Lyrics has been copied to clipboard!
Marin Kaboga
Pjesan o dinaru
Cuj me svak što cu rit, od mlada do stara,
Kako vas ovi svit dinar sad pohara.
Paklena hudoba ucini da dinar
Sadanje jes doba na svitu gospodar;
Pri njemu da se Bog i duša ostavi,
I pravda i razlog pod noge postavi;
Da razum i mudros u scijeni nij’ sada,
Nego li da ludos gospodi i vlada;
Da vjeru otjera i slatku dobru har
Prokleta nevjera i huda zla nehar.
I ljubav prislatka da se vec zabude,
I dobra da svaka žele se i žude.
Cemu je noc i dan coviku trajati
Da s’mudar i vrijedan, bez a pak se kajati?
Razuma da si pun a da si ubog pak,
I da si Salamun, scini te luda svak.
Bud Gajo, Mucic, za gradu poslužit
Jak slavni Decio, ubog nec’ castan bit,
Jer tko je sad vrijedan, bez casti ostaje,
A tko je nevrijedan tomu se cas daje.
Da hoceš još ljubit vece neg Palade,
Ubog nec’ ljubljen bit na svitu ti sade.
Ubog se zlo gleda, i obraz odnosi
Od njega svak, preda da mu što ne prosi.
Prijatelja sada nij’za ljubav ki ljubi,
Svak raskoj svoj cini s tobom da ne gubi.
Vec ljubav i vjera na svitu pogibe,
A osta nevjera i hude zle himbe.
Pogibe pravi sud, pogibe slatki mir,
Ter sada oda svud cuje se zli nemir.
Zac ljudi bogati sve sada vladaju,
Koji ume sve znati jer dinar imaju.
Budi lud i mahnit a imaj ki dinar
Mudar ceš scijenjen bit i bit ceš gospodar.
Tko je sad trgovac ter grabi i krade,
I tko je lakomac vrijedan je taj sade.
Taj sjedi u casti, taj sud svaki sud,
A ubog bez casti ostaje, mudar—lud.
Ubogu mudar glas sada se ne cuje,
Ni ima koju vlas ni ga tko poštuje.
A zlatan osao da revi još makar,
Hvaljen je posao i mudra to je stvar.
Dinar sad potlaci sva dobra na saj svit,
Zatoj sad svak placi jer ga ima svrha bit.
Pjesan o dinaru
Cuj me svak što cu rit, od mlada do stara,
Kako vas ovi svit dinar sad pohara.
Paklena hudoba ucini da dinar
Sadanje jes doba na svitu gospodar;
Pri njemu da se Bog i duša ostavi,
I pravda i razlog pod noge postavi;
Da razum i mudros u scijeni nij’ sada,
Nego li da ludos gospodi i vlada;
Da vjeru otjera i slatku dobru har
Prokleta nevjera i huda zla nehar.
I ljubav prislatka da se vec zabude,
I dobra da svaka žele se i žude.
Cemu je noc i dan coviku trajati
Da s’mudar i vrijedan, bez a pak se kajati?
Razuma da si pun a da si ubog pak,
I da si Salamun, scini te luda svak.
Bud Gajo, Mucic, za gradu poslužit
Jak slavni Decio, ubog nec’ castan bit,
Jer tko je sad vrijedan, bez casti ostaje,
A tko je nevrijedan tomu se cas daje.
Da hoceš još ljubit vece neg Palade,
Ubog nec’ ljubljen bit na svitu ti sade.
Ubog se zlo gleda, i obraz odnosi
Od njega svak, preda da mu što ne prosi.
Prijatelja sada nij’za ljubav ki ljubi,
Svak raskoj svoj cini s tobom da ne gubi.
Vec ljubav i vjera na svitu pogibe,
A osta nevjera i hude zle himbe.
Pogibe pravi sud, pogibe slatki mir,
Ter sada oda svud cuje se zli nemir.
Zac ljudi bogati sve sada vladaju,
Koji ume sve znati jer dinar imaju.
Budi lud i mahnit a imaj ki dinar
Mudar ceš scijenjen bit i bit ceš gospodar.
Tko je sad trgovac ter grabi i krade,
I tko je lakomac vrijedan je taj sade.
Taj sjedi u casti, taj sud svaki sud,
A ubog bez casti ostaje, mudar—lud.
Ubogu mudar glas sada se ne cuje,
Ni ima koju vlas ni ga tko poštuje.
A zlatan osao da revi još makar,
Hvaljen je posao i mudra to je stvar.
Dinar sad potlaci sva dobra na saj svit,
Zatoj sad svak placi jer ga ima svrha bit.