Lyrics has been copied to clipboard!
August Šenoa
Zlatarovo zlato
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeca. Roden je u Zagrebu 1838. godine, u malogradanskoj obitelji madarskoga, njemackoga i ceškog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pecuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Becu, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad zapocinje feljtonima u novinama i casopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kriticar i teoreticar donoseci u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i medu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnicki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih casopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedac i romanopisac. Vec kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemackom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujuci sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga citateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svacica”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesnicke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politickih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malogradanski i gradski život promatrajuci sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajuci svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
Sadržaj:
Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmože Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U središtu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijanceva sina Pavla i Dore, kceri grickog zlatara Petra Krupica. Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladic koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a poslije Pavlov brat i pomagac. Takoder je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljuceg neprijatelja Zagrepcana, živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantican i nježan mladic, zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još : Petar Krupic , zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlataru Krupicu pomogla odgojiti Doru. Radnja romana se zbiva u Zagrebu u drugoj polovici XVI. stoljeca. Roman pocinje pricom o mržnji gospodara Medvedgrada, Susedgrada, Kaptola i Zagrepcana koja se tijekom radnje sve više oblikuje u sukob gradana Zagreba i Stjepka Gregorijanca, medvedgradskog feudalca. Borba gradana predvodenih mudrim grickim zlatarom Petrom Krupicem i medvedgradskog silnika gubi svoj elementarni historijski, ekonomski i društveni znacaj u trenutku kada se posve nenadano javlja ljubav izmedu smjerne gricke ljepotice Dore Krupiceve i Stjepkova sina Pavla. Stjepko Gregorijanac sinovljevu ljubav doživljava kao nedostojan i nepromišljen izbor, pa sinu nudi lijepu, ali do srži pokvarenu Klaru Gruberovu, gospodaricu Samobora. Pavle prezire i odbaci Klaru koja se odlucuje osvetiti pomocu gradskog brijaca Grge Cokolina. On ima svoj motiv za osvetu: proseci ruku lijepe zlatarove jedinice bio je odbijen bez premišljanja. U zavjeru protiv nedužnih zaljubljenika ukljucuje se i sam Stjepko Gregorijanac. On planira Dorinu otmicu. Pojavljuje se tajanstveni nijemi svecenik Jerko koji pomaže Pavlu da spasi Doru. Otkriva se da je to Pavlov polubrat cija je majka nesretna žrtva iz mracne prošlosti Stjepka Gregorijanca. Ipak, ne uspijevaju sacuvati Doru-napivši se otrovane vode iz ruke u vojnika prerušenog Grge Cokolina, ona umire. Pavle se nad mrtvom Dorom zaklinje na vjecitu samocu. Stjepko Gregorijanec umire ispunjen kajanjem. Grga Cokolin svršava svoj život kukavicki i mizerno. baš onako kako ga je i proživio. Pavle odlazi u borbe s Turcima, uludo ulaže svoj život i pogiba kao slavan junak. Njegovom smrcu gasne loza gospodara Medvedgrada.
Zlatarovo zlato
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeca. Roden je u Zagrebu 1838. godine, u malogradanskoj obitelji madarskoga, njemackoga i ceškog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pecuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Becu, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad zapocinje feljtonima u novinama i casopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kriticar i teoreticar donoseci u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i medu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnicki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih casopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedac i romanopisac. Vec kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemackom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujuci sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga citateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svacica”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesnicke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politickih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malogradanski i gradski život promatrajuci sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajuci svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
Sadržaj:
Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmože Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U središtu tog sukoba nalazi se ljubav Gregorijanceva sina Pavla i Dore, kceri grickog zlatara Petra Krupica. Jedan od najvažnijih i meni najdražih likova je Jerko. Najprije je nijemi mladic koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a poslije Pavlov brat i pomagac. Takoder je i Pavao razdvojen u dvije situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljuceg neprijatelja Zagrepcana, živ i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantican i nježan mladic, zaljubljen "do ušiju". Od dobrih likova tu su još : Petar Krupic , zlatar i Dorin otac, brižan i zaštitan otac, sama Dora, skromna, poslušna i vrlo inteligentna, Magda, pobožna, malo brbljava, ali poštena starica koja je zlataru Krupicu pomogla odgojiti Doru. Radnja romana se zbiva u Zagrebu u drugoj polovici XVI. stoljeca. Roman pocinje pricom o mržnji gospodara Medvedgrada, Susedgrada, Kaptola i Zagrepcana koja se tijekom radnje sve više oblikuje u sukob gradana Zagreba i Stjepka Gregorijanca, medvedgradskog feudalca. Borba gradana predvodenih mudrim grickim zlatarom Petrom Krupicem i medvedgradskog silnika gubi svoj elementarni historijski, ekonomski i društveni znacaj u trenutku kada se posve nenadano javlja ljubav izmedu smjerne gricke ljepotice Dore Krupiceve i Stjepkova sina Pavla. Stjepko Gregorijanac sinovljevu ljubav doživljava kao nedostojan i nepromišljen izbor, pa sinu nudi lijepu, ali do srži pokvarenu Klaru Gruberovu, gospodaricu Samobora. Pavle prezire i odbaci Klaru koja se odlucuje osvetiti pomocu gradskog brijaca Grge Cokolina. On ima svoj motiv za osvetu: proseci ruku lijepe zlatarove jedinice bio je odbijen bez premišljanja. U zavjeru protiv nedužnih zaljubljenika ukljucuje se i sam Stjepko Gregorijanac. On planira Dorinu otmicu. Pojavljuje se tajanstveni nijemi svecenik Jerko koji pomaže Pavlu da spasi Doru. Otkriva se da je to Pavlov polubrat cija je majka nesretna žrtva iz mracne prošlosti Stjepka Gregorijanca. Ipak, ne uspijevaju sacuvati Doru-napivši se otrovane vode iz ruke u vojnika prerušenog Grge Cokolina, ona umire. Pavle se nad mrtvom Dorom zaklinje na vjecitu samocu. Stjepko Gregorijanec umire ispunjen kajanjem. Grga Cokolin svršava svoj život kukavicki i mizerno. baš onako kako ga je i proživio. Pavle odlazi u borbe s Turcima, uludo ulaže svoj život i pogiba kao slavan junak. Njegovom smrcu gasne loza gospodara Medvedgrada.