+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

U registraturi

Ante Kovacic

U registraturi




1. Bilješka o piscu :

Kovacic, Ante (1854-1889), romanopisac i novelist, pjesnik. Mucan i naporan život proživio kroz škole i kao advokatski pripravnik. Pristaša stranke prava. U prvim djelima prikazuje najvecim djelom zagorske plemenitaše i feudalce koji propadaju u neimaštini, u bezobtirnoj neljudskoj medusobnoj borbi. Kovacic ih je vidio iskljucivo kao sebicnjake, spletkare bez ikakvih moralnih skrupula. U nedovršenom romanu Medu žabari (1886) jednakom gorcinom kovacic prikazuje gradansku i malogradansku sredinu.
U glavnom djelu, U registraturi (1888), Kovacic obilno koristi autobiografski materjal. Ta licna nota stvorit ce u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednog ilirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima. Osobito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kicmanovica, glavnog lika u djeli. To je najbolja realisticka proza u Hrvatskoj u 19.st.
Kovaciceva satira, ogorcenost, radikalizam u opcem stavu i u književnom stilu, najpotpunije su se odrazili u feljtonima ( Iz Bombaja), i u travestiji (Smrt babe Cengickinje), gdje je izvrgao nemilosrdnoj kritici svoje politcke protivnike.
Ostala djela: Stihovi (1949), Feljtoni i clanci (1952), Djela, I-II (1950)


Podatke pronašao u knjizi: Kniževni leksikon
Autor: Tvrtko Cubelic
Izdavacko poduzece: Zagreb, 1972.



2. U registraturi

Roman “U Registraturi” objavljen je u Vijencu 1888. godine. Nastao je u zreloj fazi Kovaciceva kjniževnog stvaranja i obilježava vrhunac njegova stvaralaštva.
Prvi dio romana pisan je u prvom licu. Ivica Kicmanovic, glavni lik romana, pripovjeda svoj životopis, drugi i treci dio roamana pisani su u trecem licu - ulogu pripovjedaca preuzima pisac.
Okosnicu fabule cini životna drama seoskog mladica Ivice Kicmanovica, koji dolazi u grad sa željom da postane gospodinom. U fabularni tok ukljuceni su mnogobrojni likovi iz seoske i gradske sredine koji oživotvoruju najznacajnije društvene pojave u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeca.
U prvom dijelu romana prikazano je djetinstvo Ivice Kicmanovica i seoska sredina iz koje on potjece, njegov dolazak u grad, poznanstvo s Laurom i protjerivanje iz Mecenine kuce. Vec u prvom dijelu romana suprotstavlaju se dvije sredine : selo i grad.
U drugom dijelu romana fabula se obogacuje novim elementima. Uvodna epizoda koja se zbiva u registraturi odstupa od vremanskog redoslijeda. Ivica Kicmanovic u toj epizodi pojavljuje se kao registrator koji ima šezdesetak godina.
U središnji fabularni tok ukljucuju se epizode iz seoskog života koje ilustriraju nove društveno-ekonomske odnose u selu i psihologiju sela.
Treci dio romana donosi niz novih zapleta i iznenadenja medu kojima je najbolji i najsnažnije opisan tragicni rasplet ljubavnog trokuta Laura-Ivica-Ancica u kojemu svi umiru.
“U registraturi” realisticka je poluautobiografska freska u 3 djela u kojoj pronalazimo realisticke, romanisticke i naturalisticke elemente. Romanticki elementi u djelu dolaze do izražaja u crtanju lica, crno-bijela tehnika i u pateticnom stilu kojeg Kovacic ušotrebljava. Romanticki elementi izražaju se u Ivicinom odnosu s Laurom.
“Sestrice moja!-tako sam poceo listic-dugo, predugo se ne vidjesmo. Što si sa mnom uradila, neka ti bog oprosti. Ožegla si me svojim slatkim cjelovom u vrtu onog jutra kad se prvi put sastasmo. Što je tu bilo? Šta li sam ja ludo i nezgrapno izbuncao u onoj serci koja je tako iznenadno i tako kratko poput dobroga minula mimo mene... sve ja to ne znam. Ali jedno cutim gorko i bolno da te više vidjeti ne mogu i da ti izbjregavaš svakom našem susretanju...”
Realisticki elementi djela pojavljuju se u socialnom-psihološkom motiviranju lica. Roman ima cvrstu fabularnu okosnicu i opisi su konkretni i detaljizirani.
“Nato se ispravi iza stola, mala, šiljasta žencica, oštra vida i dugacka nosica, te nekako neblagovoljno pristupi u blizinu oca, koji je vadio iz torbice šljivovicu, sir i maslac...”
Svi dogadaji realno su prikazani, ali se pojavljuje još jedan važan elemenat realizma, jezik sredine, svaki covjek govori karakteristicno, što se ocituje u izražavanju Židova koji ima problema sa hrvatskim jezikom pa frflja:
“Šta hoštala pitati, kunule! Hm, malo kaj koštala se ona kaj vredila! Cekaj, ja racune pogledala da vidite kaj mene koštalo..ja iskala profita jako mali. Danas ionako trgovac nikaj profitirala.”
Sam izbor književnog roda i vrste , u ovom slucaju roman, koji se smatra najprikladnijim uz pripovjetke karakteristika je razdoblja realizma.
Naturalisticki elementi javljaju se u završnom dijelu romana kada se fabula razvija u smjeru fantastike, a scenom dominira izopaceni lik Laure. Naturalisticki elementi u djelu dolaze do izražaja u opisivanju zlocina koje cini Laura i njena družba.
“Groza i užas zaokupio i bogate i siromašne jer je taj ženski stvor u svojim razbojstvima mucio i nakazivao žene, ubijajuci ih na najstrašniji nacin. Tako pripovjedahu da su ovu žensku našli ikopanih ociju i otkinutih uda, onu opet odrubljene glave, ali tako da joj vrat bijaše pilom prepiljen.”
U nizu drugih scena kao što su Krvava svadba i Ancicina smrt pronalazimo zlobu jedne fatalne žene imena Laura.
Laurin lik tipican je primjer jednog upropaštenog , nesretnog života. Ona je jedna propala licnost sklona samouništenju kao i likovi vecine realistickih romana. Laura je istovremeno nježna osoba,osoba izigranih osjecaja i nesretne ljubavi.
“Ja isadoh iz Mecenine sobe i sretnem na stubama divnu Lauru. Ona mi se nasmješi rajskim, požudnim osmijehom, a u crnim ocima usplamsa joj strast i hladnoca,neopisivo milje i ljut prezir, andeoska dobrota i zmijska zloba...sve to u jedan tren.”
Laurino ponašanje granici sa ludilom, izvrsna glumica, sposobna je u jednom trenutku promjeniti nekoliko raspoloženja da bi postigla cilj. Kada je molila Ivicu za oprost i priznala mu svoje zlocine ponašala se poput nevina janjeta:
“Ja ni od koga ne trebam oproštaja, ni pomilovanja nego samo od tebe! Od tebe, mili moj! Vrati mi svoju žarku ljubav, a ja cu za sve vjekove biti tvojom robinjom! Ljubit cu prah za tvojim stopama! Gazi po meni kao po kolevu crvu: samo da sam uza te, samo da s tobo dišem, milslim, govorim i živim! Oh, smiluj se, smiluj!”
da bi vec u slijedecem trenutku, nakon Ivicina odbijanja, promjenila svoj stav i pokazala svoju pravu licnost, pokvarenu i zlobnu:
“Smiješno je, ali istina. Tvoja je Anica ono seljacko dijete...Hi...hi...hi! Suviše smiješno.Da ceš je vjencati...pripovjedala mi, ispricala mi sve. Ali pamti razbojnickog ženskog harambašu: nikada nijedna nece biti tvojom dole ja na ovim ramenima slobodne glave.”
Jedan od najokrutnijih Laurinih zlocina bila je zasigurno Krvava svadba koja dokazuje Laurinu zlocud, osvetoljubljivost i ljubomoru na Ivicin sretan život sa drugom ženom. Laurino zlodjelo završava tragucno- smrcu Anice.
“Nju!Nju!Nju!...A za drugo mi nije stalo! Ja ne gledam koliko potice krvi, ne racunam koliko je mrtvih glava...A ti , dace Ivica, ako si još u životu, znaj i pamti da je Laura održala rijec!...”
Laura je produkt propale sredine, ujedno je i jedan od glavnih pokretaca radnje. Milan Marijanovic Lauru opisuje ovako :“Laura je fatum, ona je degenerirana životna sila koja svladava staro i mlado, nosi razor i nesrecu, strahotu i zvjerstvo u svom nagnucu vrele krvi, životnu strast koja drijema u svakom covjeku i budi se , sad više sad manje ostavlja sad vecih sad manjih tragova. Kovacic je u iznošenju Laure preživio, ali to je djelu dalo neki grozovitiji, bolniji prizvuk.”
Osim lika fatalne Laure pojavljuju se još neki likovi važni za razvoj fabule i za književnost realizma. Kovacic je u karakteriziranju svojih likova primjenio razlicite postupke poput opisa,naracije,dijaloga,monologa,subjektivne forme, pripovjedacke komentare. Opisom se služi za opisivanje vanjskih izgleda likova tako da istice svu njihove osnovne karakteristike i društveni položaj.
“...visok, koštunjav, nešto otegnut gospodin u dugackom istrošenom kaputu i silnih bokova koji mu padahu cak na prsa.”
Mnogo zanimljiviju karakterizaciju likova Kovacic je stvorio dijalogom i monologom jer upravo putem njih dobivamo pravu unutarnju sliku pojedinig lika:
Ja sam u toj njihovoj zabavici odmah skocio na noge i ispravio se izgledajuci zapovjed. Svomu dobrotvoru nijesam nikada protuslovio, pa izrekao on babilonsku nesmisao...Ja si mislih svoje...Od drugoga si ne dodoh mnogo zvrudati i tako je i moj rodak Žorž cesti iznenada ocutio u svojem ramenu oštre moje zube da je zatulio od boli kao stari ranjiv pas, pa bi onda dugo i dugo pazio na svoj jezik.”
Lik otkriva svoj odnos prema ljudima i pojavama, svoje stavove i ideje, proživljavanja i stanja. Jedna od najzanimljivijih metoda karakterizacije likova je metoda naracije, odnosno pripovijedanja. Svi likovi govore razlicito,seljaci i gradani. Jedan od likova koji je najbolje okarakteriziran govorom je kumordinar Žorž. On kao pogospodeni seljak upotrebljava strane izraze , iako najcešce pogrešno,kako bi prikazao da je na višoj razini. Žoržov govor važan je i u psihološkoj karakterizaciji njegova lika, naime svojim pokretima i izgovorom on otkriva svoje stanje:
“Strah-ah-hota! Užas! Ne ne-ne-mogu!-tepaše kumordinar, a ocima bulji u tamne prostore Laurinih soba...-evo, uhvatilo, uhvatilo me, vuklo i srušilo! To bi-bi-jaše smrt! Ne-ne-mo-gu!”
U ovom slucaju Žorž iskazuje osjecaj straha, što je postignuto razvlacenjem, odnosno ponavljenjem slogova pa i citavih rijeci.
U karakterizaciji likova još su važna i imena koja imaju funkciju opisivnja likova, a cesto su i humoristickog karaktera. Gotovo svi likovi u djelu imaju svoj nadimak koji se tocno prilagoduje karakteru pojedinog lika: Zgubidan, Bombardirovic, Vanca...
Ljubavni trokuti u romanu jedni su od glavnih pokretaca radnje. Prvi ljubavni trokut cinili su Ivica-Lura-Mecena što je Ivici uzrokovalo protjerivanje iz Mecenina doma. Treci dio romana je onaj koji donosi najviše ljubanih trokuta. Prvo Laura-Miha-Justa,a nakon Justine smrti, koja je nesretan slucaj iako mirisalo na Laurino maslo, stvara se novi trokut Miha-Laura-Ferkonja. Navedeni se ljubavi trokut rasplice tako da Laura i Ferkonja ubiju Mihu, a zatim Laura ubija Ferkonju.
“Laura zaviri u tamu, zatim se prignu i opipa suhom Ferkonjinu glavu ... i umne joj strašna misao, a u isti cas stvori se odlika...Pa dole ne bi dospio ni uzdahnuti, pam blijesak i zagrmi spiljom grom, odjekujuci poput satanskog smijeha od stijene do stijene, od klisure do klisure užasnom tminom podzemlja. ...”
Laura najzad pokušava pridobiti Ivicu no onje ponovo odbija opredjeljujuci se za Ancicu i tako se stvara posljednji ljubavni trokut romana Laura-Ivica-Ancica koja završava tragicno.
“Trecega dana nadoše seljaci u obližnjoj šumi nakoženu mladenku Ancicu mrtvu pod mostom. Medu zlocinackim ostacima zamjetiše ljudi s užasom da joj je krvolocno suha odlomila grudi. To bijaše djelo harambašice Laure...”
Na posljedku, izdana od svojih drugova, bijaše uhicena Laura i odmah streljana:
“Sudilo joj na smrt... Ustrijeliše je.. Tu se dogodilo cudo na stratištu... Pukoše smrtonosne cijevi i pogodiše je meci, ali ona stajaše nepomicno poput mramorna kipa. Grudi joj bijahu razgoljene, ali ne protice iz njezina tijela ni jedna kap krvi...”
Ivica kao posljednji tragicar predaje se alkoholu, otuduje se od ljudi i doživljava fizicki i psihološki slom. U casu pomracenja svijesti zapali registraturu, u kojoj i sam izgori.
Kovacic selo prikazuje s ljubavlju. Osjeca se njegova privrženost selu možda zbog toga što je i on potekao sa sela. Pun je razumjevanja prema selu što se jajbolje istice u opisivanju Ivicina djetinstva.
“Oh, ja snivam i bolan i caroban san na tvrdoj seljackoj klupi... možda u zelenoj travi? To ja sam toliko puta divno snivao pod onim starim seljackim krovom, u onim mojim milim bregovima kano da me oblaci nose na laganim svojim ramenima.”
Dok su opisi sela prava idila, opisi gradova prikazuju se kao gnijezdo moralne truleži i ružnoce. Iako je Kovacic bio kritican i pomalo ironicanprema selu, grad je uvijek bio prikazivan ko leglo zla u kojem žive lažni dobrotvori , krvolocna ženska bica, propali pjesnici, gospodski cmarovi...
5 Lektire za školu: U registraturi Ante Kovacic U registraturi 1. Bilješka o piscu : Kovacic, Ante (1854-1889), romanopisac i novelist, pjesnik. Mucan i naporan ž...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi