedanput.”
Optimist (str. 48.) “Ribo – opet ce starac – zbilja te volim i
štujem, ali cu te svakako dokrajciti prije nego
što sunce zade. Nadajmo se da ce biti tako,
pomisli.”
Odlucan (str. 56.) “Ipak cu je dokrajciti – rece. – Koliko god bila
velika i prekrasna. To doduše nije pošteno,
pomisli. Ali pokazat cu joj što covjek može
uciniti i koliko može izdržati.”
Snažan (str. 63.) “Ali, stari, ti nisi još ni oka sklopio- rece
naglas. – Prošlo je pola dana i jedna noc i sad
još jedan dan, a da nisi ni oka sklopio. Moraš
smisliti neki nacin da malo odrijemaš ako riba
bude i dalje vukla ovako mirno i
ravnomjerno.”
Dojam o djelu:
Premda je to naizgled jednostavna prica, saznala sam mnogo o tom
hrabrom starcu. Nježan je prema djecaku, pun poštovanja prema
ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe.
Dojmilo me se da ga nikakve nedace nisu slomile, vec kao da su u njemu
pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem covjeka: inteligencijom, hrabrošcu i iskustvom, a riba svojim prirodnim
osobinama: snagom i nagonom za opstankom.
STARAC I MORE
Bilješke o piscu:
Ernest Hamingway roden je 1899. g., a umro 1961. u SAD-u.
Bio je pustolov koji se bavio novinarstvom, boksom, lovom, sudjelovao je
u 1. svjetskom ratu, bio je ratni dopisnik u Grckoj, Kini, Španjolskoj i
zapadnom frontu u 2. svjetskom ratu. Proveo je buran život, ženio se
cetiri puta, a kad je osjetio da više ne može pisati izvršio je samoubojstvo.
Ubraja se u najistaknutije americke pisce 20. stoljeca.
Njegovi junaci su snažni muškarci, koji se uklapaju u svoju životnu
sredinu. Neki od njegovih romana su: “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”,
“Kome zvono zvoni”, a romanom “Starac i more” dobio je 1954. g.
Nobelovu nagradu za književnost.
Kratki sadržaj:
Starac Santiago, siromašan, ali bogat iskustvom vec danima nije uspio
uloviti ribu. Djecak koji povremeno s njim odlazi u ribolov i uci od njega
tajne lova, pomaže mu, donosi mu hranu i razgovara s njim.
Osamdeset i peti dan, starac se ponovo uputi na more s osjecajem da ce
ovog puta imati srece. Odlazi daleko na pucinu, spusti mamce i polako
zaplovi. U podne prvog dana zagrizla je velika riba i pocela vuci camac.
Zapocela je borba izmedu starca i ribe. Treci dan je riba konacno izronila
izmorena. Uspio ju je privuci camcu i probosti harpunom. Privezao ju je za
camac i krenuo na dug put natrag u selo. Riba je bila ogromna, duža od
camca. Medutim, privuceni krvlju, pojavili su se morski psi.
Prvog je starac savladao harpunom, ali ubijeni morski pas odvukao je
njegovo oružje u dubinu. Starac je zavezao nož za veslo i nastavio borbu
sa psinama. Kad je ostao bez noža, udarao je pse veslom. Riba je bila
toliko izgrižena da je nije htio gledati. Boljelo ga je da nešto toliko lijepo
uništavaju morski psi. Riba se nije mogla braniti od njihovih zubi jer je bila
mrtva zbog njega, i zato ju je on branio sve dok nije slomio i posljednje
oružje. U luku je stigao iza ponoci, a uz bok camca ostali su vezani ostaci
ribe. Jedva se dovukao u kolibu. Ujutro ga je djecak našao kako spava.
Zaplakao je kad mu je vidio izranjene ruke. Znao je kakvu borbu je
preživio starac prema velicini ribe. Ribari u luci su takoder znali što se
dogodilo na pucini i cijenili su starcev napor.
Tema:
Odnos covjeka i prirode, obilježen uzvišenom borbom, ali i medusobnim
poštovanjem.
Ideja:
Nikad ne treba gubiti vjeru u samog sebe.
Analiza glavnog lika:
Starac
Bogat duhom (str. 19.) “Sve je na njemu bilo staro osim ociju koje
bijahu boje mora, vesele i neporažene.”
Siromašan (str. 25.) “Košulja mu bila toliko puta krpljena da je
nalikovala na jedro, a zakrpe su izblijedjele
od sunca tako da su bile razlicitih nijansi.”
Uporan (str. 47.)
(str. 73.) “Ribo - izusti potiho - ostat cu uz tebe dok
sam živ.”
“Opet je pokušao i opet se dogodilo ono isto.
Eto, pomisli, pa osjeti kako gubi svijest još
prije nego što je zapoceo; pokušat cu još
jedanput.”
Optimist (str. 48.) “Ribo – opet ce starac – zbilja te volim i
štujem, ali cu te svakako dokrajciti prije nego
što sunce zade. Nadajmo se da ce biti tako,
pomisli.”
Odlucan (str. 56.) “Ipak cu je dokrajciti – rece. – Koliko god bila
velika i prekrasna. To doduše nije pošteno,
pomisli. Ali pokazat cu joj što covjek može
uciniti i koliko može izdržati.”
Snažan (str. 63.) “Ali, stari, ti nisi još ni oka sklopio- rece
naglas. – Prošlo je pola dana i jedna noc i sad
još jedan dan, a da nisi ni oka sklopio. Moraš
smisliti neki nacin da malo odrijemaš ako riba
bude i dalje vukla ovako mirno i
ravnomjerno.”
Dojam o djelu:
Premda je to naizgled jednostavna prica, saznala sam mnogo o tom
hrabrom starcu. Nježan je prema djecaku, pun poštovanja prema
ulovljenoj ribi, opasan za morske pse koji uništavaju ljepotu ribe.
Dojmilo me se da ga nikakve nedace nisu slomile, vec kao da su u njemu
pokrenule nove snage i želju za borbom. Starac se služio oružjem covjeka: inteligencijom, hrabrošcu i iskustvom, a riba svojim prirodnim
osobinama: snagom i nagonom za opstankom.