Lyrics has been copied to clipboard!
KAD
SU CVETALE TIKVEDragoslav MihajlovicDragoslav Mihailovic rodjen je 1930. godine u Cupriji. Diplomirao
je na Grupi za jugoslovensku knjizevnost i srpskohrvatski jezik
Filozofskog fakulteta u Beogradu i profesionalni je pisac. Redovan je
clan SANU, dobitnik je mnogih knjizevnih nagrada i priznanja, a takodje
je prevodjen na vecinu evropskih jezika. - Najpoznatija dela: *
Barabe, konji i gegule * Jalova jesen * Kad su cvetale
tikve / Petrijin venac / Zlotvori * Kratka istorija satiranjaPo
prvoj recenici može se zakljuciti da je njegova konacna odluka da se ne
vrati i da ta sila pobjeduje. Ali po zadnjem pasusu, u kome se obraca
narateru (naraterima), vidi se da mu ta odluka i nije tako jednostavna:
“A vi, ako nekad odete na Dušanovac, pogledajte ga dobro. Cujem da se
dosta promenio; ako.Kad su cvetale tikve“Kad su cvetale tikve”
kratki je roman sa prilicno jednostavnom fabulom. Narator je Ljuba
Sretenovic, nekadašnji prvak u boksu, a sadašnji jugoslavenski emigrant u
Švedskoj. On prica svoju pricu o odrastanju u nasilnom kraju, o
posljedicama sukoba Staljin – Tito po njegovu porodicu, o boksu i
napredovanju u karijeri, o tragediji njegove sestre (silovanje i
ubistvo) i o njegovoj osveti pociniocu tog zlocina i bježanju u Švedsku.Ljuba
pricu pocinje predstavljanjem i opisom trenutnog stanja, a onda pricu
vraca u prošlost i prica je bez prekida i vecih digresija do kraja.Prva
recenica price je “Ne, necu se vratiti”. Po njoj možemo zakljuciti da
je lik u dilemi da li da dode ili ne dode u domovinu. U njemu se bore
dvije sile – nostalgija, koja ga vuce nazad, i strah od kazne zbog
ubistva, koja ga sprecava da se vrati. Po prvoj recenici može se
zakljuciti da je njegova konacna odluka da se ne vrati i da ta sila
pobjeduje. Ali po zadnjem pasusu, u kome se obraca narateru
(naraterima), vidi se da mu ta odluka i nije tako jednostavna: “A vi,
ako nekad odete na Dušanovac, pogledajte ga dobro. Cujem da se dosta
promenio; ako. Tada cete se možda setiti da ovde živi jedan covek koji i
kad stoji i kad hoda, i kad se smeje i kad spava – place za njim; jedan
covek koji još može da se uzda – jedino u rat.” Ovdje on misli na jedan
“mali pametan rat” kad bi domovina pozvala dijasporu i ponudila mu
amnestiju, a on se “cist” borio za nju.U ostatku radnje Ljuba nema
nekih posebnih dilema, djeluje po nahodenju i po “zakonima nužnosti i
vjerovatnoce”. Cak i kad je u pitanju osveta, on zna šta treba raditi i
nema dilema, samo ceka pravi trenutak. Zbog osvete se ne kaje. Nije
poželjno ni u jednom književnom djelu tražiti poruke o osveti, a
pogotovo ne vladati se po modelima kojim se osvecuju književni likovi.
To je zato što o osveti ne postoji jedinstveno pravilo, uspješnost ili
neuspješnost, opravdanost i neopravdanost osvete u stvarnosti su stvar
statistike, a u književnom djelu su stvar pišcevog plana i volje.Nisam
pronašao neku znacajniju vezu ideje ovog djela s Ćopicevim i
Isakovicevim djelima.Pripovjedac cesto koristi zamjenice ovako i
ovoliko da objasni izgled ili velicinu necega. Kao da se sa citaocem
nalazi u istoj sobi. Mnogo koristi žargon.Na dva mjesta u tekstu
spominju se tikve i to prije i poslije tuce Ljube i Stoleta. Navodno,
“tuberani” umiru kad cvjetaju tikve, a to nije bilo u vrijeme tuce.
Spominjanje tikava bilo je dio njihovog verbalnog izazivanja prije tuce.
Poslije tuce tikvine cvjetove spominje Stole. Pita ljubu da li ih je
kad vidio, a kad ovaj odgovori da se ne sjeca, Stole kaže da on jest
“onda, iza šumice. Bilo ih je u onim kukuruzima.” Rijec “onda” upucuje
nas da se to odnosi na neki slucaj koji je poznat njima obojici, a to bi
moglo biti u ljeto 1944. kad je Ljuba “izgubio” nevinost ili kada je
Stole silovao njegovu sestru. Tako se naslov “Kad su cvetale tikve” može
povezati i sa mogucim “naslovom” “Kad smo gubili nevinost”.
SU CVETALE TIKVEDragoslav MihajlovicDragoslav Mihailovic rodjen je 1930. godine u Cupriji. Diplomirao
je na Grupi za jugoslovensku knjizevnost i srpskohrvatski jezik
Filozofskog fakulteta u Beogradu i profesionalni je pisac. Redovan je
clan SANU, dobitnik je mnogih knjizevnih nagrada i priznanja, a takodje
je prevodjen na vecinu evropskih jezika. - Najpoznatija dela: *
Barabe, konji i gegule * Jalova jesen * Kad su cvetale
tikve / Petrijin venac / Zlotvori * Kratka istorija satiranjaPo
prvoj recenici može se zakljuciti da je njegova konacna odluka da se ne
vrati i da ta sila pobjeduje. Ali po zadnjem pasusu, u kome se obraca
narateru (naraterima), vidi se da mu ta odluka i nije tako jednostavna:
“A vi, ako nekad odete na Dušanovac, pogledajte ga dobro. Cujem da se
dosta promenio; ako.Kad su cvetale tikve“Kad su cvetale tikve”
kratki je roman sa prilicno jednostavnom fabulom. Narator je Ljuba
Sretenovic, nekadašnji prvak u boksu, a sadašnji jugoslavenski emigrant u
Švedskoj. On prica svoju pricu o odrastanju u nasilnom kraju, o
posljedicama sukoba Staljin – Tito po njegovu porodicu, o boksu i
napredovanju u karijeri, o tragediji njegove sestre (silovanje i
ubistvo) i o njegovoj osveti pociniocu tog zlocina i bježanju u Švedsku.Ljuba
pricu pocinje predstavljanjem i opisom trenutnog stanja, a onda pricu
vraca u prošlost i prica je bez prekida i vecih digresija do kraja.Prva
recenica price je “Ne, necu se vratiti”. Po njoj možemo zakljuciti da
je lik u dilemi da li da dode ili ne dode u domovinu. U njemu se bore
dvije sile – nostalgija, koja ga vuce nazad, i strah od kazne zbog
ubistva, koja ga sprecava da se vrati. Po prvoj recenici može se
zakljuciti da je njegova konacna odluka da se ne vrati i da ta sila
pobjeduje. Ali po zadnjem pasusu, u kome se obraca narateru
(naraterima), vidi se da mu ta odluka i nije tako jednostavna: “A vi,
ako nekad odete na Dušanovac, pogledajte ga dobro. Cujem da se dosta
promenio; ako. Tada cete se možda setiti da ovde živi jedan covek koji i
kad stoji i kad hoda, i kad se smeje i kad spava – place za njim; jedan
covek koji još može da se uzda – jedino u rat.” Ovdje on misli na jedan
“mali pametan rat” kad bi domovina pozvala dijasporu i ponudila mu
amnestiju, a on se “cist” borio za nju.U ostatku radnje Ljuba nema
nekih posebnih dilema, djeluje po nahodenju i po “zakonima nužnosti i
vjerovatnoce”. Cak i kad je u pitanju osveta, on zna šta treba raditi i
nema dilema, samo ceka pravi trenutak. Zbog osvete se ne kaje. Nije
poželjno ni u jednom književnom djelu tražiti poruke o osveti, a
pogotovo ne vladati se po modelima kojim se osvecuju književni likovi.
To je zato što o osveti ne postoji jedinstveno pravilo, uspješnost ili
neuspješnost, opravdanost i neopravdanost osvete u stvarnosti su stvar
statistike, a u književnom djelu su stvar pišcevog plana i volje.Nisam
pronašao neku znacajniju vezu ideje ovog djela s Ćopicevim i
Isakovicevim djelima.Pripovjedac cesto koristi zamjenice ovako i
ovoliko da objasni izgled ili velicinu necega. Kao da se sa citaocem
nalazi u istoj sobi. Mnogo koristi žargon.Na dva mjesta u tekstu
spominju se tikve i to prije i poslije tuce Ljube i Stoleta. Navodno,
“tuberani” umiru kad cvjetaju tikve, a to nije bilo u vrijeme tuce.
Spominjanje tikava bilo je dio njihovog verbalnog izazivanja prije tuce.
Poslije tuce tikvine cvjetove spominje Stole. Pita ljubu da li ih je
kad vidio, a kad ovaj odgovori da se ne sjeca, Stole kaže da on jest
“onda, iza šumice. Bilo ih je u onim kukuruzima.” Rijec “onda” upucuje
nas da se to odnosi na neki slucaj koji je poznat njima obojici, a to bi
moglo biti u ljeto 1944. kad je Ljuba “izgubio” nevinost ili kada je
Stole silovao njegovu sestru. Tako se naslov “Kad su cvetale tikve” može
povezati i sa mogucim “naslovom” “Kad smo gubili nevinost”.