Lyrics has been copied to clipboard!
cetvrtak, 02.07.2009.
Zola - THERESE RAQUIN
ŽIVOTOPIS:
Emile Zola roden je 1840., a umro 1902. godine.
Francuski je romanopisac, osnivac i najznacajniji predstavnik naturalistickog pravca. Pod utjecajem naglog razvoja prirodnih znanosti pokušava i u literaturu uvesti znanstvene metode, što dolazi do izražaja u njegovom prvom romanu ''Therese Raquin'', a što ce se poslije razviti u teoriju tzv. eksperimentalnog romana.
Za njega je književnost društveni laboratorij u kojem on eksperimentira sa svojim likovima na taj nacin da ih stavi u odredene uvjete i istraži zakonitost razvoja lika.
Najpoznatiji su mu romani ''Trbuh Pariza'', ''Jazbina'', ''Nana'', ''Germinal'' i ''Covjek zvijer''.
KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: epika; roman
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: nekim tupim cudenjem, zažarenim pogledom, crnih bezdana, širokom i senzualnom, ružicasti sjaj, sjajna tijela
- usporedba: poput dvaju crnih bezdana, kao pregažena, kao da govori sam sebi, kao na dnu neke rupe
TEMA: Zlocin i njegovo razarajuce djelovanje na ljudsku psihu
O DJELU UKRATKO:
U tom je djelu vidljiva bit naturalisticke teorije - likovi su motivirani biološki. Therese je kci žene iz nekog africkog plemena koju je posvojila i odgojila sestra njezina oca. Therese je rasla s njezinim sinom Camilleom, bolesnim i osjetljivim djecakom koji postaje njezin muž, a ona se pretvara u potpuno bezovljnu i pasivnu osobu. Odgoj i brak umrtvljuju njezin temperament, ali on se budi nakon susreta s Camilleovim prijateljem iz djetinjstva, Laurentom. Nakon Camilleova ubojstva pocinju Theresine psihološke krize, a pocinju strahom i ocajem, a nastavljaju se prepuštanjem boli, bludu, pasivnosti te zapuštenosti, i na kraju završavaju samoubojstvom.
IDEJA: Nemogucnost ostvarenja srece zlocinom
STIL:
Zola postaje znanstvenikom koji stavlja Theresin nervozni karakter s Laurentovim sangvinistickim temperamentom (vatren temperament žestoke i razdražljive cudi), te analizira njihov suodnos i promjenu nakon zlocina.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Therese, Camille, Laurent, gospoda Raquin...
THERESE: Od najranijih godina svoga života živjela je povuceno i nije pokazivala svoje prave osjecaje. Živjela je jednolicnim životom, cesto se povlacila u sebe i dugo razmišljala. Jedini je svijet koji je ona poznavala bio vlažni i mracni ducan u kojem je po cijele dane sjedila s tetom. Susret s Laurentom zapalio je u njoj veliku strast i ljubav. Postavši Laurentova ljubavnica, ostvarila je svoje snove. Nakon što su Laurent i ona ubili Camillea, ona je cesto imala napade histerije i placa, a jedini je izlaz vidjela u smrti.
SADRŽAJ:
Gospoda Raquin bila je vec starija žena koja je odgojila svog sina Camillea i necakinju Theresu. Buduci da je njezin jedinac bio boležljiv i cesto bolestan, morao je uzimati lijekove. Zbog njega, lijekove je uzimala i Therese jer ih on nije htio popiti ako ih ona nije popila prije njega. Trovali su zdravu Theresu i odgajali ju na takav nacin da je postala povucena, tiha i ravnodušna prema svemu, dok je njezin bratic, Camille, postao jako egocentrican (cijeli je život bio u centru pažnje svoje brižne majke).
Theresu je gospoda Raquin primila u kucu kad je imala dvije godine, doveo ju je njezin otac kapetan Degans koji je netom došao iz Alžira. Rekao je svojoj sestri kako je djevojcica rodena u Oranu od majke Alžirke, urodenice. Nakon toga otputovao je natrag u Alžir gdje je nakon nekoliko godina i poginuo.
Gospoda Raquin je odlucila da joj se sin i necakinja vjencaju jer je znala da ce Therese brinuti za njezinog boležljivog sina ako se njoj nešto dogodi. Osam dana nakon vjencanja Camille je odlicio da se iz Vernona odsele u Pariz jer je htio raditi u velikoj administraciji. Napustili su kucu na obali Seine i smjestili se u prolazu du Pont-Neuf. Camille se zaposlio u administraciji Kompanije orleanske željeznice, dok su gda Raquin i Therese radile u ducancicu sa sitnom robom. Camille je pogotovo nakon dobitka novog posla smatrao Therese beskorisnom i tupavom osobom, a ona je samo bila zatvorena u sebe.
Cetvrtkom je uvecer obitelj Raquin primala goste. Gda Raquin je u Parizu srela svog starog prijatelja – policijskog komesara Michauda koji je dolazio sa svojim sinom Olivierom i njegovom suprugom Suzannom. Camille je bio ljubomoran na Olivierea jer je imao placu od 3 000 franaka, a on samo 100. Uz njih, dolazio je i stari namještenik iz Camilleovog ureda – Grivet. Therese su te veceri umarale, a sve ih je smatrala dosadnima te bi najcešce samo zurila u pod i mazila prugastog macka Francoisa.
Jednog cetvrtka na veceri im se pridružio i Laurent, Camilleov prijatelj iz djetinjstva koji je došao u Pariz na studij, no sve je oceve novce potrošio na zabavu jer je živio sa slikarom. Tako je odlucio naslikati Camilleov portret. Theresi se on doimao jako dragim i ona je pocela gajiti neke osjecaje prema njemu. Tako ju je jednom, dok Camillea nije bilo, Laurent strastveno poljubio. Od tog su se dana oni osam mjeseci redovito vidali i dijelili strastvene trenutke dok je Camille bio na poslu, a gospoda Raquin radila u trgovini. Osam je mjeseci Laurent izbivao dva sata za vrijeme rucka te bi svakim danom trcao do prolaza du Pont-Neuf kako bi što prije stigao do Therese. No, kad mu je šef zaprijetio da ce ostati bez posla ako nastavi tako izbivati, njihovi su sastanci postali sve rjedi. Samo je jednom Therese uspjela otici od kuce izmislivši da joj gost ducana duguje novac i poci do Laurenta. Tada su shvatili da moraju nešto poduzeti jer se ne mogu više tako cesto vidati. Laurent je predložio Theresi da pošalje Camillea na put, no to je bilo neizvedivo.
Tako su posljednje jesenske nedjelje odlucili poci do Saint-Quena u šetnju, htjeli su iskoristiti lijepo vrijeme prije nego što stvarno zahladi. Ležali su i spavali na travi, a naposljetku sjeli u restoran i narucili jelo, ali su im kuhari rekli da ce biti spremno tek za sat vremena pa se Laurent dosjetio da bi mogli iznajmiti camac i malo veslati Seinom. Iznajmio je najslabiji camac i kad su odveslali dovoljno daleko od obale, Laurent je gurnuo Camillea u vodu, a Camille mu je odgrizao komadic mesa na vratu. Vratili su se na obalu i rekli da je Camille slucajno pao u vodu, a kako nije znao plivati, utopio se.
Ubojice je poceo progoniti taj zlocin, a Laurent je svakodnevno odlazio do mrtvacnice Morgue da vidi jesu li našli utopljenikovo tijelo. No njegovo se tijelo pojavilo tek nakon 3 tjedna. Dvije godine nakon Camilleove smrti, Michaud i gda Raquin složili su se kako bi bilo najbolje da se Therese uda za Laurenta koji je vec dugi niz godina dobar obiteljski prijatelj. Tako je i bilo. Supružnici su u tom vjencanju vidjeli spas jer ih je vec neko vrijeme pratio utopljenikov lik kad su uvecer bili sami te su mislili da ce vjencanjem Camille nestati. No bilo je još gore. Prvu se bracnu vecer nisu ni mogli pogledati od srama, jako su patili i bili uplašeni. Cinilo im se cak da njegov leš spava izmedu njih. Nocu ne bi spavali, stalno su se svadali.
Prvih nekoliko mjeseci njihova braka gda Raquin im je puno pomogla – njezine su ih price smirivale. No starica je ostala nijema i nepokretna, a bracni se par svadao pred njom i raspravljao o ubojstvu njezinog sina. Ona je poželjela umrijeti, cak je odbijala hranu nekoliko dana. No duboko je u sebi htjela vidjeti šta ce se dogoditi s tim dvolicnim stvorenjima.
I tako su im dani prolazili, u tucnjavama i vici. Tako je jednom Laurent umislio da se u Francoisu krije Camille te ga je bacio preko prozora u sivi susjedov zid. Bolno se mackovo mijaukanje culo cijelu noc, što ih je oboje dovodilo do ludila. Krivili su jedno drugo, govorili da nisu nimalo odgovorni… dok se naposljetku nisu odlucili ubiti. Laurent je iz laboratorija ukrao otrov cijankalij, a Therese je dala naoštriti veliki kuhinjski nož. Sljedecu je vecer Laurent ubacio otrov u vodu, a Therese je pokušavala sakriti ogromni nož u naborima svoje suknje. Oboje su se instinktivno okrenuli i shvatili su da imaju na umu istu ideju. Zagrlili su se, strastveno pogledali i ispili otrov. Pali su netom što su ga ispili do kraja. Gospoda Raquin ih je, onako nepomicna i nijema, gledala takvim pogledom kao da ih hoce satrti svojim nepomicnim ocima.
Tako su mrtvi ubojice ležali cijeli dan, a gda Raquin uživala je u osveti za sinovu smrt.
“...jedne veceri, Francois je tako uporno promatrao Laurenta da je ovaj, prepun bijesa, odlucio svršiti s njom. Širom je otvorio prozor u trpezariji i uhvatio macka za vrat. Gospoda Raquin je sve shvatila, dvije velike suze skliznule su joj niz obraze. Macak se poceo braniti, pokušavajuci se okrenuti i ugristi Laurenta za ruku, ali uzalud...”
Zola - THERESE RAQUIN
ŽIVOTOPIS:
Emile Zola roden je 1840., a umro 1902. godine.
Francuski je romanopisac, osnivac i najznacajniji predstavnik naturalistickog pravca. Pod utjecajem naglog razvoja prirodnih znanosti pokušava i u literaturu uvesti znanstvene metode, što dolazi do izražaja u njegovom prvom romanu ''Therese Raquin'', a što ce se poslije razviti u teoriju tzv. eksperimentalnog romana.
Za njega je književnost društveni laboratorij u kojem on eksperimentira sa svojim likovima na taj nacin da ih stavi u odredene uvjete i istraži zakonitost razvoja lika.
Najpoznatiji su mu romani ''Trbuh Pariza'', ''Jazbina'', ''Nana'', ''Germinal'' i ''Covjek zvijer''.
KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: epika; roman
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: nekim tupim cudenjem, zažarenim pogledom, crnih bezdana, širokom i senzualnom, ružicasti sjaj, sjajna tijela
- usporedba: poput dvaju crnih bezdana, kao pregažena, kao da govori sam sebi, kao na dnu neke rupe
TEMA: Zlocin i njegovo razarajuce djelovanje na ljudsku psihu
O DJELU UKRATKO:
U tom je djelu vidljiva bit naturalisticke teorije - likovi su motivirani biološki. Therese je kci žene iz nekog africkog plemena koju je posvojila i odgojila sestra njezina oca. Therese je rasla s njezinim sinom Camilleom, bolesnim i osjetljivim djecakom koji postaje njezin muž, a ona se pretvara u potpuno bezovljnu i pasivnu osobu. Odgoj i brak umrtvljuju njezin temperament, ali on se budi nakon susreta s Camilleovim prijateljem iz djetinjstva, Laurentom. Nakon Camilleova ubojstva pocinju Theresine psihološke krize, a pocinju strahom i ocajem, a nastavljaju se prepuštanjem boli, bludu, pasivnosti te zapuštenosti, i na kraju završavaju samoubojstvom.
IDEJA: Nemogucnost ostvarenja srece zlocinom
STIL:
Zola postaje znanstvenikom koji stavlja Theresin nervozni karakter s Laurentovim sangvinistickim temperamentom (vatren temperament žestoke i razdražljive cudi), te analizira njihov suodnos i promjenu nakon zlocina.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Therese, Camille, Laurent, gospoda Raquin...
THERESE: Od najranijih godina svoga života živjela je povuceno i nije pokazivala svoje prave osjecaje. Živjela je jednolicnim životom, cesto se povlacila u sebe i dugo razmišljala. Jedini je svijet koji je ona poznavala bio vlažni i mracni ducan u kojem je po cijele dane sjedila s tetom. Susret s Laurentom zapalio je u njoj veliku strast i ljubav. Postavši Laurentova ljubavnica, ostvarila je svoje snove. Nakon što su Laurent i ona ubili Camillea, ona je cesto imala napade histerije i placa, a jedini je izlaz vidjela u smrti.
SADRŽAJ:
Gospoda Raquin bila je vec starija žena koja je odgojila svog sina Camillea i necakinju Theresu. Buduci da je njezin jedinac bio boležljiv i cesto bolestan, morao je uzimati lijekove. Zbog njega, lijekove je uzimala i Therese jer ih on nije htio popiti ako ih ona nije popila prije njega. Trovali su zdravu Theresu i odgajali ju na takav nacin da je postala povucena, tiha i ravnodušna prema svemu, dok je njezin bratic, Camille, postao jako egocentrican (cijeli je život bio u centru pažnje svoje brižne majke).
Theresu je gospoda Raquin primila u kucu kad je imala dvije godine, doveo ju je njezin otac kapetan Degans koji je netom došao iz Alžira. Rekao je svojoj sestri kako je djevojcica rodena u Oranu od majke Alžirke, urodenice. Nakon toga otputovao je natrag u Alžir gdje je nakon nekoliko godina i poginuo.
Gospoda Raquin je odlucila da joj se sin i necakinja vjencaju jer je znala da ce Therese brinuti za njezinog boležljivog sina ako se njoj nešto dogodi. Osam dana nakon vjencanja Camille je odlicio da se iz Vernona odsele u Pariz jer je htio raditi u velikoj administraciji. Napustili su kucu na obali Seine i smjestili se u prolazu du Pont-Neuf. Camille se zaposlio u administraciji Kompanije orleanske željeznice, dok su gda Raquin i Therese radile u ducancicu sa sitnom robom. Camille je pogotovo nakon dobitka novog posla smatrao Therese beskorisnom i tupavom osobom, a ona je samo bila zatvorena u sebe.
Cetvrtkom je uvecer obitelj Raquin primala goste. Gda Raquin je u Parizu srela svog starog prijatelja – policijskog komesara Michauda koji je dolazio sa svojim sinom Olivierom i njegovom suprugom Suzannom. Camille je bio ljubomoran na Olivierea jer je imao placu od 3 000 franaka, a on samo 100. Uz njih, dolazio je i stari namještenik iz Camilleovog ureda – Grivet. Therese su te veceri umarale, a sve ih je smatrala dosadnima te bi najcešce samo zurila u pod i mazila prugastog macka Francoisa.
Jednog cetvrtka na veceri im se pridružio i Laurent, Camilleov prijatelj iz djetinjstva koji je došao u Pariz na studij, no sve je oceve novce potrošio na zabavu jer je živio sa slikarom. Tako je odlucio naslikati Camilleov portret. Theresi se on doimao jako dragim i ona je pocela gajiti neke osjecaje prema njemu. Tako ju je jednom, dok Camillea nije bilo, Laurent strastveno poljubio. Od tog su se dana oni osam mjeseci redovito vidali i dijelili strastvene trenutke dok je Camille bio na poslu, a gospoda Raquin radila u trgovini. Osam je mjeseci Laurent izbivao dva sata za vrijeme rucka te bi svakim danom trcao do prolaza du Pont-Neuf kako bi što prije stigao do Therese. No, kad mu je šef zaprijetio da ce ostati bez posla ako nastavi tako izbivati, njihovi su sastanci postali sve rjedi. Samo je jednom Therese uspjela otici od kuce izmislivši da joj gost ducana duguje novac i poci do Laurenta. Tada su shvatili da moraju nešto poduzeti jer se ne mogu više tako cesto vidati. Laurent je predložio Theresi da pošalje Camillea na put, no to je bilo neizvedivo.
Tako su posljednje jesenske nedjelje odlucili poci do Saint-Quena u šetnju, htjeli su iskoristiti lijepo vrijeme prije nego što stvarno zahladi. Ležali su i spavali na travi, a naposljetku sjeli u restoran i narucili jelo, ali su im kuhari rekli da ce biti spremno tek za sat vremena pa se Laurent dosjetio da bi mogli iznajmiti camac i malo veslati Seinom. Iznajmio je najslabiji camac i kad su odveslali dovoljno daleko od obale, Laurent je gurnuo Camillea u vodu, a Camille mu je odgrizao komadic mesa na vratu. Vratili su se na obalu i rekli da je Camille slucajno pao u vodu, a kako nije znao plivati, utopio se.
Ubojice je poceo progoniti taj zlocin, a Laurent je svakodnevno odlazio do mrtvacnice Morgue da vidi jesu li našli utopljenikovo tijelo. No njegovo se tijelo pojavilo tek nakon 3 tjedna. Dvije godine nakon Camilleove smrti, Michaud i gda Raquin složili su se kako bi bilo najbolje da se Therese uda za Laurenta koji je vec dugi niz godina dobar obiteljski prijatelj. Tako je i bilo. Supružnici su u tom vjencanju vidjeli spas jer ih je vec neko vrijeme pratio utopljenikov lik kad su uvecer bili sami te su mislili da ce vjencanjem Camille nestati. No bilo je još gore. Prvu se bracnu vecer nisu ni mogli pogledati od srama, jako su patili i bili uplašeni. Cinilo im se cak da njegov leš spava izmedu njih. Nocu ne bi spavali, stalno su se svadali.
Prvih nekoliko mjeseci njihova braka gda Raquin im je puno pomogla – njezine su ih price smirivale. No starica je ostala nijema i nepokretna, a bracni se par svadao pred njom i raspravljao o ubojstvu njezinog sina. Ona je poželjela umrijeti, cak je odbijala hranu nekoliko dana. No duboko je u sebi htjela vidjeti šta ce se dogoditi s tim dvolicnim stvorenjima.
I tako su im dani prolazili, u tucnjavama i vici. Tako je jednom Laurent umislio da se u Francoisu krije Camille te ga je bacio preko prozora u sivi susjedov zid. Bolno se mackovo mijaukanje culo cijelu noc, što ih je oboje dovodilo do ludila. Krivili su jedno drugo, govorili da nisu nimalo odgovorni… dok se naposljetku nisu odlucili ubiti. Laurent je iz laboratorija ukrao otrov cijankalij, a Therese je dala naoštriti veliki kuhinjski nož. Sljedecu je vecer Laurent ubacio otrov u vodu, a Therese je pokušavala sakriti ogromni nož u naborima svoje suknje. Oboje su se instinktivno okrenuli i shvatili su da imaju na umu istu ideju. Zagrlili su se, strastveno pogledali i ispili otrov. Pali su netom što su ga ispili do kraja. Gospoda Raquin ih je, onako nepomicna i nijema, gledala takvim pogledom kao da ih hoce satrti svojim nepomicnim ocima.
Tako su mrtvi ubojice ležali cijeli dan, a gda Raquin uživala je u osveti za sinovu smrt.
“...jedne veceri, Francois je tako uporno promatrao Laurenta da je ovaj, prepun bijesa, odlucio svršiti s njom. Širom je otvorio prozor u trpezariji i uhvatio macka za vrat. Gospoda Raquin je sve shvatila, dvije velike suze skliznule su joj niz obraze. Macak se poceo braniti, pokušavajuci se okrenuti i ugristi Laurenta za ruku, ali uzalud...”