Lyrics has been copied to clipboard!
Gundulic - DUBRAVKA
ŽIVOTOPIS:
Ivan Gundulic (Giovanni Gondola; nadimak Macica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Roden je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, ucitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Oslobodeni Jeruzalem'' te svecenik Petar Palikuca, koji je na hrvatski preveo ''Život Karla Borromea''.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje clan Velikoga vijeca. Nastavljajuci obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici.
Živio je mirno i povuceno, zbog cega su mu suvremenici dali nadimak Macica (znacenje: Mackica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkocevic s kojom je imao tri sina.
Književni je rad Gundulic zapoceo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenacka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sacuvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Cerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Njegova su djela još i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''.
O DJELU:
''Dubravka'' je libretisticka drama u 3 cina. Nastala je 1628. godine.
Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima.
LIKOVI:
RADMIO
SKUP PASTIRA
RIBAR
MILJENKO: najljepši medu pastirima, simbol dubrovackog plemstva:
"Miljenko je imo mili
stec Dubravku cic lipote;
nu se ukloni zakon sili:
grd ju pastir zlatom ote."
LJUBMIR
DUBRAVKA: najljepša medu vilama, simbol dubrovacke slobode i vlasti:
"Po zakonu dat se imaše
lijepa Dubravka i gizdava
sred Dubrave komu naše
u ljepoti je prava slava."
SKUP VILA
DIVJAK SATIR
GORŠTAK SATIR
ZAGORKO
LJUBDRAG
JELJENKA SATIRICA
BRŠTANKO
TRATORKO
VUK SATIR
STOJNA
PELINKA
PASTJERIĆI MALI, usve pet
GLASNIK
SKUP SATIRA
REDOVNIK
GRDAN: starac; o njemu se samo govori, ne pojavljuje se na sceni
SADRŽAJ:
Prica se o prastaroj dubrovackoj tradiciji da se na dan svetkovine sv. Vlaha vjere najljepši pastir i pastirica. Ovoga je puta u pitanju lijepa vila Dubravka ciju ruku želi dobiti pastir Miljenko.
Miljenko je nesiguran u ishod svoje prosidbe, pa njegove jadikovke sluša i stišava pastir Ljubmir. Satiri Divjak i Gorštak smatraju, nasuprot Miljenku, da bi prelijepa Dubravka mogla izabrati baš njih. Smiješno neobjektivni, nespretni i nezgrapni, satiri svojim nadanjima izazivaju opci smijeh.
Idilicnost bezbrižnog radovanja kvari starac Ljubdrag podsjecajuci na vremena, stara i dobra, kada se u Dubravi živjelo smjerno, pošteno i radosno. Da se vremena mijenjaju nagore, svjedoce i satiri koji misle samo na vile i dobro jelo, pa su za prohtjeve svojeg želuca spremni i ukrasti. Pastirica Stojana oštro se razracunava s kradljivcima, a sve se smiruje u trecem cinu kada prerušeni satiri odlaze na pir.
Pastir Ljubdrag dolazi s viješcu da su suci koji su trebali odluciti kome ce Dubravka postati vjerenicom podmiceni, pa su njezinu ruku obecali ružnom i bogatom starcu Grdanu. Posve ocajan, Miljenko prijeti teškom osvetom, ali u zadnji cas pobjeduje pravda. Naime, kada Grdan treba stupiti s Dubravkom u crkvu, nezadovoljni bogovi upozoravaju na svoje neslaganje s izborom vjerenika gaseci vatru u žrtveniku i tresuci tlo.
Kada je Dubravkina ruka vracena Miljenku, Dubravom se razlije sveopce oduševljenje, pjesma i veselje.
"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroce istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvoj cistoj lipoti."
ALEGORIJA:
Zlo koje ugrožava dubrovacku slobodu, osnovni je porok podmicivanje.
Dubrava je grad Dubrovnik, Dubravka i Miljenko predstavnici su dubrovacke vlastele, a Grdan predstavnik gradanstva.
"Toliko je vladanja silno u nas, da se ti,
žena, djeca, imanje ne možeš tvoji rijeti.
U mjesti je ovemu slobode cestit dar:
svak sebi i svemu svomu je gospodar.
Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i cast;
duša i cast ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom."
"Bog razvedri Lero sliku i, da vidi mladi i stari,
nje lijepu ljubavniku u obraz jedan zrak udari.
Svak to uze za zlamenje da vlas višnja to ucini,
da Miljenko sadružen je lijepoj Dubravci a ne ini.
Tim vaskolik puk se uzbuni i zavapi u sve glase
da se volja božja ispuni, docim lijepu lijepa da se.
Iz ruka se tako ote Grdanovjeh lijepa vila
i da komu cic lipote nje pristoji ljepos mila."
ŽIVOTOPIS:
Ivan Gundulic (Giovanni Gondola; nadimak Macica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Roden je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, ucitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Oslobodeni Jeruzalem'' te svecenik Petar Palikuca, koji je na hrvatski preveo ''Život Karla Borromea''.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje clan Velikoga vijeca. Nastavljajuci obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici.
Živio je mirno i povuceno, zbog cega su mu suvremenici dali nadimak Macica (znacenje: Mackica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkocevic s kojom je imao tri sina.
Književni je rad Gundulic zapoceo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenacka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sacuvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Cerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Njegova su djela još i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''.
O DJELU:
''Dubravka'' je libretisticka drama u 3 cina. Nastala je 1628. godine.
Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima.
LIKOVI:
RADMIO
SKUP PASTIRA
RIBAR
MILJENKO: najljepši medu pastirima, simbol dubrovackog plemstva:
"Miljenko je imo mili
stec Dubravku cic lipote;
nu se ukloni zakon sili:
grd ju pastir zlatom ote."
LJUBMIR
DUBRAVKA: najljepša medu vilama, simbol dubrovacke slobode i vlasti:
"Po zakonu dat se imaše
lijepa Dubravka i gizdava
sred Dubrave komu naše
u ljepoti je prava slava."
SKUP VILA
DIVJAK SATIR
GORŠTAK SATIR
ZAGORKO
LJUBDRAG
JELJENKA SATIRICA
BRŠTANKO
TRATORKO
VUK SATIR
STOJNA
PELINKA
PASTJERIĆI MALI, usve pet
GLASNIK
SKUP SATIRA
REDOVNIK
GRDAN: starac; o njemu se samo govori, ne pojavljuje se na sceni
SADRŽAJ:
Prica se o prastaroj dubrovackoj tradiciji da se na dan svetkovine sv. Vlaha vjere najljepši pastir i pastirica. Ovoga je puta u pitanju lijepa vila Dubravka ciju ruku želi dobiti pastir Miljenko.
Miljenko je nesiguran u ishod svoje prosidbe, pa njegove jadikovke sluša i stišava pastir Ljubmir. Satiri Divjak i Gorštak smatraju, nasuprot Miljenku, da bi prelijepa Dubravka mogla izabrati baš njih. Smiješno neobjektivni, nespretni i nezgrapni, satiri svojim nadanjima izazivaju opci smijeh.
Idilicnost bezbrižnog radovanja kvari starac Ljubdrag podsjecajuci na vremena, stara i dobra, kada se u Dubravi živjelo smjerno, pošteno i radosno. Da se vremena mijenjaju nagore, svjedoce i satiri koji misle samo na vile i dobro jelo, pa su za prohtjeve svojeg želuca spremni i ukrasti. Pastirica Stojana oštro se razracunava s kradljivcima, a sve se smiruje u trecem cinu kada prerušeni satiri odlaze na pir.
Pastir Ljubdrag dolazi s viješcu da su suci koji su trebali odluciti kome ce Dubravka postati vjerenicom podmiceni, pa su njezinu ruku obecali ružnom i bogatom starcu Grdanu. Posve ocajan, Miljenko prijeti teškom osvetom, ali u zadnji cas pobjeduje pravda. Naime, kada Grdan treba stupiti s Dubravkom u crkvu, nezadovoljni bogovi upozoravaju na svoje neslaganje s izborom vjerenika gaseci vatru u žrtveniku i tresuci tlo.
Kada je Dubravkina ruka vracena Miljenku, Dubravom se razlije sveopce oduševljenje, pjesma i veselje.
"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do,
uzroce istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvoj cistoj lipoti."
ALEGORIJA:
Zlo koje ugrožava dubrovacku slobodu, osnovni je porok podmicivanje.
Dubrava je grad Dubrovnik, Dubravka i Miljenko predstavnici su dubrovacke vlastele, a Grdan predstavnik gradanstva.
"Toliko je vladanja silno u nas, da se ti,
žena, djeca, imanje ne možeš tvoji rijeti.
U mjesti je ovemu slobode cestit dar:
svak sebi i svemu svomu je gospodar.
Razlog, pravda i mjera svemu je zlato u nas,
prodava na nj vjera, život se, duša i cast;
duša i cast ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda pritežu pod zlatom."
"Bog razvedri Lero sliku i, da vidi mladi i stari,
nje lijepu ljubavniku u obraz jedan zrak udari.
Svak to uze za zlamenje da vlas višnja to ucini,
da Miljenko sadružen je lijepoj Dubravci a ne ini.
Tim vaskolik puk se uzbuni i zavapi u sve glase
da se volja božja ispuni, docim lijepu lijepa da se.
Iz ruka se tako ote Grdanovjeh lijepa vila
i da komu cic lipote nje pristoji ljepos mila."