Lyrics has been copied to clipboard!
ERNEST HEMINGWAY
STARAC I MORE
Bilješka o piscu:
HEMINGWAY, Ernest (1898 - 1961), americki književnik.
Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što ce mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga gradanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašistickim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna licnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i medu francuskim partizanima, sudjelujuci i u oslobadanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu covjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošcu..
Usvojim dijelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom covjeku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeci s prirodom, odajuci se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom casti i stoickom disciplinom. Sukus života je igra sa smrcu, koja za Hemingwaya ima gotovo obredni znacaj. Stil mu obilježen naizgled škrtim rjecnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih recenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristicnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u našem stoljecu valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene citaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.
Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.
Santiago:
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlacenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. Na njemu je sve, osim ociju, izgledako staro, a oci su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.
Sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih cedrdeset dana s njim je bio jedan djecak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na razlicite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i pocelo je jako vuci. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skocila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mecarica. Mucio se Santiago s njom tri dana i tri noci da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlucio se za brz povratak na obalu. Medutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeci, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mecarice ostale su samo glava i kosti.
Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
Slijedeceg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obecao da ce od sad na dalje uvijek ici na pecanje s njim.
Analiza dijela:
Hemingway je u ovoj prici izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se ocajnicki bore za svoju srecu, muce se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mracne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znacila što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznadu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja ce mu donijeti srecu, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Medutim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, vec se sprema zajedno s djecakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Covjek nije stvoren da bude pobijeden. Covjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.
Ideja:
Hemingway upucuje svoju poruku o neophodnosti cvrstine i integriteta covjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djecak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.
Zakljucak:
Iako nesretan, Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeci vlastita ogranicenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabrošcu i odlucnošcu.
STARAC I MORE
Bilješka o piscu:
HEMINGWAY, Ernest (1898 - 1961), americki književnik.
Za Prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti, gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju iduhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinanciju Španjolskom i borbom bikova, što ce mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga gradanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašistickim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanomo partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna licnost.
U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i medu francuskim partizanima, sudjelujuci i u oslobadanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povjesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu covjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošcu..
Usvojim dijelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom covjeku, lutalici idobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeci s prirodom, odajuci se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprostavlja ništavilu kodeksom casti i stoickom disciplinom. Sukus života je igra sa smrcu, koja za Hemingwaya ima gotovo obredni znacaj. Stil mu obilježen naizgled škrtim rjecnikom stilizirane svakodnevnice, slijedovima kratkih recenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karkteristicnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u našem stoljecu valjda jedinstven prozaik kojega jednako cijene citaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.
Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1969.
Santiago:
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdamana potiljku. Na jagodicama je imao vzagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlacenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svijež. Na njemu je sve, osim ociju, izgledako staro, a oci su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.
Sadržaj:
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u Golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih cedrdeset dana s njim je bio jedan djecak, Manoline, ali je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.
Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje, ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na razlicite dubine i prepustio se struji. Odjdnom na mamac se nešto uhvatilo i pocelo je jako vuci. Starac je odmah ragirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skocila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mecarica. Mucio se Santiago s njom tri dana i tri noci da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se nližala oluja odlucio se za brz povratak na obalu. Medutim na putu pojavili su se morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeci, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mecarice ostale su samo glava i kosti.
Iako su od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.
Slijedeceg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega stajao je mladi Manoline koji mu je obecao da ce od sad na dalje uvijek ici na pecanje s njim.
Analiza dijela:
Hemingway je u ovoj prici izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se ocajnicki bore za svoju srecu, muce se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove dolaze mracne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek znacila što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokravanju i beznadu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja ce mu donijeti srecu, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Medutim, kada postaje svijestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, vec se sprema zajedno s djecakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Covjek nije stvoren da bude pobijeden. Covjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.
Ideja:
Hemingway upucuje svoju poruku o neophodnosti cvrstine i integriteta covjeka, bez obzira na starost ili nedozrelost: starac i djecak su ravnopravni sudionici u težnji za potvrdom osnovnih životnih vrijednosti.
Zakljucak:
Iako nesretan, Santiago usprkos svemu postiže moralnu pobijedu prelazeci vlastita ogranicenja, svoju starost i nedostatak snage, hrabrošcu i odlucnošcu.