+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

IZBOR IZ HRVATSKE LIRIKE 20. STOLJEĆA

Antun Branko Šimic, Tin Ujevic, Nikola Šop, Josip Pupacic i Dragutin Ivaniševic

IZBOR IZ HRVATSKE LIRIKE 20. STOLJEĆA


1. Tin Ujevic je roden 1891 u Vrgorcu, a umro je 1955. u Zagrebu. Najsnažnija je i najorginalnija licnost hrvatskog pjesništva ovoga stoljeca. Pjesnik je pobratimstva lica u svemiru, bola, ljepote, ljubavi i patnje. Njegova pjesnicka rijec i mašta uzdižu se do zvjezdanih prostora, no inspiraciju crpe iz djetinjstva, užega i širega zavicaja, pejzaža i socijalne zbilje. Pravi prostor Ujeviceva pjesništva ipak je svijet njegove duše i ranjive nutrine. Medutim, usprkos samoci, stradanju i patnji, Ujevicevi pjesnicki vidici bili su okrenuti zvjezdama kao simbolu vjecnosti i svijetu u ciju je buducnost vjerovao, smatrajuci se njegovim potomkom. Najpoznatije su zbirke Ujevicevih pjesama : “Lelek Sebra”, “Kolajna”, “Auto na korzu”, “Ojadeno zvono”, “Žedan kamen na studencu”. Njegova “Sabrana djela” objavljena su u 17 knjiga, a uz poeziju obuhvacaju i pjesnicku prozu, kritike, feljtone i druge tekstove.

HRVATSKIM MUCENICIMA

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
I da li kojim rodom krvca vaša rodi !
Jer roblje još smo, snijuc samo o slobodi,
Dok smrt je blizu gluha našeg plemena !

A kukavan je Hrvat novog vremena,
Te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.
Ne opiruc se klanju – krotko janje – hodi
I ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti ce iskra iz vašeg kremena !
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
Sve žrtve vam i muceništva budu ?

Da, roditi ce rod od slavnog sjemena !
A ako nece, sam cu zazvati pakla vatre
Da spale sve, i grom da ropski narod satre !

Ovo je lirska domoljubna pjesma. Tema joj je hrvatska borba za samostalnost i neovisnost, pa cak i za vlastitu državu. Stihovi su vezani i pisani su u obgrljenoj rimi (abba). Pjesma je pisana u sonetu (cvrstoj pjesnickoj formi od 15 stihova cvrsto povezanih rimom(2x4 i 2x3)). Osnovni motiv su višestoljetne muke hrvatskog naroda, a daljnji motivi su : plod, sjeme, rod, roblje, sloboda, smrt, pleme, Hrvat, stranac, klanje, janje, breme, kremen, iskra, žrtve, muceništva, vatre pakla, grom, narod. U pjesmi takoder ima asonance : “A ako nece, sam cu zazvati pakla vatre”, “O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena”, aliteracije: “I ne zna zbacit groznog ropstva bremena. ”, “Jer roblje još smo, snijuc samo o slobodi” i opkoracenja. Svi ti elementi djeluju na ritam i on je umjeren, jer se što jace žele izraziti osjecaji i zabrinutost. Poanta pjesme jest da ne bismo smjeli dopustiti da nam itko oduzima slobodu i ono za što se Hrvati bore stoljecima. Ugodaj u pjesmi je napet, borben, osvetnicki, takav je odnos pjesnika prema neprijateljima Hrvatske. U pjesmi pronalazimo i metafore : “O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,
I da li kojim rodom krvca vaša rodi !”, “Dok smrt je blizu gluha našeg plemena !”, “Ne opiruc se klanju – krotko janje – hodi
I ne zna zbacit groznog ropstva bremena. ”, “Al vrcnuti ce iskra iz vašeg kremena!”, “Da, roditi ce rod od slavnog sjemena !”. Stoga su simboli: plod, sjeme, rod, smrt blizu gluha plemena, klanje, iskra, kremen, pakla vatre, grom. Simboli plod i rod predstavljaju ostvarenje, pobjedu, i ti su simboli usko povezani s sjemenom. Sjeme je trud hrvatskog naroda i borba za samostalnost, stoga plod i urod tog truda jest ostvarenje slobode.
Smrt blizu gluha plemena znaci da hrvatski narod skoro da ne reagira na to da mu prijeti istrebljenje i to da nitko, tj. rijetko koji pojedinci imaju hrabrosti boriti se za svoja prava.
Slicno tome karakterizira klanje kojem se nitko, niti jedan Hrvat ne opire i ponaša se kao krotko janje – ne zna se boriti za svoj opstanak.
Iskra i kremen takoder su u prenesenom znacenju i oni znace kako ce doci vrijeme kada ce se Hrvatu probuditi svijest i kada ce se poceti boriti. Tada ce vrcnuti ta iskra.
Zadnja strofa pokazuje da pjesnik misli kako hrvatskom, a s time i bilo kom drugom narodu nije mjesto na zemlji dok ne nauci oduprijeti se i zaustaviti rolijevanje krvi.

Dojam

Tin Ujevic je napisao još puno domoljubnih i rodoljubnih pjesama, a vecina njih je s istom temom. Stoga i ova pjesma duboko i izražajno velica i slavi slobodu te govori kako hrvatski narod tada još nije dovoljno poduzeo, barem u prošlosti. Pravi Hrvat bi dao svoj život i sve što ima za Hrvatsku koja je cilj agresora bila stoljecima. Ne smijemo dozvoliti tudinu da nam nametne svoje zakone. Pjesma govori kako imamo mocne protivnike kada ništa ne vidimo, a kada otvorimo oci i uzvratimo udarac, svijet i naš dušmanin ce shvatiti da hrvatski narod postoji i vrijedi i nece se dati satrti. Zbog toga ce Tin Ujevic ostati dobro zapamcen, a njegova djela biti okosnica na patnje hrvatskog naroda.

JESENJE NEVESELJE

Tromi zrak je pun cudnovate vlage.
Starim gajevima šeta jesen žuta.
Dršcu troma stabla izgubljene snage.
Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta.

Ovo je lirska pejzažna pjesma, jer opisuje detalj iz prirode u jesen. Cijela je pjesma jedna vizualna pjesnicka slika. Tema pjesme je jesen u gaju, odnosno ugodaj u prirodi. Strofa (pjesma) se sastoji od cetiri stiha i povezana je križnom rimom (abab). Osnovni motiv jest jesen, a pojedini motivi su: zrak, vlaga, gaj, jesen, stabla, snaga, vrabac. Možemo pronaci i aliteracije i asonance : “vraški vrabac…”, te epitete : cudnovate, vraški, bezdušno, itd. U ovoj pejzažnoj pjesmi pjesnik se poigrao slikama iz prirode i tako dobio personifikacije : “Starim gajevima šeta jesen žuta. ”, te onomatopeju : “Neki vraški vrabac bezdušno cvrkuta. ”. Ta onomatopeja je i ujedno akusticna ili zvucna pjesnicka slika. Da bi se jace izrazila ljepota i oblikovala pjesma, ritam je umjeren. U pjesmi ima cak i metafore : “Dršcu troma stabla izgubljene snage. ”, kojom pjesnik vidi gola stabla koja se njišu i njemu se pricinjava da su stabla izgubila snagu, život i da ih vjetar njiše.

Dojam

Iako je ovo kratka pjesma, jako je izražajna jer je Tin Ujevic izabrao izuzetno lijep detalj iz prirode ujesen. Kroz cijeli pjesmu proteže se neki težak, turoban ugodaj. No, ova pjesma ostavlja dubok utisak jer kako nam je i tim pjesnik pokazao, cak i ovo malo rijeci može biti i prebogato mislima.

2. Nikola Šop, pjesnik, pripovjedac i prevoditelj, roden je 1904. u Jajcu, a umro 1982. nakon duge bolesti u Zagrebu. Nižu gimnaziju polazio je u Banjoj Luci, a višu kao i studij komparativistike i klasicnih jezika, u Beogradu. U tom gradu živi i radi kao srednjoškolski profesor sve do pocetka 2. svjetskog rada kada se seli u Zagreb i ostaje u njemu do kraja života, obilato prevodeci djela s latinskog jezika i pišuci pjesme. Ostavio je iza sebe izvrsnu studiju o latinskom pjesniku Horaciju, kao i vrlo dobre prepjeve stihova hrvatskih latinista Marulica, Đordica i Cesmickog, a napisao je o njima i temeljite rasprave. No ipak glavno podrucje njegova djelovanja jest pisanje pjesama. Objavljuje zbirku za zbirkom poezije najprije u Beogradu, a zatim kasnije u Zagrebu. Da spomenem samo neke : “Pjesme siromašnog sina”, “Isus i moja sjena”, “Od ranih do kasnih pijetlova”, ”Kucice u svemiru”, ”Pohodi”, “Nedohod”, …

HRVATSKA

Ni brda nisu,
Ni doline, ni rijeke, ni more,
Ni oblaci nisu,
Ni kiša, ni snijeg nije
Moja Hrvatska…
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je rijec koju naucih od majke
I ono u rijeci mnogo dublje od rijeci;
I ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
S patnjama njinim,
Sa smijehom i nadom,
S ljudima me veže,
Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska

Ova je pjesma lirska domoljubna pjesma. Tema pjesme je pišceva povezanost s Hrvatskom. Cijelu pjesmu cini 15 stihova, a u njoj nema rime. Osnovni motiv je ljubav prema Hrvatskoj. Manji motivi su : brda, doline, rijeke, more, oblaci, kiša, snijeg, Hrvatska, kamen, zemlja, voda, rijec, majka, Hrvat, patnje, smijeh, nada, ljudi, brat. Kroz cijelu pjesmu proteže se mnoštvo aliteracija i asonanci, te se ponavljaju rijeci : ni, nisu, nije, itd. Postoji i opkoracenje, ritam je spor, a ugodaj ponosan, pun casti i on potpomaže oblikovanju osjecaja, tj. tjesne povezanosti pjesnika s Hrvatskom. Osjecaji koji prevladavaju u pjesmi su : poštivanje, ljubav, suosjecanje za sramotu i poniženja Hrvatske, dom mu je svetinja, jedinstvo – dom mu je sve, ponos, utocište i sigurnost.
Metaforu vidimo u pjesmi : “I ono dublje s Hrvatskom me veže,
S Hrvatskom Hrvata,
S patnjama njinim,
Sa smijehom i nadom,
S ljudima me veže,
Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi. ”. Njom pjesnik govori o svojoj tjesnoj povezanosti s Hrvatskom, tj. da postoji nekakva postojana i neprekidiva veza izmedu pjesnika i domovine, te pjesnika i drugih ljudi. Tako je ideja pjesme izražena u zadnja dva stiha (“Te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi.
I kud god idem sa mnom je Hrvatska”). Metaforu bi mogli shvatiti i kao : “I kud god idem sa mnom je Hrvatska”, ona govori da pjesnik stalno misli na Hrvatsku, ma gdje bio.

Dojam

Pjesnik Nikola Šop u ovoj pjesmi pokazuje odanost Hrvatskoj, Hrvatska je pojam pjesnikovog ideala. On izražava svoju ljubav, poštovanje i ponos pri svakoj svojoj misli o domovini. U ovoj je pjesmi na izražajan i osjecajan nacin opjevana ljepota i osobitosti Hrvatske.
5 Lektire za školu: IZBOR IZ HRVATSKE LIRIKE 20. STOLJEĆA Antun Branko Šimic, Tin Ujevic, Nikola Šop, Josip Pupacic i Dragutin Ivaniševic IZBOR IZ HRVATSKE LIRIKE 20. STOLJEĆA 1. Tin Ujevic je roden...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi