+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Mrtvi Kapitali

Josip Kozarac

Mrtvi Kapitali

"Prostrane hrastove šume – moje malo kraljevstvo – tihi seoski mir i nicim poremeceno moje duševno zadovoljstvo, to su ona tri blaga koja se u sadašnjem fin desieclu rijetko kada nalaze ujedinjeni". Medu najbolje hrvatske pisce i pripovjedace s kraja XIX. stoljeca ubraja se svojom izuzetnom licnošcu i djelom Josip Kozarac. Roden je 18. ožujka 1858. godine u Vinkovcima, u sitnoj gradanskoj obitelji (otac mu je bio krajiški podoficir). Završio je osnovnu školu i njemacku gimnaziju u rodnom mjestu, a studirao agronomiju ili kako se to onda zvalo Visoku školu za kulturu tla u Becu. Želio se poslije studija nastaniti u Zagrebu, ukljuciti se u politicki, kulturni centar hrvatskog života, ali mu to kao državnom cinovniku nije nikada bilo omoguceno. Službovao je po raznim mjestima Slavonije – Vrbanji, Nijemcima, Županji, Mašicima, Novoj Gradiški i Lipovljanima. Josip Kozarac je još kao mlad nadaren covjek opazio sve narodne nevolje u svom zavicaju. Kao dak stare klasicne vinkovacke gimnazije, u kojoj je još onda nastavni jezik bio njemacki, a samo dva do tri sata, a u nekim razredima svega jedan sat na tjedan predavao se i tumacio hrvatski jezik, Kozarac je, patriotski potaknut tužnim stanjem u zavicaju vec kao mladic sagledao sve slavonske poteškoce i kao pametan covjek nije ocajavao niti se prepustio sudbini, vec je poceo tražiti izlaz. Odlucio se za nauku – i to za nauku o prirodi, jer ona tumaci prirodu i osvaja njene snage za covjeka i njegov bolji život. Sin široke slavonske ravnice i prastarih šokackih hrastovih šuma, Josip Kozarac službovao je po raznim slavonskim mjestima da bi na koncu u casti šumarnika došao u svoj rodni grad Vinkovce, gdje je boravio sve do svoje smrti od sušice, koja ga je mucila cijelog života, i od koje je umro 1906. godine. Ukratko receno: Kozarac je bio covjek, koji je ozbiljno proucavao život, pa je zato tražio istinu i u nauci i u književnosti. "Prikaži u književnosti život onakvim kakav je! Ni ljepšim ni boljim!" Zato, jer je tako pisao, mi danas u povijesti književnosti nazivamo Kozarca slavonskim realistom. Josip Kozarac je zapoceo pisati kao pjesnik, a pravo stvaralacko podrucje pronašao je u prozi (pripovijetkama i romanima). Njegovo prozno stvaralaštvo vezano je uz rodnu Slavoniju koja se “rastaje s krajiškim uredenjem”, ulazi u gospodarske i društvene promjene (kapitalizam, dolazak stranaca) koje utjecu na moralni život slavonskog sela. Kozarac je pisac slavonske zemlje, slavonske šume, pjesnik rada, oštar kriticar malogradanskog mentaliteta, proslavljeni pisac Slavonske šume, Tene i Mrtvih kapitala. DJELA: Pripovijetke Price djeda Nike (1880. ) Tena (1894. ) Tri ljubavi (1894. ) Oprava (1899. ) Crtice Slavonska šuma (1888. ) Romani Mrtvi kapitali (1889. ) Medu svjetlom i tminom (1891. )




Mrtvi kapitali


Likovi:
Anka
Lešic
g. Matkovic
gda. Matkovic
Nela
Vinko
Lujo
g. i gda Vuckovic
Neumayer
Urbanitzky


Kompozicija:
-opis g. Matkovica (njegov izgled i narav)
-poziv na ples
-usporedivanje Nele i Anke
-poziv Lešica na gumno «Cardacine»
-Urbanitzky sa prijateljem Neumayerom dolazi prositi Anku
-Urbanitzky nakon razgovora odustaje, Neumayer zaprosi Nelu, Nela pristaje
-Lešic prosi Anku, ona presretna pristaje
-pripreme oko vjencanja
-vjencanje Anke ujutro, skromno i tiho
-vjencanje Nele, raskošno i veselo
-Nela, naviknuta na raskoš, u gradu ubrzo postaje nesretna, svada izmedu
supružnika
-Lešic kupuje mocvaru, pretvara ju u plodno tlo i zaraduje mnogo novaca
-Lujo ne može naci posao
-Nela propada







Sažetak:
G. Matkovic je bio upravitelj u jednoj gospoštiji i bio je poznat po svojoj pravednosti, ali i po svojoj razdražljivoj prirodi. Oženjen je kceri gradskog cinovnika. Nikad se nisu stvarno voljeli i bili su kao «dva nasuprotna tabora». Imali su dva sina i dvije kceri. Anka, starija sestra koju je otac volio kao sveticu, pomagala je u kucanstvu i rado je radila, i ona je jedina doista shvacala oceve osjecaje, dok je Nela, mlada kcer, vodila gradski život, i rado trošila novac. Vinko, najmlade dijete u obitelji, nakon što je dva puta pao drugi razred poceo je raditi sa svojim ocem i Lešicem, prijateljem obitelji, i uživao. Lujo je bio na studiju prava i trošio mnogo novaca, cime je otac bio izrazito nezadovoljan. Ova razlicitost izmedu Anke i Vinka i Nele i Luja nastala je iz nesuglasica izmedu oca i majke. Otac je zagovarao seoski život, teški rad i poštenje, dok je majka smatrala da tko nema barem položaj cinovnika ne spada u kvalitetno društvo.
Majka, nakon poziva na ples, nagovara Anku da se pridruži njoj i Neli. Na plesu je Nela smjesta krenula plesati medu mlade ljude i ocarala momke koji su s njom plesali, kao i što je i pisala majci u pismima. Ipak je malo pretjerivala i u glavi si zamišljala da je nadvisila sve djevojke i da se svi momci bore za nju dok djevojke pucaju od jada. Majka se je pobojala da ce Anka prosjediti cijelu vecer, pa je i nju poslala plesati. Odmah je zadivila plesace, tako da su ljudi govorili da se i ne vidi da su Anka i Nela sestre. Majka i njezina sestra, gda. Vuckovic krivo su shvatile znacenje tih rijeci i mislile da se to odnosi na Nelu i žalile Anku. Ubrzo nakon plesa Lešic je pozvao cijelu obitelj, ukljucujuci i Luja, koji se je sa studija vratio za ples, na ladanje. Tamo su susreli muža i ženu s djetetom kako se izmjenjuju za vjetrenjacom. Majci, Neli i Luju nije bilo jasno što je tako teško pri tome pa su i oni probali. Tada se je vidjela razlika izmedu djece kad je Nela okrenula kolo samo za jedan zub, gospoda Metkovic tri puta okrenula okretaljku, a Lujo sedam okretaja prije nego je pocrvenio, dok su Lešic, Vinko i Anka okrenuli okretaljku po deset puta a da se na njima nije opazilo umora.
Gospoda Vuckovic je nakon ladanja javila gospodi Matkovic da g. Urbanitzky namjera zaprositi Anku. Razgovarali su s Ankom i nagovarali ju da pristane, makar je gda. Vuckovic predlagala da ju uopce ne pitaju za slucaj da ne bi pristala. G. Matkovic je Anki prepustio slobodan izbor, dok ju je majka nagovarala da se uda, ali joj nije htjela nametati nasilno svoju volju usprkos svojim uvjerenjima. Kad je Urbanitzky stigao, zamolio je za razgovor s Ankom. Nakon razgovora je utvrdio da Anka ne želi poci za njega, pa joj svoju prošnju nije niti spomenuo. Anka mu je za to bila zahvalna i pocela ga iznimno poštivati zbog njegove odluke. Kad su se vratili u kucu, saznali su da je Neumayer, s kojim je Urbanitzky došao, zaprosio Nelu i ona je pristala.







Svi su poceli uocavati ljubav izmedu Anke i Lešica, a on ju je nedugo zatim i zaprosio, a Anka je pristala. Pocele su pripreme za vjencanje.
Nela je za svoje vjencanje htjela da bude raskošno, što joj je i otac, sav sretan omogucio. Anka je nasuprot tome htjela jednostavno vjencanje ujutro. Lešic, sav sretan poceo je uredivati kucu za sebe i Anku. Oboje su razmišljali kako da jedan drugome olakšaju posao. S vremenom se je približavao datum vjencanja. Radovi na kuci koju je Lešic uredivao bližili su se kraju, pripreme su se završavale, a Nela je završava s planiranjem, ali je pretjerivala s troškovima, zbog cega ju je otac i ukorio.
Vjencanje je prošlo, Anka je otišla živjeti u novu kucu s Lešicem, Nela je otišla živjeti u grad, a Lujo je nastavio sa studijem. Ipak kod Nele nije bilo sve savršeno. Živjela je u jednoj od glavnih ulica i njezin muž je nastojao joj pružiti što više, ali je imao samo 50 forinti mjesecne place. Nela nije shvacala da živi preluksuzno za tako malu placu, dok nisu poceli stvarati gubitke. Poceli su se udaljavati jedno od drugog jer su shvatili da se nisu zaljubili na prvi pogled. Neumayer je poceo provoditi sve više vremena u uredu.
Za to vrijeme su Anka i Lešic živjeli ugodnim životom. Jednog dana je Anka rekla mužu da ocekuje dijete. Lešic je za to vrijeme odlucio jedan dio mocvare zajedno sa Matkovicem otkupiti od opcine i pretvoriti je u livadu. I zbilja su uspjeli isušiti mocvaru i pretvoriti ju u plodnu oranicu. Od tog dijela su imali velike prihode. Lujo je sa svojim prijateljima došao na ladanje i tamo se sa njima zgražao zbog necistoce i bio preneražen kad mu je jedan radnik koji je došao iz Beca i koji upravlja parnim strojem rekao da ima 6 – 7 tisuca forinti godišnje place. Kad je dobio ponudu za posao pomocnika kod jednog okruga koji ne bi bio placen i smatrao se pod praksu odbio je jer je tvrdio da ga mnogi žele i da ce još i biti placen.
Nakon jedne godine Anka i Lešic su marljivo radili i živjeli ugodnim životom sa svojim jednogodišnjim sinom, a Luji je bila odbijena treca ponuda za posao.
Nela je molila oca za novac jer joj je zaplijenjeno pokucstvo i sve ce biti prodano ako ne podmiri dugove.
5 Lektire za školu: Mrtvi Kapitali Josip Kozarac Mrtvi Kapitali "Prostrane hrastove šume – moje malo kraljevstvo – tihi seoski mir i nicim poremeceno moje duševno zadovol...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi