Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCESLAV NOVAK:
POSLJEDNJI STIPANCIĆI
Bilješke o djelu:
Ovdje pisac opisuje život jedne ugledne senjske obitelji, te time želi
citateljima obratiti pažnju da okolina vrlo utjece na covjeka.
Citatelji pocinju zapažati da sve što nam roditelji pružaju i pokušavaju
nauciti to cine za naše dobro, a mi na to ne obracamo pažnju.
Pejsaž je vrlo krupan, oštar i surov, što znaci da svugdje prevladava goli
kamen te samo u rupama gdje ne dosegne jaka bura raste pokoji grm i
makija. Grad Senj utvrden je visokim i jakim zidinama koje služe obrani i
zaštiti ljudi u tom gradu. Svugdje su male, uske, prazne ulicice, a zrak suh
i slan. Ljudi su siromašni i nezadovoljni, a plemici sakupljaju novac i
obavljuju javne poslove. Jako dolazi do izražaja bijeda i siromaštvo,
gdje Novak povecava to stanje ogovarajem medu ljudima u gradu.
Osobito dobro uspijeva opisati plemicke obitelji kao u prošlosti,
a to postiže epitetima i glagolima. Ima mnogo arhaizama kao npr. nijesu,
balatura, a uz to i mnogo rijeci i uzreka na latinskom, njemackom i
talijanskom jeziku. Fabula nije utemeljena na prikazivanju odnosa izmedu
likova nego i na problemima politicke scene (sastanci plemica u krcmama,
predizborna kampanja i dr.). Fabulu neprestano prekidaju detaljni opisi
pejsaža i unutarnjeg prostora, ponašanje i odnos likova te njihove
osobine. Kraj završava vrlo tragicno tj. smrcu Lucije i njezine majke
Valpurge. Glavni lik je otac Ante Stipancic, njegova žena Valpurga,
te djeca Lucija i Juraj.
Mjesto radnje:
Radnja se odvija u gradu Senju, njegovim konobama i javnim
ustanovama.
Tema:
Odnosi u obitelji Stipancic.
Ideja:
Clanovi obitelji moraju se medusobno voljeti i razgovarati, zato jer su oni
jedna cjelina, i ako ne pomažu jedan drugome može doci do posljedica
kao u knjizi.
Analiza likova:
Ante Stipancic
Zgodan covjek, vrlo sebican i hladan, vrlo strog otac i visoko obrazovan
covjek koji želi da sin bude što bolji od njega. Nepravedno se odnosi
prema kceri Luciji i samo misli na ugled imena Stipancic te svoju karijeru.
Valpurga
Nježna i svjesna majka, sluša muža i brine se o djeci. Srednje je visine,
tamne kose i smedih ociju. Nema mnogo utjecaja na muža, vec se ponaša
kao sluškinja jer ne želi da je muž odbaci, što bi bila velika sramota.
Juraj
Inteligentan i pametan djecak, visokog i krupnog tijela te okrugle glave.
Otac sve cini kako bi njegov sin svojim ucenjem podigao ugled obitelji,
no svojim odrastanjem u lošem društvu postaje neodgovoran i loš prema
svom ocu koji mu pokušava omoguciti da završi fakultet u Becu.
Lucija
Mlada i lijepa djevojka koja traži malo slobode, ali se otac ne obazire na to
te ona postaje nesretna i tužna. Nešto je viša od majke, kosa joj je sjajna,
a oci tamne kao noc. Dolaskom u pubertet za nju se zanimaju plemici,
no njen otac ne poštuje njene želje. Za nju je važna samo majka koja ju
neprestano tješi, a kasnije i mladici koji se upucavaju lijepoj kceri.
Obitelj se podijelila na muški i ženski rod što ne bi smjelo biti u takvoj
obitelji, ali to je u devetnaestom stoljecu bio obicaj, pogotovo u Primorju,
Dalmaciji i dijelovima uz more. Žene nemaju nikakva prava, a uz to je
Ante Stipancic glava obitelji i previše si umišlja.
Citati:
“U stara vremena stalno se ratovalo, sad s turcima, sad s Mlecanima,
a Senjani su bili junaci na glasu…“ (str. 33.)
Ovu sam recenicu izdvojio jer se u njoj govori o povijesti senjana,
a pisac želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu,
te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom da se uspiju
oduprijeti takvim velikim silama. Još nas podsjeca na Senjske uskoke koji
su takoder branili Senj.
“Naš je rod star, slavan i zaslužan. Ti si jedini Stipancic i na tebi ostaje
pleme. Ja cu te odgojiti…“ (str.55.)
Ovdje se otac ponosi na svog sina te odgojem i obrazovanjem želi
podignuti obitelj na najviši stupanj ugleda imena Stipancic u gradu Senju.
“Tekla je tako godina za godinom, došla i cetvrta Jurjevih nauka.
O praznicima nije Juraj dolazio kuci… “ (str. 69.)
Otac Stipancic se ponaša kao da je njegov sin najpametnije dijete na
svijetu te ga tjera da uci, a ne pita ga za njegovo mišljenje.
Prestrog je i pretjeruje hvalisanjem što ce dovesti do raspada obitelji.
“Juraj nece ni ove godine polagati ispita … Piše da ce se u Hrvatskoj uvesti
madarski jezik kao službeni te mora uciti taj jezik ako želi brzo naciniti
karijeru.“ (str.77.)
Juraj vec polako ocu piše kako nece moci nastaviti školovanje zbog
madarskog, a zapravo mu se više neda uciti te odugovlaci svoje ispite.
Tada je Hrvatska bila u vremenu pod utjecajem jake madarizacije,
germanizacije i talijanizacije te je narodu bilo vrlo teško.
“Valpurga je jednako trpjela od toga što su Stipancic i Lucija živjeli na
ratnoj nozi. Prošlo bi mnogo dana da ne bi Lucija izim hladnog, usiljenog
pozdrava ni rijec…“ (str. 114.)
Ova recenica nam sve govori o odnosu izmedu oca i kceri koji postaju sve
lošiji i lošiji. Otac je prezauzet, a uz to bi se po njegovom mišljenju majka
trebala brinuti o Luciji.
“Oko podne posjetio ga Vukasovic i razgovarao s njime o nekim
podrobnostima u izbornim poslovima. Pripovijedao mu je veselo da se
gradanstvo sve više…“ (str. 142.)
Stipancic misli neprestano na karijeru i posao jer želi zaraditi novac koji
treba poslati sinu za daljnje obrazovanje. Sve pokušava i muci se,
a nezna da ga sin vara.
“Istom koncem sijecnja docekala je Valpurga sina. Po ocevoj smrti tražio
je velike svote da se otme svojim vjerovnicima…” (str. 161.)
Stari Stipancic vrlo je tužno završio svoj život te je umro u jadu, bijedi i
bolesti. Sina to nije baš pogodilo vec mu je u interesu samo novac zbog
kojeg je i došao k preostaloj obitelji u Senj.
Kroz ove recenice saznajemo da je kraj vrlo tragican tj. svi clanovi osim
Jurja umiru u nesreci, bijedi, jadu i siromaštvu, te su svu nadu uložili u
Jurja koji ih je iznevjerio i prevario. Opisi jadnih i malih sobica u kojima
je majka proživjela svije zadnje dane života djeluju vrlo osobno i citatelj
ima tužne osjecaje koje izaziva ta obiteljska tragedija. U svim recenicama
primjecujemo da iz jedne slavne, ugledne i stare senjske obitelji dolazi do
padanja tog ugleda, a krivac svemu tome je sin Juraj koji je dopustio da
se tako nešto dogodi.
Dojam o djelu:
Ova knjiga je vrlo socijalna, a uz to govori kako nije važno dali smo mi
doktor medicine ili mehanicar jer ce to nama biti svejedno ako uistinu
volimo svoj posao. To bi mogli povezati s odnosom Jurja i Ante Stipancica
koji je gledao na okolinu, a ne na mišljenje sebe i sina. Pošto je pisac
odrastao u gradu Senju, možda ga je dogadaj iz djetinstva fascinirao pa je
odlucio napisati takvu novelu. Djelo mi se nije baš svidjelo jer je pisac
previše dugovlacio, ulazio u detalje s mnogo opisa okoline, ali su neki
dijelovi knjige vrlo zanimljivi kao XIV., XV. i XVI. poglavlje.
Možda bi se novela trebala malo skratiti, ali bi se tako izgubio pregled
okoline koji nam pisac docarava vizualnim slikama. Previše opisa cini
knjigu dosadnom, ali da tog nema knjiga bi bila vrlo zanimljiva.
Knjigu se isplati procitati jer možemo iz nje izvuci mnogo pouka koje nam
mogu koristiti u našem životu i pokušati što bolje postupati s našom
buducom obitelji.
POSLJEDNJI STIPANCIĆI
Bilješke o djelu:
Ovdje pisac opisuje život jedne ugledne senjske obitelji, te time želi
citateljima obratiti pažnju da okolina vrlo utjece na covjeka.
Citatelji pocinju zapažati da sve što nam roditelji pružaju i pokušavaju
nauciti to cine za naše dobro, a mi na to ne obracamo pažnju.
Pejsaž je vrlo krupan, oštar i surov, što znaci da svugdje prevladava goli
kamen te samo u rupama gdje ne dosegne jaka bura raste pokoji grm i
makija. Grad Senj utvrden je visokim i jakim zidinama koje služe obrani i
zaštiti ljudi u tom gradu. Svugdje su male, uske, prazne ulicice, a zrak suh
i slan. Ljudi su siromašni i nezadovoljni, a plemici sakupljaju novac i
obavljuju javne poslove. Jako dolazi do izražaja bijeda i siromaštvo,
gdje Novak povecava to stanje ogovarajem medu ljudima u gradu.
Osobito dobro uspijeva opisati plemicke obitelji kao u prošlosti,
a to postiže epitetima i glagolima. Ima mnogo arhaizama kao npr. nijesu,
balatura, a uz to i mnogo rijeci i uzreka na latinskom, njemackom i
talijanskom jeziku. Fabula nije utemeljena na prikazivanju odnosa izmedu
likova nego i na problemima politicke scene (sastanci plemica u krcmama,
predizborna kampanja i dr.). Fabulu neprestano prekidaju detaljni opisi
pejsaža i unutarnjeg prostora, ponašanje i odnos likova te njihove
osobine. Kraj završava vrlo tragicno tj. smrcu Lucije i njezine majke
Valpurge. Glavni lik je otac Ante Stipancic, njegova žena Valpurga,
te djeca Lucija i Juraj.
Mjesto radnje:
Radnja se odvija u gradu Senju, njegovim konobama i javnim
ustanovama.
Tema:
Odnosi u obitelji Stipancic.
Ideja:
Clanovi obitelji moraju se medusobno voljeti i razgovarati, zato jer su oni
jedna cjelina, i ako ne pomažu jedan drugome može doci do posljedica
kao u knjizi.
Analiza likova:
Ante Stipancic
Zgodan covjek, vrlo sebican i hladan, vrlo strog otac i visoko obrazovan
covjek koji želi da sin bude što bolji od njega. Nepravedno se odnosi
prema kceri Luciji i samo misli na ugled imena Stipancic te svoju karijeru.
Valpurga
Nježna i svjesna majka, sluša muža i brine se o djeci. Srednje je visine,
tamne kose i smedih ociju. Nema mnogo utjecaja na muža, vec se ponaša
kao sluškinja jer ne želi da je muž odbaci, što bi bila velika sramota.
Juraj
Inteligentan i pametan djecak, visokog i krupnog tijela te okrugle glave.
Otac sve cini kako bi njegov sin svojim ucenjem podigao ugled obitelji,
no svojim odrastanjem u lošem društvu postaje neodgovoran i loš prema
svom ocu koji mu pokušava omoguciti da završi fakultet u Becu.
Lucija
Mlada i lijepa djevojka koja traži malo slobode, ali se otac ne obazire na to
te ona postaje nesretna i tužna. Nešto je viša od majke, kosa joj je sjajna,
a oci tamne kao noc. Dolaskom u pubertet za nju se zanimaju plemici,
no njen otac ne poštuje njene želje. Za nju je važna samo majka koja ju
neprestano tješi, a kasnije i mladici koji se upucavaju lijepoj kceri.
Obitelj se podijelila na muški i ženski rod što ne bi smjelo biti u takvoj
obitelji, ali to je u devetnaestom stoljecu bio obicaj, pogotovo u Primorju,
Dalmaciji i dijelovima uz more. Žene nemaju nikakva prava, a uz to je
Ante Stipancic glava obitelji i previše si umišlja.
Citati:
“U stara vremena stalno se ratovalo, sad s turcima, sad s Mlecanima,
a Senjani su bili junaci na glasu…“ (str. 33.)
Ovu sam recenicu izdvojio jer se u njoj govori o povijesti senjana,
a pisac želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu,
te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom da se uspiju
oduprijeti takvim velikim silama. Još nas podsjeca na Senjske uskoke koji
su takoder branili Senj.
“Naš je rod star, slavan i zaslužan. Ti si jedini Stipancic i na tebi ostaje
pleme. Ja cu te odgojiti…“ (str.55.)
Ovdje se otac ponosi na svog sina te odgojem i obrazovanjem želi
podignuti obitelj na najviši stupanj ugleda imena Stipancic u gradu Senju.
“Tekla je tako godina za godinom, došla i cetvrta Jurjevih nauka.
O praznicima nije Juraj dolazio kuci… “ (str. 69.)
Otac Stipancic se ponaša kao da je njegov sin najpametnije dijete na
svijetu te ga tjera da uci, a ne pita ga za njegovo mišljenje.
Prestrog je i pretjeruje hvalisanjem što ce dovesti do raspada obitelji.
“Juraj nece ni ove godine polagati ispita … Piše da ce se u Hrvatskoj uvesti
madarski jezik kao službeni te mora uciti taj jezik ako želi brzo naciniti
karijeru.“ (str.77.)
Juraj vec polako ocu piše kako nece moci nastaviti školovanje zbog
madarskog, a zapravo mu se više neda uciti te odugovlaci svoje ispite.
Tada je Hrvatska bila u vremenu pod utjecajem jake madarizacije,
germanizacije i talijanizacije te je narodu bilo vrlo teško.
“Valpurga je jednako trpjela od toga što su Stipancic i Lucija živjeli na
ratnoj nozi. Prošlo bi mnogo dana da ne bi Lucija izim hladnog, usiljenog
pozdrava ni rijec…“ (str. 114.)
Ova recenica nam sve govori o odnosu izmedu oca i kceri koji postaju sve
lošiji i lošiji. Otac je prezauzet, a uz to bi se po njegovom mišljenju majka
trebala brinuti o Luciji.
“Oko podne posjetio ga Vukasovic i razgovarao s njime o nekim
podrobnostima u izbornim poslovima. Pripovijedao mu je veselo da se
gradanstvo sve više…“ (str. 142.)
Stipancic misli neprestano na karijeru i posao jer želi zaraditi novac koji
treba poslati sinu za daljnje obrazovanje. Sve pokušava i muci se,
a nezna da ga sin vara.
“Istom koncem sijecnja docekala je Valpurga sina. Po ocevoj smrti tražio
je velike svote da se otme svojim vjerovnicima…” (str. 161.)
Stari Stipancic vrlo je tužno završio svoj život te je umro u jadu, bijedi i
bolesti. Sina to nije baš pogodilo vec mu je u interesu samo novac zbog
kojeg je i došao k preostaloj obitelji u Senj.
Kroz ove recenice saznajemo da je kraj vrlo tragican tj. svi clanovi osim
Jurja umiru u nesreci, bijedi, jadu i siromaštvu, te su svu nadu uložili u
Jurja koji ih je iznevjerio i prevario. Opisi jadnih i malih sobica u kojima
je majka proživjela svije zadnje dane života djeluju vrlo osobno i citatelj
ima tužne osjecaje koje izaziva ta obiteljska tragedija. U svim recenicama
primjecujemo da iz jedne slavne, ugledne i stare senjske obitelji dolazi do
padanja tog ugleda, a krivac svemu tome je sin Juraj koji je dopustio da
se tako nešto dogodi.
Dojam o djelu:
Ova knjiga je vrlo socijalna, a uz to govori kako nije važno dali smo mi
doktor medicine ili mehanicar jer ce to nama biti svejedno ako uistinu
volimo svoj posao. To bi mogli povezati s odnosom Jurja i Ante Stipancica
koji je gledao na okolinu, a ne na mišljenje sebe i sina. Pošto je pisac
odrastao u gradu Senju, možda ga je dogadaj iz djetinstva fascinirao pa je
odlucio napisati takvu novelu. Djelo mi se nije baš svidjelo jer je pisac
previše dugovlacio, ulazio u detalje s mnogo opisa okoline, ali su neki
dijelovi knjige vrlo zanimljivi kao XIV., XV. i XVI. poglavlje.
Možda bi se novela trebala malo skratiti, ali bi se tako izgubio pregled
okoline koji nam pisac docarava vizualnim slikama. Previše opisa cini
knjigu dosadnom, ali da tog nema knjiga bi bila vrlo zanimljiva.
Knjigu se isplati procitati jer možemo iz nje izvuci mnogo pouka koje nam
mogu koristiti u našem životu i pokušati što bolje postupati s našom
buducom obitelji.