Lyrics has been copied to clipboard!
MARIJA JURIĆ ZAGORKA:
KĆI LOTRŠĆAKA
Bilješke o piscu:
Marija Juric Zagorka rodena je 1873. u selu Negovcu pokraj Vrbovca, a
umrla 1957. u Zagrebu. Bila je istaknuta hrvatska novinarka i spisateljica,
pretežno povijesnih, ali i socijalnih i pustolovnih romana kojima je stekla
veliku naklonost široke citateljske publike. Kao novinarka razoblicavala je
režim Khuena Hedervaryja, a borila se za žensku ravnopravnost. Medu
njezinim brojnim romanima isticu se Gricka vještica, Kci Lotršcaka,
Gordana, Kraljica Hrvata, Republikanci i drugo. Nadimak Zagorka uzela je
iz ljubavi prema Hrvatskom zagorju, u kojem je provela djetinstvo.
Kratki sadržaj:
Gric je imao dvije znamenitosti, a to je bila Manduša i krasopisac Iglica.
Manduša je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih ociju te dobre duše.
Svaki put je zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su gradani to
posebno voljeli. Cekala je svog zarucnika pticara Bolteka koji ju je trebao
zaprositi. Iste te veceri pticar Boltek zaprosio je Mandušu na što je ona
željno cekala.
Sljedeceg dana na Gricu je izbio požar, pa su svi muškarci išli pomagati
pri gašenju. Taj požar nije sam izbio vec su ga kanonik Šimun i njegov
rodak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik mogao
ljubiti Mandušu. Kako je krasopisac Iglica slucajno naišao spasio je
Mandušu, no kad su se vratili sa svijetiljkom nije ga više bilo. Nekoliko
trena kasnije Gricom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on
ali se sljedeceg dana o njemu pricalo.
Mandušu su nazvali kci Lotršcaka, jer ona u stvarnosti nije bila
Plemenšcakova kcer vec ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotršcaka.
Boltek je raskinuo zaruku s njom, jer se doznalo za dogadaj u tornju, te
su Mandušu ogovarali i dobacivali rijeci.
Pošto je antikrst demolirao Plemenšcakovu gostionicu, htijeli su ga
smaknuti. U zadnji cas Manduša je dotrcala i rekla da ga uzima za muža,
na što su ljudi dobacivali da je antikristica. Odmah su ih vijencali, pa je
time Manduša spasila život antikrstu.
Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan covjek.
Imao je kosu boje noci, a oci smede kao drvo. Divljan se cudio što ga je
spasila nepoznata djevojka, te joj je zauzvrat ostavio njezinu nevinost.
Manduša je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za
srce pa ju je išao tražiti.
Kad su se našli, ugodno su se smjestili su se u Pogledicevom dvorcu. Kako
bi se Divljan odužio vratio je Pogledicu kcer koju je bio zarobio
Brandenburg. Bradenburg je želio uzeti Turopoljcima njihove plemicke
povelje te je zbog toga došlo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili.
Manduša je pala u ruke Brandenburga na cijoj se strani nalazio i kanonik
Šimun te je tražio Divljanovu glavu zauzvrat. On je dobio Mandušu te ju je
odveo na “crni otok” . Manduša ga je odbila te ju je Šimun zatvorio u kulu
i zazidao ulaz tj. vrata.
Nedugo kasnije Divljan je saznao da je Šimun odveo Mandušu. Znao je da
je u vecoj opasnosti nego kod Brandenburga. Mandušini pravi roditelji bili
su turopoljski plemici. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je
kasnije proglašena ludom. Njezin otac obecao je Šimunu dvorac na
Jablanovcu, no buduci da je žena bila trudna bojao da ce sve ostaviti
djetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izobliceno. Marta je na to poludila,
a za oca se ništa nezna. Šimun je dijete podmetnuo pod zvono znajuci da
ce ga Plemenšcak uzeti.
Divljan je na “crnom otoku” sreo Martu te je naišao na svježe zazidani zid.
Brzo ga je razbio i unutra našao Mandušu koja je izgledala kao kostur jer
nije imala dva mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se
kasnije vratili na Gric. Svi su se ispricali za dogadaje, a Šimuna su prokleli
te ga izbacili iz Grica. U meduvremenu je Šimun ponovo podmetnuo
požar, samo je ovaj puta Divljan brzo dotrcao pa su se našli samo njih
dvoje. Divljan ga je upitao dali se sjeca kako je obecastio njegovu majku
te mu rekao da ce ga on kao njegov sin golim rukama zadaviti. To je i
ucinio. Ljudi su ga proglašavali junakom, a on i Manduša opet su se našli u
toplom zagrljaju. U nama još samo žive kao legenda.
O djelu:
U ovoj knjizi glavne likove cine Divljan, Manduša, Šimun, dok su ostali
sporedni. Radnja se pretežno vrši na Gricu i jednim dijelom u Turopolju.
Prevladavaju osjecaji izmedu Divljana i Manduše te ima puno opisa
okoline, grada i dvorca. Knjiga mi se svida jer nema dosadnih dijelova i jer
govori o prošlim zbivanjima. To je legenda koja spada medu najpoznatije i
najljepše legende u Hrvatskoj.
KĆI LOTRŠĆAKA
Bilješke o piscu:
Marija Juric Zagorka rodena je 1873. u selu Negovcu pokraj Vrbovca, a
umrla 1957. u Zagrebu. Bila je istaknuta hrvatska novinarka i spisateljica,
pretežno povijesnih, ali i socijalnih i pustolovnih romana kojima je stekla
veliku naklonost široke citateljske publike. Kao novinarka razoblicavala je
režim Khuena Hedervaryja, a borila se za žensku ravnopravnost. Medu
njezinim brojnim romanima isticu se Gricka vještica, Kci Lotršcaka,
Gordana, Kraljica Hrvata, Republikanci i drugo. Nadimak Zagorka uzela je
iz ljubavi prema Hrvatskom zagorju, u kojem je provela djetinstvo.
Kratki sadržaj:
Gric je imao dvije znamenitosti, a to je bila Manduša i krasopisac Iglica.
Manduša je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih ociju te dobre duše.
Svaki put je zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su gradani to
posebno voljeli. Cekala je svog zarucnika pticara Bolteka koji ju je trebao
zaprositi. Iste te veceri pticar Boltek zaprosio je Mandušu na što je ona
željno cekala.
Sljedeceg dana na Gricu je izbio požar, pa su svi muškarci išli pomagati
pri gašenju. Taj požar nije sam izbio vec su ga kanonik Šimun i njegov
rodak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik mogao
ljubiti Mandušu. Kako je krasopisac Iglica slucajno naišao spasio je
Mandušu, no kad su se vratili sa svijetiljkom nije ga više bilo. Nekoliko
trena kasnije Gricom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on
ali se sljedeceg dana o njemu pricalo.
Mandušu su nazvali kci Lotršcaka, jer ona u stvarnosti nije bila
Plemenšcakova kcer vec ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotršcaka.
Boltek je raskinuo zaruku s njom, jer se doznalo za dogadaj u tornju, te
su Mandušu ogovarali i dobacivali rijeci.
Pošto je antikrst demolirao Plemenšcakovu gostionicu, htijeli su ga
smaknuti. U zadnji cas Manduša je dotrcala i rekla da ga uzima za muža,
na što su ljudi dobacivali da je antikristica. Odmah su ih vijencali, pa je
time Manduša spasila život antikrstu.
Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan covjek.
Imao je kosu boje noci, a oci smede kao drvo. Divljan se cudio što ga je
spasila nepoznata djevojka, te joj je zauzvrat ostavio njezinu nevinost.
Manduša je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za
srce pa ju je išao tražiti.
Kad su se našli, ugodno su se smjestili su se u Pogledicevom dvorcu. Kako
bi se Divljan odužio vratio je Pogledicu kcer koju je bio zarobio
Brandenburg. Bradenburg je želio uzeti Turopoljcima njihove plemicke
povelje te je zbog toga došlo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili.
Manduša je pala u ruke Brandenburga na cijoj se strani nalazio i kanonik
Šimun te je tražio Divljanovu glavu zauzvrat. On je dobio Mandušu te ju je
odveo na “crni otok” . Manduša ga je odbila te ju je Šimun zatvorio u kulu
i zazidao ulaz tj. vrata.
Nedugo kasnije Divljan je saznao da je Šimun odveo Mandušu. Znao je da
je u vecoj opasnosti nego kod Brandenburga. Mandušini pravi roditelji bili
su turopoljski plemici. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je
kasnije proglašena ludom. Njezin otac obecao je Šimunu dvorac na
Jablanovcu, no buduci da je žena bila trudna bojao da ce sve ostaviti
djetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izobliceno. Marta je na to poludila,
a za oca se ništa nezna. Šimun je dijete podmetnuo pod zvono znajuci da
ce ga Plemenšcak uzeti.
Divljan je na “crnom otoku” sreo Martu te je naišao na svježe zazidani zid.
Brzo ga je razbio i unutra našao Mandušu koja je izgledala kao kostur jer
nije imala dva mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se
kasnije vratili na Gric. Svi su se ispricali za dogadaje, a Šimuna su prokleli
te ga izbacili iz Grica. U meduvremenu je Šimun ponovo podmetnuo
požar, samo je ovaj puta Divljan brzo dotrcao pa su se našli samo njih
dvoje. Divljan ga je upitao dali se sjeca kako je obecastio njegovu majku
te mu rekao da ce ga on kao njegov sin golim rukama zadaviti. To je i
ucinio. Ljudi su ga proglašavali junakom, a on i Manduša opet su se našli u
toplom zagrljaju. U nama još samo žive kao legenda.
O djelu:
U ovoj knjizi glavne likove cine Divljan, Manduša, Šimun, dok su ostali
sporedni. Radnja se pretežno vrši na Gricu i jednim dijelom u Turopolju.
Prevladavaju osjecaji izmedu Divljana i Manduše te ima puno opisa
okoline, grada i dvorca. Knjiga mi se svida jer nema dosadnih dijelova i jer
govori o prošlim zbivanjima. To je legenda koja spada medu najpoznatije i
najljepše legende u Hrvatskoj.