Lyrics has been copied to clipboard!
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ:
SREBRNE SVIRALE
Bilješke o piscu:
Dragutin Tadijanovic roden je 4. 11. 1905. godine u Rastušju pokraj
Slavonskog Broda, kao sin zemljoradnika. Pucku školu polazio je u
susjednom selu Podvinju, a gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu.
Poslije mature 1925. godine, dolazi u Zagreb na studije. Upisao se najprije
na šumarstvo, a zatim je prešao na filozofiju. Diplomirao je 1937. godine.
Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnom zavodu Hrvatske
i u "Zori". Redovit je clan HAZU. Pjesme pocinje pisati u trinaestoj godini.
Objavio je dvanaest knjiga pjesama (Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo
srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme itd.). Pjesme su mu
prevedene na dvadeset stranih jezika i uvrštene u domace i strane
antologije lirike. Povremeno je prevodio poeziju s ceškog, njemackog i
francuskog. Uredio je sabrana djela brojnih pisaca.
MJESECINA
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.
Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mlijecnoj i smijehu.
Oh, kakve li smo krhke igracke
U krvnickima jakim rukama!
Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesecina veceras grob tvoj poliva.
Mjesecina veceras meni šapuce
Da tebe nema, i nema, zauvijek.
O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tude ce oci gledati kao što gledasmo i mi:
Naže se suncani dan,
Vecernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.
Sadržajna analiza:
Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeca
lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesecev sjaj iznad hrastove šume,
kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema.
Njen grob sada poliva mjesecina. Tada je bio sretan, a sad je tužan.
Metaforom o krhkim igrackama u krvnickim jakim rukama pjesnik
porucuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tude ce oci gledati
mjesecinu kao što smo je mi gledali. Mjesec ce se uvijek pojavljivati,
izmjenjivat ce se dan i noc, a nas nece biti.
U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na
klupi i današnja tuga, samoca i mjesecinom obasjan grob.
Stilska analiza:
Pjesma obiluje vizualnim pjesnickim slikama: u tamnom sjaju mjesec
rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mlijecnoj,
mjesecina grob poliva, vecernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo
mjesecina pjesniku šapuce. Ponavljanje rijeci nema (nje) i dugo (još dugo
poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugodaj pjesme je tužan i
sumoran. Pjesma ima šest nejednako dugackih strofa s nejednako
dugackim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju
pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.
HOĆU LI UĆI U SOBU GDJE JE SAG?
Kad ispišemo punu plocicu racuna,
Onda citamo iz citanke. Zatim
Gospodicna pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuce,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Ocenaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj opcine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi cupaju travu izmed cigle,
Pred kucom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodicna uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tuce neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodicna
Nikad nece mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.
Sadržajna analiza:
Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao djecak,
tj. onako kako bi je on ispricao. Govori o uciteljici i razredu,
pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o siromaštvu i
socijalnim razlikama. Za djecaka je uciteljica netko jako, jako velik i
važan, netko do koga se ne može doci (u redovima idemo za njom).
Ona ima svoje dvorište, vocke i kucu. Njena se soba može vidjeti samo
kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod šarenkast i zelen,
a na njemu sag. Djecak bi silno želio uci samo jedanput u tu sobu sa
sagom, a zna da nece uci nikada. Nikada ga uciteljica nece pozvati,
iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne uprlja sag.
Djecak osjeca njezinu hladnocu. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu.
Djeca joj ureduju vrt. Ona medu njima pravi razliku (onaj koga više voli se
penje na orah i trese, a poslije i kupi).
U pjesmi su naglašene suprotnosti izmedu siromašnog djecaka i
gospodicne uciteljice koja ima lijepu kucu s lijepim stvarima.
Odnos izmedu uciteljice i djece je strog i hladan, a djecak bi zapravo
silno želio da ga uciteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.
Stilska analiza:
Pjesnikov je jezik jednostavan, osjecajno snažan i topao, bogat vizualnim
pjesnickim slikama. Pjesnik se ne služi rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i
time nam docarava da je on to sve osobno proživio. Stihovi se redaju kao
da nam djecak prica o svakodnevnim školskim dogadanjima.
RANO SUNCE U ŠUMI
U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.
Sunceve tanke strelice
Probodoše lišce
I grancice
I stabla:
Citava se šuma zanjiha,
Zasja.
Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.
A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.
Sadržajna analiza:
Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno
izrice svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je
puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla,
ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i citava se šuma
njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Radanje sunca u proljetno
jutro obecanje je novog života.
Stilska analiza:
Vizualne pjesnicke slike docaravaju nam boje šume (zelene krošnje, bijeli
rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze).
Zvucne slike oživljuju zvukove šume (vjetar u krošnjama, njihanje šume
male ptice koje pozdravljaju sunce). Pjesma je pisana nevezanim stihom
nejednake dužine. Ritam pjesme docarava budenje života u šumi,
strujanje vjetra kroz grane i uzbudenje šumskih bica zbog izlaska sunca.
SREBRNE SVIRALE
Bilješke o piscu:
Dragutin Tadijanovic roden je 4. 11. 1905. godine u Rastušju pokraj
Slavonskog Broda, kao sin zemljoradnika. Pucku školu polazio je u
susjednom selu Podvinju, a gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu.
Poslije mature 1925. godine, dolazi u Zagreb na studije. Upisao se najprije
na šumarstvo, a zatim je prešao na filozofiju. Diplomirao je 1937. godine.
Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnom zavodu Hrvatske
i u "Zori". Redovit je clan HAZU. Pjesme pocinje pisati u trinaestoj godini.
Objavio je dvanaest knjiga pjesama (Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo
srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme itd.). Pjesme su mu
prevedene na dvadeset stranih jezika i uvrštene u domace i strane
antologije lirike. Povremeno je prevodio poeziju s ceškog, njemackog i
francuskog. Uredio je sabrana djela brojnih pisaca.
MJESECINA
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.
Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mlijecnoj i smijehu.
Oh, kakve li smo krhke igracke
U krvnickima jakim rukama!
Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesecina veceras grob tvoj poliva.
Mjesecina veceras meni šapuce
Da tebe nema, i nema, zauvijek.
O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tude ce oci gledati kao što gledasmo i mi:
Naže se suncani dan,
Vecernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.
Sadržajna analiza:
Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeca
lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesecev sjaj iznad hrastove šume,
kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema.
Njen grob sada poliva mjesecina. Tada je bio sretan, a sad je tužan.
Metaforom o krhkim igrackama u krvnickim jakim rukama pjesnik
porucuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tude ce oci gledati
mjesecinu kao što smo je mi gledali. Mjesec ce se uvijek pojavljivati,
izmjenjivat ce se dan i noc, a nas nece biti.
U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na
klupi i današnja tuga, samoca i mjesecinom obasjan grob.
Stilska analiza:
Pjesma obiluje vizualnim pjesnickim slikama: u tamnom sjaju mjesec
rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mlijecnoj,
mjesecina grob poliva, vecernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo
mjesecina pjesniku šapuce. Ponavljanje rijeci nema (nje) i dugo (još dugo
poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugodaj pjesme je tužan i
sumoran. Pjesma ima šest nejednako dugackih strofa s nejednako
dugackim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju
pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.
HOĆU LI UĆI U SOBU GDJE JE SAG?
Kad ispišemo punu plocicu racuna,
Onda citamo iz citanke. Zatim
Gospodicna pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuce,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Ocenaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj opcine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi cupaju travu izmed cigle,
Pred kucom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodicna uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tuce neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodicna
Nikad nece mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.
Sadržajna analiza:
Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao djecak,
tj. onako kako bi je on ispricao. Govori o uciteljici i razredu,
pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o siromaštvu i
socijalnim razlikama. Za djecaka je uciteljica netko jako, jako velik i
važan, netko do koga se ne može doci (u redovima idemo za njom).
Ona ima svoje dvorište, vocke i kucu. Njena se soba može vidjeti samo
kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod šarenkast i zelen,
a na njemu sag. Djecak bi silno želio uci samo jedanput u tu sobu sa
sagom, a zna da nece uci nikada. Nikada ga uciteljica nece pozvati,
iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne uprlja sag.
Djecak osjeca njezinu hladnocu. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu.
Djeca joj ureduju vrt. Ona medu njima pravi razliku (onaj koga više voli se
penje na orah i trese, a poslije i kupi).
U pjesmi su naglašene suprotnosti izmedu siromašnog djecaka i
gospodicne uciteljice koja ima lijepu kucu s lijepim stvarima.
Odnos izmedu uciteljice i djece je strog i hladan, a djecak bi zapravo
silno želio da ga uciteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.
Stilska analiza:
Pjesnikov je jezik jednostavan, osjecajno snažan i topao, bogat vizualnim
pjesnickim slikama. Pjesnik se ne služi rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i
time nam docarava da je on to sve osobno proživio. Stihovi se redaju kao
da nam djecak prica o svakodnevnim školskim dogadanjima.
RANO SUNCE U ŠUMI
U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.
Sunceve tanke strelice
Probodoše lišce
I grancice
I stabla:
Citava se šuma zanjiha,
Zasja.
Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.
A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.
Sadržajna analiza:
Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno
izrice svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je
puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla,
ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i citava se šuma
njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Radanje sunca u proljetno
jutro obecanje je novog života.
Stilska analiza:
Vizualne pjesnicke slike docaravaju nam boje šume (zelene krošnje, bijeli
rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze).
Zvucne slike oživljuju zvukove šume (vjetar u krošnjama, njihanje šume
male ptice koje pozdravljaju sunce). Pjesma je pisana nevezanim stihom
nejednake dužine. Ritam pjesme docarava budenje života u šumi,
strujanje vjetra kroz grane i uzbudenje šumskih bica zbog izlaska sunca.
