+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

ZAPISI IZ MRTVOG DOMA

F. M. Dostojevski
ZAPISI IZ MRTVOG DOMA
(Zapisi iz podzemlja)
“ Zapisi iz podzemlja” samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom “Zapisi iz mrtvog doma” - zbirke poznatog ruskog realista-F.M.Dostojevskog. Novela “ Zapisi iz podzemlja” u sebi sadrži mnoge ideje o covjeku, njegovom životu te o individui i njezinom ponašanju i uklapanju u društvu. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam predocava samog sebe a ujedno preko sebe izrice pravu istinu o covjeku. Prema njegovim rijecima, covjek je negriješeno bice, pakosno bice, nezahvalno bice, stvaralacka životinja, lakosmisleno bice,nedolicno bice te bice koje u svemu ima cilj i teži ka ostvarenju tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno istice a to je samostalnost, ciju veliku ucestalost možemo vidjeti i u samom glavnom liku. Naime, glavni lik ne slaže se dobro s društvom i prezire ljude u njemu, no ipak želi uci u društvo i osjetiti tu posebnu atmosferu. Usprkos toj velikoj želji, biva odbacen i postaje željan osvete za neuspjehom. Sve mu u životu propada a nesreca mu je uvijek za petama. Prema svemu ovome možemo zakljuciti i da zapravo podzemlje za glavnog lika možda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan život, a ponajviše izolaciju od društva, od cijelog svijeta.
Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati filozofskom raspravom o covjeku, a drugi dio dokaz za sve ono što je receno u prvom dijelu.Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu ove novele,mogli bismo reci da radnja tece kronološki, a jedna od zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmišljena kao i sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga -Apolon, Liza, Ferfickin, Simonov i Zverkov.
Ipak, posebnu pažnju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadašnjeg vremena. O njegovoj karakterizaciji možemo ponajviše saznati u prvom dijelu ove novele, gdje odmah na samom pocetku možemo uociti pakosnost, koja se uocavala i u njegovom poslu. No, pored toga što je pakostan, on je dosta i radoznao a možemo reci i da voli sanjariti, fantazirati a ponajviše filozofirati. U njegovoj filozofiji možemo kao glavnu licnost uociti covjeka i njegove probleme u društvu. Sve te probleme možemo pronaci i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od društva i velika je individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime što imaju, on je zadovoljan svojim nacinom života.Na samom kraju novele možemo uociti da nikoga ne voli, nikoga ne poštuje, no ono što je najgore, ne voli ni samog sebe.Sve je to uzrok njegovog bijednog života, kojeg je on silno želio popraviti. No, nedovoljna upornost dovela je do toga da je uvijek bio odbacen. Glavnu je rijec u njegovom životu vodila povucenost od društva, a sudeci po svemu ovome, možemo zakljuciti da on u biti i nije shvatio svijet, život, vec je sve to promatrao sa svog stajališta, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele cinio se nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlucnim a pomalo i strašljivim. Neke od ovih osobina mogu se uociti i u današnjem svijetu, u današnjem covjeku,no ima nešto što odskace od svega, a to je nezadovoljstvo covjeka s onim što ima, jer covjeku uvijek treba nešto više.
Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima se naš glavni lik i nije baš previše slagao. Jedan od tih likova je i lik Ferfickina.Prema rijecima glavnog lika, bio je to covjek kojeg je glavni lik ponajviše mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica. Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju ambicioznost, budio je sve negativne osobine u ocima glavnog junaka. Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije prihvacao i niti to nije ni pokušavao. Kao i svima, najvažniji mu je bio novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik podlac, gotovo zao covjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i ismijavao ih. Gotovo sve možemo reci i za preostala dva neprijatelja glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je jedini cilj u životu bio novac, cesto su omaložavali glavnog lika,koji je sve to trpio i cak im se u jednom trenutku htio i ispricati. Svi oni isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskorištavanjem, kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi ucine život boljim, ne misleci na posljedice.
No, u cijelom društvu bila je i osoba koja je u glavnom liku pobudila posebne osjecaje.To je bila djevojka Liza, izgledom veoma lijepa i dobra u duši i srcu. U pocetku je upoznajemo kao povucenu, šutljivu i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo smireno i bez diskusija popricati i izmjeniti mišljenja o životu, buducnosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam se u toj djevojci nije mogao uociti vec je imala sve dobre osobine. Bila je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo nestala zbog nespremnosti lika na takav nacin života.
Vec nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma jednostavni, gdje se autor cesto koristi jednostavnim i jasnim recenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer jednostavne i kratke recenice možemo navesti jedan od brojnih dijaloga iz novele:

”Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li vec dugo ovdje?
Gdje?
U kuci. “

Cesto se u recenicama pa i medu recenicama javlja kontrast, koji je u funkciji humoristicnosti i originalnosti recenica ,kao npr.”Tada sam pobijedio,ali se Zverkov,koji je doduše bio glup ali veseo i drzak, na sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio -smijeh je ostao na njegovoj strani.” ili pak “ Ta covjek je glup, fenomenalno glup.Naime, uopce i nije glup, ali je tako nezahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.”Specificnost ove novele je i pocetak, gdje se takoder uocavaju jednostavne i humoristicne recenice:” Bolestan sam covjek...Pakostan sam covjek. Neprivlacan sam covjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj bolesti i ne znam pouzdano što me boli.”,a i cijela je novela napisana tako da autor direktno razgovara s citateljem i daje mu poneke savjete, a sve se to izražava recenicama poput ovih:”...Stanite! Dopustite da predahnem...”,”Pa zašto ste onda sve ovo pisali?- pitate me.
Znate šta, strpao bih ja vas na cetrdeset godina u podzemlje, bez ikakva posla, pa bih nakon cetrdeset godina došao k vama da se raspitam do cega ste došli.”.Osim ovih recenica , Dostojevski se obracao citatelju putem zagrada “ (Slaba dosjetka, ali necu je prekrižiti. Napisao sam je,misleci da ce ispasti veoma duhovito; a sada, kad sam i sam uvidio da sam se želio samo napraviti odurno važan- namjerno je necu prekrižiti!).Sam jednostavan stil govori nam kako recenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli možemo pronaci i poneku metaforu: ”Bilo je tiho, pahuljao je snijeg padajuci gotovo okomito i prostirajuci jastuk po plocniku i pustoj ulici.”
Realisticnost stila takoder ne možemo izostaviti, a ta je realisticnost i specificna za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo. Realisticnost je izražena vec putem same socijalne teme koja sa sobom nosi razne probleme. Ti se problemi ocituju na posebnim realistickim likovima - likovima iz svakodnevnog života koji se krecu na svakodnevnim, obicnim mjestima (gostionica, malena sobica).U noveli možemo uociti i opis interijera:” U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi, pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama, krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno.”cija je funkcija opisivanje i predocavanje socijalnog statusa likova,dok u jednom dijelu novele možemo uociti i pozitivizam:”Pa i uopce ,dužni smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda nipošto u tim i tim okolnostima nece ništa pitati; da je treba prihvatiti takvom kakva jest, a ne onako kao što fantaziramo, pa ako stvarno težimo za tablicom i kalendarom,no,i...no,pa makar i za retortom,što se može, treba prihvatiti i retortu!”
Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izraza”a l’homme de la nature et de la verite”.

I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:
Covjek nije nikada sretan onime što ima.
Svaki je covjek kukavica.
Covjek nije savršeno bice.
Društvo cini covjeka covjekom.
Citati: F.M. Dostojevski, Zapisi iz mrtvog doma, Zagreb 1979
5 Lektire za školu: ZAPISI IZ MRTVOG DOMA F. M. Dostojevski ZAPISI IZ MRTVOG DOMA (Zapisi iz podzemlja) “ Zapisi iz podzemlja” samo je jedna novela iz zbirke pod nazivom “Zapisi iz ...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi