+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA

EUGEN KUMICIĆ:
UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA



Vrsta djela:
Povijesni roman

Mjesto radnje:
Cakovec, Ozalj, Karlovac Novigrad, Bakar, Mleci, Rim, Bec.

Vrijeme radnje:
U razdoblju izmedu 1664. - 1673. g.

Tema:
- Pokušaj uspostave bolje i sretnije Hrvatske države.
- Otpor beckom apsolutizmu.

Likovi:
Petar Zrinski
Katarina Zrinski
Fran Krsto Frankopan
Car Leopold
Fran Bukovacki
Jelena Zrinski
Fran Rakoczy
Otac Bargiglio
Djeca
Fran Bukovacki
Julija de Naro Frankopan
Orfeo Frankopan
Fran Nadassdy
Gremonville

Sadržaj:
19. 11. 1664.
Na samom pocetku Kumicic opisuje grad Ozalj i nastavlja sa dijalogom
Tome Pakanovica i Grge Tonkovica koji razgovaraju o Franu i Petru.
Ubrzo iz šetnje dolazi kneževa starija kci Jelena, a nakon nje dolazi grof
Sigmund Rottal, pobocnik generala Auersperga, dati Petru pismo u kojem
general traži isporuku paše Cengica, što Petar odbija. Nasrtljivi grof
razgovara s Petrom o ruci njegove kceri Jelene, na što se ovaj razljuti i
pristojno odbivši ga, pošalje ga kuci. Ipak, ljutiti Rottal prijeti Petru
tužbom zbog odbijanja isporuke paše što Petra pomalo zabrine.
Kako se radnja odvija tako nas Kumicic upoznaje s plemickom obitelji i
njihovim suradnicima. Opisuje djecu: Ivan Antun (11 god.),
Zora Veronika (10) i Juditu Petronilu (12) koja je u samostanu u Zagrebu,
zatim vjerne sluge, prijatelje i suradnike: Frana Bukovackog, Fransessca
Bargiglia. Otac Bargiglio je talijanski ucitelj Petrove djece i njegov vjerni
prijatelj. Petar i Bargiglio razgovaraju o Varšavskom miru i kako je on
veoma sramotan, jer su austrijanci uz pomoc hrvata u bitci kod Gotharda
porazili turke, a ipak je austrijski car tražio primirje. Nakon toga dvojica
prijatelja zajedno s obitelji Zrinski veceraju, no ugodnu veceru prekine
neugodan posjet Bukovackog koji donosi vijest da je ban Nikola Zrinski
teško ranjen u lovu na vepra i ubrzo podlegao ranama. Svi su zateceni i
shrvani od boli. Katarina puna sumnje u nacin na koji je poginuo pita
Bukovackog je li to uistinu bio vepar. Cijeli dvor je bio u žalosti.
Vecina dvorjana tu noc nije usnula, a tužni Petar je probdio noc citajuci
bratova pisma. Odjednom se zacuo vrisak pred dvorcem. Naime, došli su
stanovnici jednog sela pored Karlovca bježeci od karlovackih vojnika koji u
ih napali i oteli djevojke iz sela, a s ponekim seljakom se i krvavo
obracunali. Sve je to detaljno ispripovijedao starac Miško. Petar ih nahrani
i napoji i pruži im utocište. Iduci dan nakon mise za palog brata, Petar se
uz pratnju Bukovackog uputi u Bec. U meduvremenu u novigradskom
dvorcu knez Fran Krsto Frankopan razmišljajuci o svojoj porodici i
prošlosti napiše pjesmu. U pisanju ga prekine ugodno iznenadenje;
posjet pisca, svecenika i prijatelja Ivana Belostenca koji je na putu u
Lepuglavu svratio u posjet dragom prijatelju, objašnjavajuci kako
prikuplja nepoznate rijeci za svoj rijecnik za kojeg se boji da ga zbog
starosti nece završiti. Razgovor im prekine mladi Jurica Frankulin noseci
Franu pismo njegove polusestre Katarine u kojem mu porucuje da
sutradan dolazi i moli ga za pratnju u Mletke. Katarina je Jurici takoder
dala pismo tj. proglas za budenje nacionalne svijesti. Sutradan Orfeo,
Franov bratic, i Fran podu u grad docekati Katarinu. S njom je došao i
Colnic kako bi odveo pašu Cengica u Karlovac. Dalje se opisuje kriza u
Hrvatskoj izazvana tlacenjem od austrijanaca, pa poslanik Luja 14.,
Bonsy, govori kako bi hrvati trebali preuzeti inicijativu i okrenuti se protiv
beckog dvora. Katarina odlazi u Mletke u posjet biskupu bezierskom
kojem govori kako Bec želi uništiti hrvate. U razgovoru mu istice želju za
tajnim savezom sa francuzima, na što ovaj pristaje. Katarina se vraca u
Kraljevicu gdje ostaje sa bratom tijekom božicnih blagdana.
Na Stjepanje Fran odlazi u Mletke k svojoj Juliji, a Katarini ponovno dolazi
Blostenec. U dijelu kada dolazi Belostenec se spominje njegovo citanje i
divljenje «Putnom tovarušu»!

Sveta 3 kralja; 6. 1. 1665., Venecija.
U gradu se održava krabuljni ples na kojem prisustvuje
Julija de Naro sa svojim bratom. Potpuno iznenadena Franovim
dolaskom, 16-ogodišnja djevojka ushiceno se baca svom dragom u
zagrljaj. No, Fran i Bukovacki su prerušeni jer nitko ne bi smio znati za
njihov dolazak, no ipak, Bukovacki cuje da su dvojica ljudi spominjala
njegovo ime, na hrvatskom, na što se obojica pomalo uplaše te odluci
ostati na plesu sa Julijinim bratom Gasparom kako bi držali na oku dvojicu
prije navedenih. Fran i Julija odlaze u Julijinu palacu. Julija je živjela s
tetom i tetkom. Tetak Barnaba je bio stari, slijepi i cangrizavi plemic kojeg
je stalno dvorila njegova požrtvovna supruga. Ubrzo dolaze Gasparo i
Bukovacki koji govore da su saznali tko su dvojica ljudi (Petar Fodroci i
Franjo Špoljaric). Iduci dan u kucu de Nara dolazi kapucin otac Jean koji
Franu govori da se zna da je Fran u Mlecima, a nakon njegova posjeta
dolazi Jurica noseci Katarinino pismo u kojem mu porucuje da se mora što
prije vratiti jer turci spremaju napad.

Sijecanj, Plaški
Petar se vratio iz Beca na sastanak kapetana na kojem je prisustvovao
grof Ivan Draškovic. Draškovic govori Bukovackom da zna za njegov
prijašnji posjet Becu na što ovaj govori na nema pojma o cemu prica.

Veljaca
Natporucnik Gellar odlazi u sela kraj Korane gdje s porucnikom Ivanom
Wegingerom otima djevojke mlade od 17 godina radi «zabave», te tamo
brutalno ubijaju nekoliko nedužnih ljudi koji su molili za milost djevojaka i
njih samih. Nakon 3 otmice odlaze na gozbu kod Auersperga gdje blate
ime Zrinkih. Pošto su se napojili i napili, Gellar i pratnja podu za Karlovac,
no put im presjeku vojnici u crvenim kabanicama koji se osvetiše za
zlodjela koja netom pociniše. Kad su se obracunali s Gellarovom pratnjom,
podu u onu kucu i tamo pokolju sve prisutne, a 3 djevojke oslobode te
zapale kucu. Dvije djevojke su bile kceri dvojice haramija. Petar dolazi u
Ozalj i govori prisutnima kako je stari Barnaba preminuo u naslonjacu
prigovarajuci, a mladi Gasparo de Naro poginuo u dvoboju. Julija njeguje
majku u Rimu. Obitelj Zrinski odlazi u Zagreb u posjet kceri Juditi Petronili
koja im priopcuje da je odlucila da ce se zarediti te da se ne želi vratiti jer
je cula da ce njena obitelj izdati hrvate turcima. Šokirana obitelj se dalje
uputi u Cakovec na dvor pokojnog brata Nikole, gdje proslave zaruke
mlade Jelene i Frana Rakoczya. Odmah nakon zaruka je uslijedilo novo
putovanje; ovoga puta u Bec. Vidjevši da su svi više nego ljubazni prema
njima, dolaze do zakljucka da je u Becu procurila informacija o buducoj
uroti, odnosno savezu sa Lujom XIV. Tamo ih iznenaduje posjet Frana
Gundulica. On biva dirnut Jeleninim znanjem o književnosti i poznavanjem
stvaralaštva njegova preminula oca Ivana. Radnja se dalje odvija gotovo
jednako, ali u suprotnom smjeru. Zrinski se ponovno vracaju u Cakovec
gdje ih neugodno iznenadi hladnokrvnost njihove snahe Marije koja se
hladno, gotovo bezobrazno ponaša prema njima što ih je navelo na
zakljucak da i ona nešto zna o cijeloj aktualnoj situaciji.

1. 3. 1666. vjencanje Jelene i Frana.
Studeni, vjencanje cara Leopolda.
Na piru cara Leopolda Petar saznaje da je Gremonville od nekoga cuo da
je Fran Vesseleny dao njegovo pismo Leopoldu što je dovelo do ogromne
peripetije. Petar je bio izvan sebe i nije znao kako riješiti problem.

Prosinac, Skupština u Požunu.
Nadasdy, Zrinski i palatina sastavljaju spomenicu caru u kojoj
objašnjavaju promjenu njihove politike. Car okrece igru u svoju korist
pa se pretvara da ne zna ništa o uroti, i Petra i Rottala imenuje za svoje
povjerenike na skupštini u Banjskoj Bistrici. Ubrzo izbijaju nemiri zbog
prava gradana. Palatin umire 23. 3. 1667. Njegova udovica poziva Petra
kako bi mu rekla da su izdani. U meduvremenu, Fran se oženio i zato svi
Zrinski odlaze u Kraljevicu kako bi docekali mladence. Tjedan nakon pira
odlaze u Bakar gdje ih ponovno posjecuje Gundulic te saznaju da je
djevojka Marica preminula. Petar se krajem 1667. vraca u Ozalj iz Beca.
Ubrzo dobiva carski poziv da dode na sabor u Rezno. Bio je to još jedan
cin cara koji je htio Petru dati na znanje da mi je veoma potreban.

Ožujak 1668.
Turci se približavaju. Petar šalje oca Bargiglia u Bec da izvidi stanje na
dvoru pa se otac nakon nekoliko mjeseci vraca i podnosi izvještaj.
Iako je sve znao, Leopold je Petra stavio u bansku cast što je ovog veoma
iznenadilo. Ponovno ga je poslao na sabor u Prešovu gdje su mu turci
ponudili savez sa sultanom. Petar naravno odbija. Ubrzo Leopold imenuje
mladog oca Frana Frankopana senjskim kapetanom. Katarina i Petar žele
sklopiti savez sa poljacima, no Leopoldova sestra se ubrzo zarucuje s
poljskim kraljem tako da im još jedna nada propada. Nadassdy izdaje
Zrinske i Frankopane dajuci kralju sve podatke o uroti. Leopold, kojim
manipulira Muller, zove Petra k sebi u dvor. Petar mu iznosi svoje želje,
no izbija prepirka. Na odlasku Petar sretne grofa Rottala koji mu u
razgovoru govori da je Nadassdy možda Nikolin ubojica. Nakon povratka
u Ozalj, culi su da su Austrijanci podivljali, ali da je Bukovacki ugušio
bunu. Bukovacki, opsjednut mržnjom prema Austrijancima, želi da ban
sklopi savez sa turcima misleci da im je to jedina nada. Petar ga odlucuje
poslati u Carigrad kako bi ovaj otkrio planove napada i njihove namjere,
ali ne kako bi sklopio savez. Pred Božic Zrinski odlaze u Cakovec gdje ih
Marija neuljudno i još hladnije prima te je odluce natjerati da im kaže što
se zbiva. Ona uplašena u ranu zoru sa sinom Adamom bježi u Bec.
Obitelj tamo ostaje za Božic te im se na Badnjak pridružuju sin koji je bio
u svijetu te kcer i zet. Tamo na bogatoj gozbi punoj prijatelja velikaša ban
održi govor.

8. 1. 1670.
Bargiglio dolazi iz Beca i daje izvještaj o stanju na dvoru,
a Petar ga u znak zahvalnosti imenuje upraviteljem primorskih dobara.
U meduvremenu u Kraljevici Franu i Juliji umire desetomjesecni sin.
Shrvani od boli, mladi ga roditelji neprestano oplakuju. Kad je došao,
Petar mu iznosi izvještaj o pregovorima u Turskoj. Sultan je nudio svoju
pomoc u 7 tocaka i uz 3 uvjeta koje bi Petar morao ispuniti, ukljucujuci
davanje sina kao taoca na 2 godine sultanu, koje Petar bez razmišljanja
odbija. Ipak, u Petrovoj se domovini proširi kriva informacija, štoviše laž
da je savez sa sultanom ipak sklopljen. Šalje biskupa Borkovica da
Leopoldu objasni sve o tobožnjem savezu i da ce se smiriti samo ako kralj
ispuni njegove uvjete koje mu je iznio verbalno dok je boravio u Becu.
Otprativši biskupa u posjet im dolaze Ivan Belostenec, Draškovic i barun
Cikulin šokirani viješcu o savezu, no Petar ubrzo sve objasni. Po njihovom
odlasku se Katarina nakratko razboljela, no nije htjela priznati Petru da ju
vec poduže vrijeme muci kostobolja. Upoznavši se sa Forstallom,
Fran govori Petru da mu nije mio, štoviše da mu ne djeluje kao covjek od
povjerenja. Petar cuvši to vec i prije osjeti kako nice klica sumnje i opreza
u njemu. Pokvareni Erdelj vec na veliko širi laži o savezu i narod okrece
protiv bana što je dovelo do panike i paranoje. Dvor je bio u strahu,
a u državi je vladalo predratno stanje.

19. 3. 1670.
Borkovic stiže u Bec te se sastaje s Rottalom koji govori da nije
imao nikakve veze s Petrom i savezom. Iduci se dan na sastanku
ministara raspravljalo o hvatanju urotnika. Odlucili su nagovoriti
kralja da ljubazno i prijateljski pozove urotnike u Bec te da ce raspraviti
o svemu, no namjere su bile potpuno drukcije: namjeravali su ih uhititi.
Petar šalje Forstalla u Bec sa zahtjevima za pomirbu, no velikaši ga
namjeravaju podmititi kako bi izdao Petra. Ovaj službeno priseže da ce
nagovoriti bana u Bec. Bez velikaševa znanja, Leopold Petru ukida bansku
cast (na njegovo mjesto stavlja Borkovica), a u narod šalje tisuce proglasa
u kojima blati Petra. Fran šalje Juliju u Mletke sa svim dragocjenostima.

6. travnja 1670., Uskrs
Vraca se Forstall te nagovara Petra da ode u Bec jer ce samo na taj nacin
prihvatiti / odbiti zahtjeve. Petar na to kralju odgovara da nece napadati
Austriju, a kao jamstvo mu nudi sina. 13. 3. dolazi mladika Miakic
pokazujuci Petru jedan proglas što ga je dobio od rodaka. Petar se naljuti
na svoje neprijatelje misleci da kralj nije sposoban takvo što napisati.
Vjerovao je da je sve, ukljucujuci i to da Leopold namjerava pogubiti
Petra glupost te odluci poci u Bec. Dok su rodaci bili na putu u Bec Katarini
javljaju da su njemacki vojnici spremni za napad na njen dvor. Pred dvor
joj dolazi cetica sa bijelom zastavom moleci za utocište od kiše prije boja s
turcima. To je bila varka jer su namjeravali uci u dvorac i sve uzurpirati.
Netko od izdajnika unutar dvora im otvori vrata te uslijedi pljacka i
maltretiranje Katarine i Zore. General Spankau stavi u kucni pritvor sa 3
sobe majku i kcer. Ubrzo uslijede traume, šokovi… Saznaju da su Petar i
Fran u zatvoru, Katarina se razboli, nedugo nakon velikaša je pritvoren i
mladi Ivan… Katarina je bila ocajna. Jedne noci dolazi Marija Zrinski i moli
šurjakinju za oprost nudeci pomoc. Iducih nekoliko dana Marija po dvoru
kradom skuplja Katarinine vrijednosti. Ubrzo ode, a Zeiss natjera majku i
kcer na mukotrpan put. Katarinu uhvati groznica. Sreca u nesreci je bila
pomoc Wegingera. Ubrzo dolazi Calcucci i pregledava im torbe te u torbi
sluškinje nade Katarinin nakit koje su sakrile kako bi imale koju
uspomenu, ali da i prežive od necega. On ubije sluškinju Mariju koja je
branila Katarinu i nakit. Naposljetku ih ostave u Gradcu. U meduvremenu
u gornjoj Ugarskoj Rakoczy podiže bunu, a u Becu se Gundulic sastaje s
Gremonvilleom. Gundulic je bio zgrožen cuvši sve strahote koje su
zadesile obitelji Frankopan i Zrinski. Gremonville govori da je Bukovacki u
Bosni s turcima, Forstall je pobjegao nakon izdaje, Bargiglio u Rimu,
a Miakic u zatvoru. Pocetkom svibnja Ivan Pavao Hocher provodi istragu o
velikašima, a nakon istrage se sazove sud. Datuma 7. studenog je
izrecena presuda: Petar je osuden zbog 10 zlocina, sve veleizdaja,
a Fran za 7, takoder veleizdaja. Kao branitelje su dobili dr. Ivana Eylersa
i dr.Ignata Strellu. Do 31. prosinca Petar je kralju Leopoldu,
sav jadan i razocaran, napisao mnoštvo pisama na koje nikad nije
dobio odgovor. U travnju iduce godine je u Ugarskoj ugušena buna.

18. travnja 1671.
Tajnik Abele donosi konacnu presudu i kaznu: banu i knezu odrubit ce se
glava i desnica. Frana je posebno šokirala vijest da ce ostati bez desnice.
Posljednji put pred smrt rodaci se sastaju u tamnici, ispovjedivši se
medusobno. Tu noc su obojica tugovala i isplakala rijeku, a napisali gorke
stihove i retke… Posljednji put…

30. travnja. 1671., cetvrtak, becko Novo Mjesto
Abele i Eirl razgovaraju,pred svjetinom što se skupila, o krvniku koji pije,
prošlosti i kobi hrvatskih plemica… Govore da je Leopold pomilovao
njihove desnice, no to im nece reci. U 9 sati dovode Petra i nakon 3 bolna
pokušaja krvnik ga pogubi. Nakon njega dolazi Fran koji razgovara sa
svecenikom pa nakon razgovora pijani krvnik i njemu zada 2 bolna udarca
pa tek treci put uspije odrubiti kneževu glavu. Svjetina je fuckala i plakala
kudeci becke velikaše. U Gradcu Katarina i Zora padaju u sve vecu bijedu,
na sve su vecim mukama. Na sve njihove muke dolazi bezosjecajna
sluškinja koja ih provocira; fizicki i emotivno ih zlostavlja, omalovažava,
pa prije odlaska na Katarinu baca pismo u kojem stoji da više nema muža
ni brata…

1. prosinca 1971.
Tattenbach je pogubljen. Katarinu i Zoru ne primiše ni u jedan samostan.
Gdje je ona lijepa, stara, slavna Hrvatska vodena dobrocudnim i poštenim
božjim ljudima? Nema je… Ubrzo Zoru odvedoše Uršulinkama u Celovac,
uz godišnji prihod od 350 forinti od kralja. Iako je bila u božjoj kuci,
Zora je patila i trpjela. 1672. Julija postaje opatica u Rimu, a Jelena
postaje majka Barbare Julijane, a 1676. majka sina Frana Rakoczya
mladeg. 1673. u zimi Katarina leži sve bolesnija, no ne samo tjelesno…
Pred smrt joj dolazi sin Ivan; odrastao muškarac. Ona ga ne prepoznaje
u pocetku te ga zamjenjuje s ocem Petrom. Iz njihovog tužnog razgovora
se vidi da Katarina nije cista uma… Cak joj se priciniše brat i muž u obliku
andela. Umire 16. 11. 1673. u sinovu narucju sa smiješkom na licu,
vidjevši sretnu buducnost slobodne i ponosne Hrvatske. Godine 1682.
Jelena se udaje za Imru Tokokija. Adam pogiba u boju, Judita do smrti
ostaje opatica kao i Zora, a Ivan umire od bolesti takoder pomucena uma,
u zatvoru 1703. kao posljednji Zrinski.





Vašvarski mir povod zavjeri hrvatskih i ugarskih velikaša
U isto vrijeme umjesto da se progoni poražena turska vojska,
carski poslanik, po uputama predsjednika tajnog savjeta i bez znanja
saveznika, dolazi u Vašvar k velikom veziru i nudi mu mir koji je ugovoren
10. 08. Mir je ugovoren na 20 godina i trebao je biti tajnim sve dok ga
Leopold ne objavi. Vijest o tom tajnom miru iznenadila je kršcansku
Europu. Hrvati i madari vec su se dugo nadali da ce svoja podrucja
osloboditi od turske vlasti uz pomoc beckog dvora. Sada su uvidjeli da to
dvor ne želi što u hrvata i madara povecava mržnju protiv cara, dvora i
nijemaca opcenito, kao nositelja carske apsolutisticke samovolje.
Sklapanjem tog mira bez znanja onih naroda cija je sudbina ovisila o tom
miru, bio je povod da se nezadovoljstvo beckom politikom prema
hrvatima i ugrima, stvarano još od izbora Habzburgovaca za ugarskog i hrvatskog vladara, pretvori u bunt protiv takve politike, te da hrvati i ugri
sami sudjeluju u stvaranju svoje politicke buducnosti. Tada su nastale
mnoge brošure i leci kojima se širilo nezadovoljstvo protiv beckog dvora.
(Nezadovoljstvo se najbolje vidi iz napisa vrhovnog ugarskog suca
Nadaždija.)

Jezik djela:
Kumicic je izvanredan književnik koji ima bogatu riznicu znanja.
Iz te riznice potjecu brojni detaljni opisi interijera, eksterijera,
likova i dogadaja. S lakocom zaintrigira citatelja i dolazi do efekta
kad je citatelj primoran citati bez prestanka zbog one njegove napetosti.
Djelo vrvi aforizmima, opisima i napetošcu. Toliko je jednostavno,
a opet posebno. Iako je djelo ozbiljne tematike, cesto se osjeti odredena
doza humora, pa cak i sarkazma te ironije. Iako je pripovjedac u trecem
licu, uz njegovo indirektno nahodenje postajemo vezani za Frankopane i
Zrinske osudujuci becki dvor.

Aforizmi:
• «Kad se svali drvo, sav se plod stuce»
• «Na vik on živi ki zgine pošteno»
• «Gdje je caca strah tu je i njegov sin metež»
• «I siromahu pravi je baštinik njegova otacbina, jer njoj pripadaju
njegove kosti»
• «Tko u oganj puše,iskre mu u oci lete»
• «Stid je rumeni dah poštenja»
• «Za laži carina se ne placa»
5 Lektire za školu: UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA EUGEN KUMICIĆ: UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA Vrsta djela: Povijesni roman Mjesto radnje: Cakovec, Ozalj, Karlovac Novigrad, Bakar, Mleci, Rim, ...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi