Lyrics has been copied to clipboard!
Šoljan - KRATKI IZLET
O KNJIZI:
NAKLADNIK: Vecernji list, d.d., Zagreb, 2004.
ZA NAKLADNIKA: Klaus Schauer
UREDNICI: Branka Primorac, Seid Serdarevic
LEKTORICA I KOREKTORICA: Tatjana Dobricevic
ŽIVOTOPIS:
Antun Šoljan roden je u Beogradu 1932. godine.
Diplomirao je engleski i njemacki na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uredivao je casopise ''Medutim'', ''Krugovi'' i ''Književnik''. Radio je kao profesionalni književnik.
Sastavljac je više antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesništva i proze. Prevodio je s engleskog, njemackog i ruskog jezika.
Umro je u Zagrebu 1993.
Djela: poezija ''Na rubu svijeta'', ''Izvan fokusa'', Bacac kamena''; novele ''Specijalni izaslanici'', ''Obiteljska vecera''; romani ''Izdajice'', ''Kratki izlet'', itd.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
BILJEŠKE TIJEKOM CITANJA:
- pisac prica o prijatelju Roku
- odlazak s Rokom na ekspediciju u Istru
- krecu na izlet u Gradinu
- pokvario im se autobus, sad stoje usred nicega
- krenuli su pješke
- tri žene na prozoru u pustom gradu... jezivo...
- Petar je otišao natrag
- na kakvog su to starca naišli?
- zašto je Vladimir ostao sa starcem?!
- i Ivan je poludio, kupio je ruševinu
- Roko i Ante sami nastavljaju put
- pronašli su obrasli samostan
- susrecu fratra
- a kakav je to uopce jeziv samostan??
- sve su freske koje su tražili uništene
- Ante odlazi natrag, sam
- nikoga nije uspio pronaci od svih onih koji su bili na ekspediciji
KRATAK SADRŽAJ:
Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pode s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaci stare gradevine i freske.
Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaci stari grad Gradine. Vozeci se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da ce im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke.
Najprije su došli do nekog pustog gradica u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je.
Zatim je ekipa naišla na neku staru krcmu, ciji je vlasnik bio neki cudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poci dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca.
Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuca, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo cudno, no on je rekao kako ce tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlucile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante.
Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeci im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante poceo urlati na Roka, govoreci mu da je on kriv što su završili usred nicega. Odluci sam otici. Nakon prolaska je kroz mracni, jezivi hodnik uspio doci na cistinu i vratiti se kuci.
Nijednog od clanova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaci.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ROKO:
''Pocet cu od toga da je moj prijatelj Roko lud. Covjek bi pomislio da netko tko ima takav kokošji grudni koš, mršave tanke ruke, bezbojnu i rijetku našušurenu kosu i toliko debela stakla na ocalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim elektricnim instalacijama ili kakvim zupcastim strojevima u radu, ne može sebi dopustiti luksuz da bude još i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih legendarnih ludaka koje bogovi cuvaju.''
ANTE:
''U to ugledno društvo mladih znanstvenih radnika dospio sam zahvaljujuci svojem starom poznanstvu s Rokom – znali smo se još iz srednje škole i povremeno smo obnavljali poznanstvo. Naše drugovanje se sastojalo u tome da je on pricao bez prekida, a ja slušao bez prekidanja. Bio sam dobar, pažljiv slušalac i to ga je valjda na meni privlacilo: možda je mislio da je privlacnost uzajamna.''
''Bio sam tada još mlad i, vele, sposoban novinar...''
Tuto il mondo e una vukojebina.
O KNJIZI:
NAKLADNIK: Vecernji list, d.d., Zagreb, 2004.
ZA NAKLADNIKA: Klaus Schauer
UREDNICI: Branka Primorac, Seid Serdarevic
LEKTORICA I KOREKTORICA: Tatjana Dobricevic
ŽIVOTOPIS:
Antun Šoljan roden je u Beogradu 1932. godine.
Diplomirao je engleski i njemacki na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uredivao je casopise ''Medutim'', ''Krugovi'' i ''Književnik''. Radio je kao profesionalni književnik.
Sastavljac je više antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesništva i proze. Prevodio je s engleskog, njemackog i ruskog jezika.
Umro je u Zagrebu 1993.
Djela: poezija ''Na rubu svijeta'', ''Izvan fokusa'', Bacac kamena''; novele ''Specijalni izaslanici'', ''Obiteljska vecera''; romani ''Izdajice'', ''Kratki izlet'', itd.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
BILJEŠKE TIJEKOM CITANJA:
- pisac prica o prijatelju Roku
- odlazak s Rokom na ekspediciju u Istru
- krecu na izlet u Gradinu
- pokvario im se autobus, sad stoje usred nicega
- krenuli su pješke
- tri žene na prozoru u pustom gradu... jezivo...
- Petar je otišao natrag
- na kakvog su to starca naišli?
- zašto je Vladimir ostao sa starcem?!
- i Ivan je poludio, kupio je ruševinu
- Roko i Ante sami nastavljaju put
- pronašli su obrasli samostan
- susrecu fratra
- a kakav je to uopce jeziv samostan??
- sve su freske koje su tražili uništene
- Ante odlazi natrag, sam
- nikoga nije uspio pronaci od svih onih koji su bili na ekspediciji
KRATAK SADRŽAJ:
Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, pošto je Ante novinar, pode s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronaci stare gradevine i freske.
Svakoga su dana nekamo išli na izlete, pronalaziti nešto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronaci stari grad Gradine. Vozeci se autobusom kroz pustoš, po sparini, nisu ni slutili da ce im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pješke.
Najprije su došli do nekog pustog gradica u kojem su naišli samo na tri žene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otišao je.
Zatim je ekipa naišla na neku staru krcmu, ciji je vlasnik bio neki cudni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najviše Vladimir. Kada je ekipa trebala poci dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca.
Ekipa je nastavila bez njega. Došli su do nekih starih, ruševnih kuca, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo cudno, no on je rekao kako ce tu živjeti. I dvije Ofelije su se odlucile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante.
Nakon dugog su hodanja napokon došli do porušenog samostana kojeg su tražili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedeci im pokazati freske. No i one su bile uništene. Tada je Ante poceo urlati na Roka, govoreci mu da je on kriv što su završili usred nicega. Odluci sam otici. Nakon prolaska je kroz mracni, jezivi hodnik uspio doci na cistinu i vratiti se kuci.
Nijednog od clanova ekipe, kao ni Roka, više nikad nije uspio pronaci.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ROKO:
''Pocet cu od toga da je moj prijatelj Roko lud. Covjek bi pomislio da netko tko ima takav kokošji grudni koš, mršave tanke ruke, bezbojnu i rijetku našušurenu kosu i toliko debela stakla na ocalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim elektricnim instalacijama ili kakvim zupcastim strojevima u radu, ne može sebi dopustiti luksuz da bude još i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih legendarnih ludaka koje bogovi cuvaju.''
ANTE:
''U to ugledno društvo mladih znanstvenih radnika dospio sam zahvaljujuci svojem starom poznanstvu s Rokom – znali smo se još iz srednje škole i povremeno smo obnavljali poznanstvo. Naše drugovanje se sastojalo u tome da je on pricao bez prekida, a ja slušao bez prekidanja. Bio sam dobar, pažljiv slušalac i to ga je valjda na meni privlacilo: možda je mislio da je privlacnost uzajamna.''
''Bio sam tada još mlad i, vele, sposoban novinar...''
Tuto il mondo e una vukojebina.