Lyrics has been copied to clipboard!
ALBERT CAMUS:
STRANAC
Bilješke o piscu:
Albert Camus, (1913. – 1960.), francuski romanopisac, dramaticar i
esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Za drugoga svjetska rata sudjeluje u Pokretu otpora. 1945. postaje glavni
urednik lista “Le Combat”. Od 1947. posvecuje se iskljucivo književnosti.
Poginuo u automobilskoj nesreci. Citav Camusov opus temelji se na ideji
apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muci pitanje: kako pomiriti
covjekovu cežnju za vjecnošcu i efemernost njegove egzistencije?
Pokušavajuci riješiti tu antinomiju Camus nalazi izlaz u Revoltu,
koji životu daje sadržaj i velicinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja
stvaralacki akt koji tu apsurdnost porice (“stvarati znaci dvaput živjeti”).
Camus istice poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je
izgubila dodir s prirodom, sa cistocom krajolika; umorna i neuroticna,
ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veceri. Modernog covjeka
naziva hladnim, cinicnim monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice
evocira primjer stare Grcke, koja je “u svemu znala naci pravu mjeru”.
Ateist s dušom kršcanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne
vrijednosti covjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u
apsurdnosti života.
Književna vrsta:
Moderni roman lika
Mjesto radnje:
Alžir
Kompozicija djela:
Roman se sastoji od 2 dijela:
- I dio – 6 poglavlja
- II dio – 5 poglavlja
Kratki sadržaj:
Radnja romana dogada se u Alžiru. Glavni junak je mali namještnik
Mersault, mladic s banalnim životom bezbroja malih, beznacajnih ljudi.
Roman, pisan u prvom licu, zapocinje jednostavnom konstatacijom:
“Danas je majka umrla”. Od te prve jednostavne recenice u romanu svi
dogadaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni,
kao i svakodnevni. Upravo je ta beznacajna svakodnevnost i ispunila prvi
dio ove ispovjedi. Mir i ravnodušnost kojom Mersault putuje na pokop
majke, mir koji u njemu ucestvuje, produžuje se do posljednjeg retka
knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s
njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u
dan na isti nacin. Jedan dogadaj odjednom unosi promjenu u taj život.
Za uobicajnog izleta u okolici grada Alžira s prijateljem i djevojkama,
dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov
prijatelj Raymond potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je prošao
Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i cinilo se
da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pištoljem ubija tog
Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogadaja osim
ispitivanja i sudenja, on sadrži osjecanja i misli Camusova junaka,
koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne
može pronaci nijedan razlog pokajanja, niti želi da se spasi. Smrt na koju
je osuden prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je, napokon,
sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo nešto poduzeti.
Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošcu ocito
je užasavanje koje covjek pokazuje pred otkricem besmislenosti,
apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona
nije ni u cemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona
apsolutni kraj.
Analiza likova:
Mersault
Sitni bankovni cinovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznaje
drugima pravo da rade što žele. Otudio se od majke. Nakon majcine
sahrane zapocinje vezu s Marijom. Ona hoce da se oni vjencaju no njemu
je svejedno. On je ravnodušan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno.
Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija Arapa te mu
sude za to ubojstvo. Na sudenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne
tice.
Otudenje – alijenacija od majke:
“Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopce
posjecivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne
govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem
kartu i putujem dva sata.”
Besmislenost:
“Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo
svejedno hocu li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života,
jer ce, naravno, u oba slucaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti
i to na tisuce godina. Zaista, ništa nije jasnije od toga...”
Cinizam (nakon majcine smrti):
“... uostalom, nisam se imao zbog cega ispricati. Zapravo je trebalo da mi
on izrazi sucut. Vjerojatno ce to uciniti prekosutra, kada budem u crnini.
Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit ce to nešto
svršeno i sve ce poprimiti službeniji izraz.”
Raymond Sintes
Onizak, plecat, ima boksacki nos. Najbolji Mersaultov prijatelj.
Uvijek je besprijekorno obucen. Živio je u stanu s jednom sobom i
kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je
varala. Mersault je pristao svjedociti da ga je ona varala i izvrgla ruglu.
Potukao se je sa njezinim bratom.
Salaman
Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepelicara koji je imao neku
kožnu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto
pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi. Salaman je imao
crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa
izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio.
On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utucen i sve je pretražio da bi
ga našao.
Marija
Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu.
Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. Želi se udati
za njega, ali njemu je svejedno. Posjecuje ga u zatvoru i rasplace
se na sudenju.
Perez
Nosio je sešir okrugla tulca i širkoga oboda, odijelo kojem su hlace padale
u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijaše premalena za
njegovu košulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilicno
nježne kose virile su cudne, klempave i nepravilne uši kojih je boja crvena
kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.
Ostali likovi:
Celeste (Mersaultova mama)
Emanuel (Nadstojnik i upravitelj doma za starce)
Vratar doma
Mason i njegova žena
Vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani
STRANAC
Bilješke o piscu:
Albert Camus, (1913. – 1960.), francuski romanopisac, dramaticar i
esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine.
Za drugoga svjetska rata sudjeluje u Pokretu otpora. 1945. postaje glavni
urednik lista “Le Combat”. Od 1947. posvecuje se iskljucivo književnosti.
Poginuo u automobilskoj nesreci. Citav Camusov opus temelji se na ideji
apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muci pitanje: kako pomiriti
covjekovu cežnju za vjecnošcu i efemernost njegove egzistencije?
Pokušavajuci riješiti tu antinomiju Camus nalazi izlaz u Revoltu,
koji životu daje sadržaj i velicinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja
stvaralacki akt koji tu apsurdnost porice (“stvarati znaci dvaput živjeti”).
Camus istice poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je
izgubila dodir s prirodom, sa cistocom krajolika; umorna i neuroticna,
ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veceri. Modernog covjeka
naziva hladnim, cinicnim monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice
evocira primjer stare Grcke, koja je “u svemu znala naci pravu mjeru”.
Ateist s dušom kršcanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne
vrijednosti covjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u
apsurdnosti života.
Književna vrsta:
Moderni roman lika
Mjesto radnje:
Alžir
Kompozicija djela:
Roman se sastoji od 2 dijela:
- I dio – 6 poglavlja
- II dio – 5 poglavlja
Kratki sadržaj:
Radnja romana dogada se u Alžiru. Glavni junak je mali namještnik
Mersault, mladic s banalnim životom bezbroja malih, beznacajnih ljudi.
Roman, pisan u prvom licu, zapocinje jednostavnom konstatacijom:
“Danas je majka umrla”. Od te prve jednostavne recenice u romanu svi
dogadaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni,
kao i svakodnevni. Upravo je ta beznacajna svakodnevnost i ispunila prvi
dio ove ispovjedi. Mir i ravnodušnost kojom Mersault putuje na pokop
majke, mir koji u njemu ucestvuje, produžuje se do posljednjeg retka
knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s
njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u
dan na isti nacin. Jedan dogadaj odjednom unosi promjenu u taj život.
Za uobicajnog izleta u okolici grada Alžira s prijateljem i djevojkama,
dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov
prijatelj Raymond potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je prošao
Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i cinilo se
da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pištoljem ubija tog
Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogadaja osim
ispitivanja i sudenja, on sadrži osjecanja i misli Camusova junaka,
koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne
može pronaci nijedan razlog pokajanja, niti želi da se spasi. Smrt na koju
je osuden prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je, napokon,
sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo nešto poduzeti.
Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošcu ocito
je užasavanje koje covjek pokazuje pred otkricem besmislenosti,
apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona
nije ni u cemu gora od života, ni besmislenija, uvjeren da je ona
apsolutni kraj.
Analiza likova:
Mersault
Sitni bankovni cinovnik koji ni od koga ništa ne traži, i koji priznaje
drugima pravo da rade što žele. Otudio se od majke. Nakon majcine
sahrane zapocinje vezu s Marijom. Ona hoce da se oni vjencaju no njemu
je svejedno. On je ravnodušan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno.
Prepustio se životu. Ništa ne poduzima da bi bolje živio. Ubija Arapa te mu
sude za to ubojstvo. Na sudenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne
tice.
Otudenje – alijenacija od majke:
“Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uopce
posjecivao. Pa i zato što bih tada izgubio cijelu nedjelju – a da ne
govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem
kartu i putujem dva sata.”
Besmislenost:
“Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo
svejedno hocu li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života,
jer ce, naravno, u oba slucaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti
i to na tisuce godina. Zaista, ništa nije jasnije od toga...”
Cinizam (nakon majcine smrti):
“... uostalom, nisam se imao zbog cega ispricati. Zapravo je trebalo da mi
on izrazi sucut. Vjerojatno ce to uciniti prekosutra, kada budem u crnini.
Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit ce to nešto
svršeno i sve ce poprimiti službeniji izraz.”
Raymond Sintes
Onizak, plecat, ima boksacki nos. Najbolji Mersaultov prijatelj.
Uvijek je besprijekorno obucen. Živio je u stanu s jednom sobom i
kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je
varala. Mersault je pristao svjedociti da ga je ona varala i izvrgla ruglu.
Potukao se je sa njezinim bratom.
Salaman
Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepelicara koji je imao neku
kožnu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto
pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi. Salaman je imao
crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog dana starac je psa
izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio.
On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utucen i sve je pretražio da bi
ga našao.
Marija
Mersaultova prijateljica. Bivša daktilografkinja u njegovom uredu.
Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. Želi se udati
za njega, ali njemu je svejedno. Posjecuje ga u zatvoru i rasplace
se na sudenju.
Perez
Nosio je sešir okrugla tulca i širkoga oboda, odijelo kojem su hlace padale
u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijaše premalena za
njegovu košulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilicno
nježne kose virile su cudne, klempave i nepravilne uši kojih je boja crvena
kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.
Ostali likovi:
Celeste (Mersaultova mama)
Emanuel (Nadstojnik i upravitelj doma za starce)
Vratar doma
Mason i njegova žena
Vlasnica restorana u kojem se Mersault hrani