Lyrics has been copied to clipboard!
Albert Camus
Stranac
Bilješka o piscu:
Camus, Albert (Mondovi, Alžir, 07.11.1913 - Villeblevin, 04. 01. 1960), francuski romanopisac, dramaticar i esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. 1945. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. Od 1947. posvecuje se iskljucivo književnosti. Poginuo u automobilskoj nesreci.
Citav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muci pitanje: kako pomiriti covjekovu cežnju za vjecnošcu i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajuci da riješi tu antinomiju, Camus nalazi izlaz u Revoltu, koji životu daje sadržaj i velicinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralacki akt koji tu apsurdnost porice (“stvarati znaci dvaput živjeti”). Camus istice poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa cistocom krajolika; umorna i neuroticna, ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veceri. Modernog covjekova naziva hldnim, cinicnim monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grcke, koja je “u svemu znala naci pravu mjeru”. Ateist s dušom kršcanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti covjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života.
Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte, kao glavni junak romana, Raymond, najbolji prijatelj Mersaultea, njegova mama, Celeste, vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani...
Radnja romana dogada se u Alžiru. Glavni junak je mali namještnik Mersaulte, mladic s banalnim životom bezbroja malih, beznacajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapocinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla.” Od te prve jednostavne recenice u romanu svi dogadaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznacajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke, mir koji u njemu ucestvuje, produžuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nacin. Jedan dogadaj odjednom unosi promjenu u taj život. Za uobicajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i cinilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogadaja, osim ispitivanja i sudenja, on sadrži osjecanja i misli Camusova junaka, koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne može pronaci nijedan razlog pokajanja, ni želi da se spasi. Smrt na koju je osuden prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošcu ocito je užasavanje koje covjek pokazuje pred otkricem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u cemu gora od života ni gora, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
Camusov Stranac jest roman s poprilicno uskom usmjerenošcu, jednostavan je u svijetu punom nedokucivosti i ravnodušnosti, dogadaji koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla, svi su dogadaji apsurdni, kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjecaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima.
Stranc se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima, vec govori o necem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladica, Mersaultea.
Stranac
Bilješka o piscu:
Camus, Albert (Mondovi, Alžir, 07.11.1913 - Villeblevin, 04. 01. 1960), francuski romanopisac, dramaticar i esejist. Dobitnik nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Za Drugoga svjetska rata sudjeluje u pokretu Otpora. 1945. postaje glavni urednik lista “Le Combat”. Od 1947. posvecuje se iskljucivo književnosti. Poginuo u automobilskoj nesreci.
Citav Camusov opus temelji se na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Camusa muci pitanje: kako pomiriti covjekovu cežnju za vjecnošcu i efemernost njegove egzistencije? Pokušavajuci da riješi tu antinomiju, Camus nalazi izlaz u Revoltu, koji životu daje sadržaj i velicinu. Apsurdnosti svijeta Camus suprostavlja stvaralacki akt koji tu apsurdnost porice (“stvarati znaci dvaput živjeti”). Camus istice poguboan utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa cistocom krajolika; umorna i neuroticna, ne poznaje mir sijeste, vedrinu duha, blagost veceri. Modernog covjekova naziva hldnim, cinicnim monstrumom. Nasuprot svijetu današnjice evocira primjer stare Grcke, koja je “u svemu znala naci pravu mjeru”. Ateist s dušom kršcanina. Camus želi da se spase moralne i duhovne vrijednosti covjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti života.
Likovi Camusevog Stranca jesu Mersaulte, kao glavni junak romana, Raymond, najbolji prijatelj Mersaultea, njegova mama, Celeste, vlasnica restauranta u kjem se Mersaulte hrani...
Radnja romana dogada se u Alžiru. Glavni junak je mali namještnik Mersaulte, mladic s banalnim životom bezbroja malih, beznacajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapocinje jednostavnom konstatacijom: “Danas je majka umrla.” Od te prve jednostavne recenice u romanu svi dogadaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznacajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodušnost kojim Mersaulte putuje na pokop majke, mir koji u njemu ucestvuje, produžuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu životu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova života, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nacin. Jedan dogadaj odjednom unosi promjenu u taj život. Za uobicajnog izleta u okolicu grada Alžira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaultea bio presudan. On i njegov prijateljem Raymond potukli su se s dvojicom Arapina. Najgore je prošao Raymond kojeg je Arapin ranio nožem. Kad su se strasti smirile i cinilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mesaulte pištoljem ubia tog Arapina.
Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogadaja, osim ispitivanja i sudenja, on sadrži osjecanja i misli Camusova junaka, koji ne može dati nikakvo objašnjenje za svoj postupak; isto tako ne može pronaci nijedan razlog pokajanja, ni želi da se spasi. Smrt na koju je osuden prima potpuno ravnodušno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi bilo trebalo poduzeti. Užasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodušnošcu ocito je užasavanje koje covjek pokazuje pred otkricem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersaulte ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u cemu gora od života ni gora, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.
Camusov Stranac jest roman s poprilicno uskom usmjerenošcu, jednostavan je u svijetu punom nedokucivosti i ravnodušnosti, dogadaji koji se nižu nemaju opravdanja, nemaju smisla, svi su dogadaji apsurdni, kao što je primjer sukob Raymonda i Mersaultea s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus želi prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjecaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaulteovim razmišljanjem u tim trenicima.
Stranc se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psihološkim razlozima, vec govori o necem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladica, Mersaultea.