Lyrics has been copied to clipboard!
Petar Hektorovic
Poslanica Mavru Vetranovicu dubrovcaninu
Kriposti velika kojom je procvala
Grada Dubrovnika ureha nemala,
Ne vim ja ka je stvar uzrok ni ca mi je
Da sam kako mornar koji plav razbije
Koji se razbivši, kad na kraj iskoci
I sve izgubivši grozne suze toci,
Ter izglasa vice tuj škodu žaleci,
Zatim se zarice zakletve cineci,
Ako se dobavi polja ili gore
Da vece ne stavi stupala na more,
I gdi ga svak cuje odluku ucini
Da vec ne putuje po morskoj pucini,
A domalo potom ne zna ca je rekal
Ni ca se je rotom kunuci zatekal,
Jere se povrati na pridnje živinje
I volju privrati na drugo želinje,
Ter bude jidriti gdino ga pokriše
Valovi sarditi i o kraj udriše,
Gdi prija malo dan jedva se obrani
Da zdrav izgazi van i život uhrani,
Tako t’ sam mnokrat ja zaradi saznanja
Tiral od mene tja pisni i skladanja
I druzim govoril da cu toj pustiti
I sam sam vazda mnil da ce tako biti.
U mninju kojemu usprohode lita
Da mi se u temu vec misal ne splita.
Taj posal u meni tako se rašcini
Kako led studeni na sunca vrucini.
Kako da nikadar ne kušah taj dila
Ni opcih taku stvar ni da mi bi mila.
Rad koga saznanja, uzroka rad koga,
posli cu t’ kazat ja srid pisma ovoga.
Kada bude zatim u nikomu cudu,
Ne znam kako ni vim, pisni me dobudu...
Poslanica Mavru Vetranovicu dubrovcaninu
Kriposti velika kojom je procvala
Grada Dubrovnika ureha nemala,
Ne vim ja ka je stvar uzrok ni ca mi je
Da sam kako mornar koji plav razbije
Koji se razbivši, kad na kraj iskoci
I sve izgubivši grozne suze toci,
Ter izglasa vice tuj škodu žaleci,
Zatim se zarice zakletve cineci,
Ako se dobavi polja ili gore
Da vece ne stavi stupala na more,
I gdi ga svak cuje odluku ucini
Da vec ne putuje po morskoj pucini,
A domalo potom ne zna ca je rekal
Ni ca se je rotom kunuci zatekal,
Jere se povrati na pridnje živinje
I volju privrati na drugo želinje,
Ter bude jidriti gdino ga pokriše
Valovi sarditi i o kraj udriše,
Gdi prija malo dan jedva se obrani
Da zdrav izgazi van i život uhrani,
Tako t’ sam mnokrat ja zaradi saznanja
Tiral od mene tja pisni i skladanja
I druzim govoril da cu toj pustiti
I sam sam vazda mnil da ce tako biti.
U mninju kojemu usprohode lita
Da mi se u temu vec misal ne splita.
Taj posal u meni tako se rašcini
Kako led studeni na sunca vrucini.
Kako da nikadar ne kušah taj dila
Ni opcih taku stvar ni da mi bi mila.
Rad koga saznanja, uzroka rad koga,
posli cu t’ kazat ja srid pisma ovoga.
Kada bude zatim u nikomu cudu,
Ne znam kako ni vim, pisni me dobudu...