Lyrics has been copied to clipboard!
KARL BRUCKNER:
SADAKO HOĆE ŽIVJETI
Vrsta djela:
Roman
Mjesto radnje:
Hirošima
Vrijeme radnje:
Za vrijeme II. svjetskog rata, kada je bacena atomska bomba.
Tema:
Želja za normalnim (bezbrižnim) životom, preživljavanje u teškoj ratnoj
situaciji, glad, umor, neimaština, tuga.
Analiza likova:
Sadako
Cetverogodišnja djevojcica, znatiželjna, puna strahopoštovanja,
nestrpljiva:
“Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djecjem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima
osjecala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge
i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi.
Postalo je nepodnosivo vruce, glad ju je morila, pa i žeda, ali od straha
pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to.”
Jedna od tisuce nevinih žrtava oboljela od gama – zracenja bila je i
Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je
ranjiva:
“Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluca žele disati:
“Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedestog ždrala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju.
Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema straha
pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila
stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjecajan djecak koji je toliko volio svoju sestricu
Sadako da se nije želio suociti s cinjenicom da je ona zaražena:
“Zašto nije mene ubilo?”
“Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku srecu.
Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute
grane. Ležala si medu samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te
odbacio.”
“I opržilo me.”
“Ne, bila si samo izgrebena.”
“O ne, osjetila sam nešto vruce, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“To nije moguce. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim
drvetom. Sjecam se tocno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji djecak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom
Sadako. U najtežim situacijama znao joj je odvuci misli od necega što bi
tražila a što joj on nije bio u mogucnosti ispuniti.
Hirošima za vrijeme pada bombe:
“I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva
vrucine grad Hirošimu. U toj sekundi izgorjelo je 86 100 ljudi. U toj
sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6 820 kuca
bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se
djelici prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi
srušilo se osim toga 3 750 zgrada, a ruševine su pocele gorjeti.
U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake
eksplozivno mjesto u krugu od jednog i pol kilometra.
U toj jednoj sekundi je slika i prilika božja izvršila prvi pokušaj da uz
pomoc nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
To mi je najtužniji odlomak jer se u njemu opisuje koliko ljudi je poginulo i
koliko ih je ozljedeno.
Dojam o djelu:
Pisac nam ovom pricom želi poruciti kako je teško živjeti u vrijeme rata,
gladovati i boriti se da bi preživjeli; porucuje nam kako su ozbiljne i
tragicne posljedice i koliko je japanski narod propatio i godinama nakon
dogadaja koji je trajao – samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi
spoznali što su u stanju uciniti i da se takvo što nikad više nece dogoditi.
Iz ovog možemo nauciti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad
više ne ponovi, jer bi to moglo biti kobno za covjecanstvo.
SADAKO HOĆE ŽIVJETI
Vrsta djela:
Roman
Mjesto radnje:
Hirošima
Vrijeme radnje:
Za vrijeme II. svjetskog rata, kada je bacena atomska bomba.
Tema:
Želja za normalnim (bezbrižnim) životom, preživljavanje u teškoj ratnoj
situaciji, glad, umor, neimaština, tuga.
Analiza likova:
Sadako
Cetverogodišnja djevojcica, znatiželjna, puna strahopoštovanja,
nestrpljiva:
“Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djecjem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima
osjecala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge
i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi.
Postalo je nepodnosivo vruce, glad ju je morila, pa i žeda, ali od straha
pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to.”
Jedna od tisuce nevinih žrtava oboljela od gama – zracenja bila je i
Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je
ranjiva:
“Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluca žele disati:
“Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedestog ždrala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju.
Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema straha
pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila
stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjecajan djecak koji je toliko volio svoju sestricu
Sadako da se nije želio suociti s cinjenicom da je ona zaražena:
“Zašto nije mene ubilo?”
“Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku srecu.
Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute
grane. Ležala si medu samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te
odbacio.”
“I opržilo me.”
“Ne, bila si samo izgrebena.”
“O ne, osjetila sam nešto vruce, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“To nije moguce. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim
drvetom. Sjecam se tocno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji djecak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom
Sadako. U najtežim situacijama znao joj je odvuci misli od necega što bi
tražila a što joj on nije bio u mogucnosti ispuniti.
Hirošima za vrijeme pada bombe:
“I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva
vrucine grad Hirošimu. U toj sekundi izgorjelo je 86 100 ljudi. U toj
sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6 820 kuca
bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se
djelici prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi
srušilo se osim toga 3 750 zgrada, a ruševine su pocele gorjeti.
U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake
eksplozivno mjesto u krugu od jednog i pol kilometra.
U toj jednoj sekundi je slika i prilika božja izvršila prvi pokušaj da uz
pomoc nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
To mi je najtužniji odlomak jer se u njemu opisuje koliko ljudi je poginulo i
koliko ih je ozljedeno.
Dojam o djelu:
Pisac nam ovom pricom želi poruciti kako je teško živjeti u vrijeme rata,
gladovati i boriti se da bi preživjeli; porucuje nam kako su ozbiljne i
tragicne posljedice i koliko je japanski narod propatio i godinama nakon
dogadaja koji je trajao – samo nekoliko sekundi. Nadam se da su ljudi
spoznali što su u stanju uciniti i da se takvo što nikad više nece dogoditi.
Iz ovog možemo nauciti lekciju i nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad
više ne ponovi, jer bi to moglo biti kobno za covjecanstvo.