Lyrics has been copied to clipboard!
Voda
Ime pisca: Vladimir Nazor
Ponešto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Bracu, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se medu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnickim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i covjeku radujuci se ljepotama i vedrinama života, te vjerujuci u moc i snagu slavenskog covjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrduje djelima koja su nastala u antifašistickom ratu. To su
“Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”. Poznata su mu djela “Medvjed Brundo”(epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovjetke), te zbirke lirike ; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, price, igrokaze. Medu pricama se isticu posebno “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Can-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.
Tema: Preživljavanje suše
Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer ce nam se to vratiti
Likovi: Vlado, Košce, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: nekad davno
Sadržaj:
Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi docekivali ladu koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žedi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lada s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su išcekivali vodu , i žene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se zacu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz ladeprema bunarima. U ladi je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi cekajuci da voda potece cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele. Kada je Košce vidio vodu nožem je probio cijevi i poceo piti. Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzme Košci nož iz ruke i ucini isto što i on. Žene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Vecina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala teci i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrcali da tamo docekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlucio je da nece otici u grad na školovanje nego da ce ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otici u grad na školovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao, zato je nagovorio sina da ode u grad na školovanje kako bi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.
Ime pisca: Vladimir Nazor
Ponešto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Bracu, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se medu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnickim zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i covjeku radujuci se ljepotama i vedrinama života, te vjerujuci u moc i snagu slavenskog covjeka. Cijelog života je vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to životno uvjerenje potvrduje djelima koja su nastala u antifašistickom ratu. To su
“Pjesme partizanke” i dnevnik “S partizanima”. Poznata su mu djela “Medvjed Brundo”(epski spjev), “Pastir Loda” (roman), “Veli Jože” (pripovjetke), te zbirke lirike ; “Slovenske legende” i “Hrvatski Kraljevci”. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, price, igrokaze. Medu pricama se isticu posebno “Bijeli jelen”, “Dupin”, “Min-Can-Lin”, a igrokazi su mu “Crvenkapa”, “Pepeljuga” i “Pionir Grujo”.
Tema: Preživljavanje suše
Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer ce nam se to vratiti
Likovi: Vlado, Košce, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: nekad davno
Sadržaj:
Više od tri mjeseca nije padala kiša. Ljudi se boje za svoje vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi docekivali ladu koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog školovanja. U selu su zbog žedi umrle dvije mazge. Tog istog dana su došle vijesti s kopna da lada s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su išcekivali vodu , i žene su nosile prazna vedra na glavi. Odjednom se zacu zvižduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili vodu i napajali svoje životinje. Od kapetana su tražili vodu da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz ladeprema bunarima. U ladi je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili nestrpljivi cekajuci da voda potece cijevima. Nakon nekog vremena voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oživjele. Kada je Košce vidio vodu nožem je probio cijevi i poceo piti. Nije ga smetalo što su ga žene tukle i ogovarale. Kasnije neka žena uzme Košci nož iz ruke i ucini isto što i on. Žene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima bušile cijevi i pile vodu. Vecina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda opet prestala teci i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrcali da tamo docekaju kišu. Kada je kiša pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odlucio je da nece otici u grad na školovanje nego da ce ostati u selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otici u grad na školovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo žao što mu sin živi tim teškim životom kroz koji je i sam prošao, zato je nagovorio sina da ode u grad na školovanje kako bi mu život bio lakši i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim na selu.