Lyrics has been copied to clipboard!
Dubravko Jelacic Bužimski
Sportski život leteceg Martina
Bilješke o piscu
Dubravko Jelacic-Bužimski roden je 25. 03. 1948. god. u Zagrebu. Poceo je pisati još u gimnazijskim danima. Napisao je šest knjiga, dvije zbirke prica za odrasle, jednu knjigu drama i tri romana za mladež. Pisao je kazališne drame, radio drame, tv drame, putopise, filmske scenarije, price, romane i poneko pismo.
Fabula
Uvod
Martin je sa svojim papagajom Falstaffom u šumi, te tamo skace u vis i u dalj i postiže cuda od rezultata. Dva covjeka ga promatraju i dive se njegovim sposobnostima. Martin je skakao preko grane na drvetu kojoj se mogla izmjeriti visina i preko rjecice kojoj se mogla izmjeriti širina. Dvoje ljudi su to izmjerili i zakljucili da su upravo prisutstvovali obaranju dvaju svjetskih rekorda. Jedan od njih je bio iz Državnog centra za fizicku kulturu.
Zaplet
Masni dabo koji je bio jedan od dvojice ljudi odmah je angažirao druga Lobu da nade Martina i dovede ga u DCFK. Dabo je došao u Martinovu kucu i tamo zatekao Martinova djeda, djed pozove Martina. Dabo se predstavio od kud je i što je te im objašnjava zašto im je Martin toliko potreban. Martin prihvati poziv i sljedeci dan je sam došao do DCFK-a. Odlaze na stadion nebi li im Martin pokazao svoje sposobnosti. On ništa ne može uciniti bez svoje šume i ljudi iz DCFK-a su razocarani. Puštaju Martina, ali ga na silu pokušavaju nagovoriti da nastupi na Svjetskom atletskom mitingu.
Vrhunac
Jednog dana se Martin vracao kuci i dvoje nepoznatih ljudi su ga presreli i dobro istukli. Djed je sve to cuo i doletio u pomoc Martinu. Djed je isprebijao neznance i odveo Martina kuci. Poslije toga su mu se pocele redati jedinice u školi; prvo iz matematike, pa iz kemije i tako još dvije za redom. Onda je Martinov djed angažirao svoje prijatelje i na dodjeli atletskih priznanjn a je Dabi priredio svecanu sramotu. Martina profesori nisu htjeli pitati za ispravak jedinica. Martinov djed se sjetio da drug Lobo svaki dan broji novce u kuci. Martin, djed i Falstaff su otišli jednog dana i ukrali novce na domišljat nacin i podjelili narodu u parku. Onda je funkcjonerima iz DCFK-a bilo dosta pa su ubili Falstaffa. Martin je bio tužan što je još više naljutilo djeda kojem je onda “puko film”. Djed je sav bjesan otišao u Gobinu kancelariju i naucio ga pameti; sa njegovom glavom je porazbijao cijelu kancelariju pa je to rezultiralo time što je Gobo bio sav slomljen i u gipsu. Djed je zbog toga uhicen. Cak je i Veronika morala ici u Bec pa se sve više Martinu cinilo kao da mu se svijet raspada.
Rasplet
Martinu zbog djedova uhicenja nije ništa preostalo pa je odlucio posustati i prihvatiti nastup na Atletskom mitingu. Ljudi iz DCFK-a su mu obecali da ce sve jedinice imati ispravljene i da ce djeda pustiti iz zatvora. Martin je poslan u hotel sa svim ostalim atleticarima. Došao je i taj dan. Martin je sav nervozan. Prvi pokušaj je bio katastrofa. Drugi još gori. Gobo, Lobo i Dabo vec bili nervozni i cekali najgore. Ali dogodilo se cudo, Martin je poletio nije više mogao stati na zemlju. Ljudi su gledali i nisu mogli vjerovati svojim ocima.
Bilješke u tijeku citanja
-svidaju mi se Dabo, Gobo i Lobo, iako baš i nisu bili nježni prema Martinu
-dogadaj kad su Martina pretukli baš i nije lijep
-svida mi se što Martinov djed tako brani Martina jer da njega nije bilo vjerojatnije je da bi Martin izvukao kraci kraj
-najbolje mi je bilo kad se Dabo “ukakio” u hotelu
-mislim da je Martinov djed dobro postupio što je istuao Gobu jer ga je netko na kraju krajeva morao nauciti pameti
-knjiga mi se svida, samo što je kraj po meni totalno glup
Mjesto radnje
Na pocetku knjige glomazni covjek i sitni djecak u šumi promatraju Martina kako skace. Martin je preskakao grane i preskocio jednu rjecicu. Široke kamene stube vodile su do ulaza u DCFK. Tu su bila velika hrastova vrata s mjedenom kvakom. Sa svake strane stajala su dva kamena stupa, a na bijeloj ploci crnim slovima je pisalo Državni centar za fizicku kulturu. Martin je u djedovoj kuci imao mali stol uz prozor koji je gledao na dvorište kuce. Pogledao je prema krasnim zvonicima stare katedrale. Krenuo je drvenim stubama prema starom gradu. Martina su odveli na najveci stadion u gradu na kojem su se igrale nogometne utakmice. Ušli su sporednim šljuncanim putem, ondje gdje su svlacionice za sportaše i veliki semafor. Oko zelenog, uredno ošišanog nogometnog polja, vukla se crvenkasta trkaca staza, a kraj korner linije bila skakališta za vis i dalj. Kad se Martin vracao kuci preko cistine, iza kontenjera su ga cekala dva lika. Dvojica su nasrnula na Martina i isprebijala ga. Uto je uletio djed i izmlatio ovu dvojicu. Veronikina škola je bila pored Martinove. Kad je Veronika odlazila u Bec Martin je tumarao kroz cekaonicu, šetao peronom gore-dolje i citao red vožnje. Zadnju noc u sportskom hotelu Martin je proveo uz prozor. Kad je iz treceg pokušaja poletio više se nije mogao zaustaviti i lebdio je iznad cijelog stadiona.
Vrijeme radnje
Bilo je proljece što zakljucujem po tome što je šuma bila rascvjetana i puna raznih bobica. Kad je Dabo došao do DCFK-a bilo je gotovo 11 sati. Martin je imao 15 godina, a djed oko 60-70. Martin je Knjigu o džungli prvi put citao sa jedanaest godina. Kad je dabo Martinu rekao da izade iz kola, bilo je tocno podne. Martin je dva puta pozvonio dok Veronika nije otvorila. Ona svira violinu od sedme godine. Marin je tog dana imao školu popodne. Treci dan je Veroniku poveo u šumu. Telefon je na Dabinom stolu zazvonio oko deset sati ujutro. Nepunih mjesec dana prije kraja škole Martin je nanizao nekoliko jedinica. Na pauzi izmedu drugog i treceg sata sreo je Veroniku. Dabo je tri puta provjeravao da li su sva odlicja na broju. Zadnjih sam dana s Veronikom su Martinu prošli u dahu. Veronikin vlak je polazio u 21 sat. Na peronu je Martin stajao par minuta kao oduzet. Djed je izgubio oca u saobracajnoj nesreci kad mu je bilo dvanaest godina. Dva sata prije natjecanja Martinu su brzo prošla. Martin je tek iz treceg pokušaja uspio skociti i time je zaprepastio gledatelje.
Likovi
Martin
Martin ima petnaest godina. Roditelje je izgubio u prometnoj nesreci. Ima papagaja koji se zove Falstaff. Posjedovao je strašne sposobnosti, mogao je srušiti svjetski rekord u skakanju u vis i u dalj; ali to nije mogao postici na stadionu nego samo u šumi. Živio je s djedom u jednoj kucici. Martin je imao mali stol uz prozor u svojoj sobi koja je gledala na dvorište kuce njegova djeda. On je bio je ludo zaljubljen u Veroniku. Svakog tjedna je od djeda dobivao džeparac. Najdraža knjiga mu je bila “Knjiga o džungli”. Jednog dana je vidio Dabu u školi. Nakon toga je poceo redati jedinice. Kad se jednom vracao kuci dvojica su ga pretukli. To je bilo Dabino maslo. Trudio se da ispravi jedinice, ali ga profesori nisu htjeli pitati. Zadnje dane prije Veronikinog odlaska je proveo s njom. U hotelu je upoznao mnoge poznate atleticare. Tek je iz treceg pokušaja uspio skociti, odnosno poletjeti.
Veronika
Bila je lijepa i jako je volila Martina. Voljela je citati “Knjigu o džungli”. Otišla je gledati Martina kako skace. Bila je oduševljena. Njena škola je bila pored Martinove. Jednog dana je rekla Martinu da mora ici u Bec. Susreti sa Martinom su bili svakodnevni, ali užasno kratki. Nalazili bi se pod odmorom, jer je njena majka kao stražar stajala kod izlaza i cekala da Veronika izade iz škole. Njen vlak je kretao prema Becu u 21 sat.
Djed
Djed je imao izmedu 60-70 godina. Bio je kuhar punih trideset i pet godina, i sad je u penziji. Pravi je majstor i trudio se da svaki rucak bude malo umjetnicko djelo. Kuhao je skoro dvadeset godina na putnickom brodu. Imao je mišicave ruke. Jako je volio Martina i uvijek ga je branio. Kad su dvojica ljudi prebili Martina djed je uskocio i pokazao da nitko ne smije dirati njegovog unuka. Njegova najbolja knjiga je bila “Cyrano de Bergerac”. Dabi je priredio svecanu sramotu u hotelu “Palaca”. Djed se unatoc svojim godinama penjao i spuštao po drvetu kao vjeverica. Pretukao je Gobu i zato je morao ici u zatvor, a od Martina se oprostio pismom.
Dabo
Dabo je bio visoki, glomazan covjek s debelim podbratkom. Imao je okruglu glavu, s kratko podšišanom kosom. Oci su mu bile skrivene duboko u salu i boja im se nije vidjela. Kružnica njegova lica bila je obrubljena bradom kakvu su imali grcki filozofi, ali se na njemu doimala kao ružna dlakava krpa nategnuta od uha do uha. Na hlacama je nosio remen. Volio je puno jesti i na svecanom rucku u hotelu “Palaca” ga je ta njegova srast stajala ugleda.
Lobo
Bio je glavni koordinator za atletsku problematiku u DCFK-u. U njegovom je glasu uvijek bilo poluglasne prijetnje. Lobina kancelarija bila je na kraju hodnika. Zvali su ga i Ljigavi Lobo. Uvijek je sa sobom imao lulu. Znao je nešto latinskog još iz gimnazijskih dana. Svaki je dan na stolu u kuci brojio novce i to je djed iskoristio za “paradu”u parku.
Gobo
Gobo je bio generalni direktor i prvi covjek DCFK-a. Bio je poznat po nadimku Mracni Gobo. po rastu je bio malen, ali po položaju u DCFK-u velik. Prema svima iz DCFK-a se uvijek držao hladno. Imao je svoju kancelariju na zadnjem katu zgrade. Na vrhu nosa su svjetlucala stakalca njegovih malih naocala.
Osnovna misao pisca o djelu
Ovo je djecji roman. On govori o Martinovim doživljajima. Martin ima nevjerojatne sposobnosti i ljudi iz Državnog centra za fizicku kulturu žele to iskoristiti. Dabo, Lobo i Gobo su “ljigavci” iz DCFK-a i oni pritišcu Martina da pristane na nastup na Atletskom mitingu. Rade to na razne nacine. Podmicuju profesore da Martinu daju loše ocjene, isprebijaju ga i pokušavaju ga kojekakvim drugim nacinima nagovoriti na nastup. Onda sazna da njegova cura Veronika mora ici u Bec. U jednom trenutku je imao dojam da ce mu se ruši cijeli svijet. On im se odupire pa ih cak u jednom trenutku i ponizuje; no na kraju je ipak morao posustati jer je taj njihov rat doveo do toga da Martinov djed mora u zatvor. Martin se nalazi u hotelu i ceka svoj nastup. Tek iz treceg pokušaja uspijeva preskociti i onda se dogada cudo; Martin je poletio iznad cijelog stadiona i svi ga ljudi sa zaprepaštenjem gledaju. Uglavnom, knjiga je jako zanimljiva samo što kraj baš i nije najbolji.
Sportski život leteceg Martina
Bilješke o piscu
Dubravko Jelacic-Bužimski roden je 25. 03. 1948. god. u Zagrebu. Poceo je pisati još u gimnazijskim danima. Napisao je šest knjiga, dvije zbirke prica za odrasle, jednu knjigu drama i tri romana za mladež. Pisao je kazališne drame, radio drame, tv drame, putopise, filmske scenarije, price, romane i poneko pismo.
Fabula
Uvod
Martin je sa svojim papagajom Falstaffom u šumi, te tamo skace u vis i u dalj i postiže cuda od rezultata. Dva covjeka ga promatraju i dive se njegovim sposobnostima. Martin je skakao preko grane na drvetu kojoj se mogla izmjeriti visina i preko rjecice kojoj se mogla izmjeriti širina. Dvoje ljudi su to izmjerili i zakljucili da su upravo prisutstvovali obaranju dvaju svjetskih rekorda. Jedan od njih je bio iz Državnog centra za fizicku kulturu.
Zaplet
Masni dabo koji je bio jedan od dvojice ljudi odmah je angažirao druga Lobu da nade Martina i dovede ga u DCFK. Dabo je došao u Martinovu kucu i tamo zatekao Martinova djeda, djed pozove Martina. Dabo se predstavio od kud je i što je te im objašnjava zašto im je Martin toliko potreban. Martin prihvati poziv i sljedeci dan je sam došao do DCFK-a. Odlaze na stadion nebi li im Martin pokazao svoje sposobnosti. On ništa ne može uciniti bez svoje šume i ljudi iz DCFK-a su razocarani. Puštaju Martina, ali ga na silu pokušavaju nagovoriti da nastupi na Svjetskom atletskom mitingu.
Vrhunac
Jednog dana se Martin vracao kuci i dvoje nepoznatih ljudi su ga presreli i dobro istukli. Djed je sve to cuo i doletio u pomoc Martinu. Djed je isprebijao neznance i odveo Martina kuci. Poslije toga su mu se pocele redati jedinice u školi; prvo iz matematike, pa iz kemije i tako još dvije za redom. Onda je Martinov djed angažirao svoje prijatelje i na dodjeli atletskih priznanjn a je Dabi priredio svecanu sramotu. Martina profesori nisu htjeli pitati za ispravak jedinica. Martinov djed se sjetio da drug Lobo svaki dan broji novce u kuci. Martin, djed i Falstaff su otišli jednog dana i ukrali novce na domišljat nacin i podjelili narodu u parku. Onda je funkcjonerima iz DCFK-a bilo dosta pa su ubili Falstaffa. Martin je bio tužan što je još više naljutilo djeda kojem je onda “puko film”. Djed je sav bjesan otišao u Gobinu kancelariju i naucio ga pameti; sa njegovom glavom je porazbijao cijelu kancelariju pa je to rezultiralo time što je Gobo bio sav slomljen i u gipsu. Djed je zbog toga uhicen. Cak je i Veronika morala ici u Bec pa se sve više Martinu cinilo kao da mu se svijet raspada.
Rasplet
Martinu zbog djedova uhicenja nije ništa preostalo pa je odlucio posustati i prihvatiti nastup na Atletskom mitingu. Ljudi iz DCFK-a su mu obecali da ce sve jedinice imati ispravljene i da ce djeda pustiti iz zatvora. Martin je poslan u hotel sa svim ostalim atleticarima. Došao je i taj dan. Martin je sav nervozan. Prvi pokušaj je bio katastrofa. Drugi još gori. Gobo, Lobo i Dabo vec bili nervozni i cekali najgore. Ali dogodilo se cudo, Martin je poletio nije više mogao stati na zemlju. Ljudi su gledali i nisu mogli vjerovati svojim ocima.
Bilješke u tijeku citanja
-svidaju mi se Dabo, Gobo i Lobo, iako baš i nisu bili nježni prema Martinu
-dogadaj kad su Martina pretukli baš i nije lijep
-svida mi se što Martinov djed tako brani Martina jer da njega nije bilo vjerojatnije je da bi Martin izvukao kraci kraj
-najbolje mi je bilo kad se Dabo “ukakio” u hotelu
-mislim da je Martinov djed dobro postupio što je istuao Gobu jer ga je netko na kraju krajeva morao nauciti pameti
-knjiga mi se svida, samo što je kraj po meni totalno glup
Mjesto radnje
Na pocetku knjige glomazni covjek i sitni djecak u šumi promatraju Martina kako skace. Martin je preskakao grane i preskocio jednu rjecicu. Široke kamene stube vodile su do ulaza u DCFK. Tu su bila velika hrastova vrata s mjedenom kvakom. Sa svake strane stajala su dva kamena stupa, a na bijeloj ploci crnim slovima je pisalo Državni centar za fizicku kulturu. Martin je u djedovoj kuci imao mali stol uz prozor koji je gledao na dvorište kuce. Pogledao je prema krasnim zvonicima stare katedrale. Krenuo je drvenim stubama prema starom gradu. Martina su odveli na najveci stadion u gradu na kojem su se igrale nogometne utakmice. Ušli su sporednim šljuncanim putem, ondje gdje su svlacionice za sportaše i veliki semafor. Oko zelenog, uredno ošišanog nogometnog polja, vukla se crvenkasta trkaca staza, a kraj korner linije bila skakališta za vis i dalj. Kad se Martin vracao kuci preko cistine, iza kontenjera su ga cekala dva lika. Dvojica su nasrnula na Martina i isprebijala ga. Uto je uletio djed i izmlatio ovu dvojicu. Veronikina škola je bila pored Martinove. Kad je Veronika odlazila u Bec Martin je tumarao kroz cekaonicu, šetao peronom gore-dolje i citao red vožnje. Zadnju noc u sportskom hotelu Martin je proveo uz prozor. Kad je iz treceg pokušaja poletio više se nije mogao zaustaviti i lebdio je iznad cijelog stadiona.
Vrijeme radnje
Bilo je proljece što zakljucujem po tome što je šuma bila rascvjetana i puna raznih bobica. Kad je Dabo došao do DCFK-a bilo je gotovo 11 sati. Martin je imao 15 godina, a djed oko 60-70. Martin je Knjigu o džungli prvi put citao sa jedanaest godina. Kad je dabo Martinu rekao da izade iz kola, bilo je tocno podne. Martin je dva puta pozvonio dok Veronika nije otvorila. Ona svira violinu od sedme godine. Marin je tog dana imao školu popodne. Treci dan je Veroniku poveo u šumu. Telefon je na Dabinom stolu zazvonio oko deset sati ujutro. Nepunih mjesec dana prije kraja škole Martin je nanizao nekoliko jedinica. Na pauzi izmedu drugog i treceg sata sreo je Veroniku. Dabo je tri puta provjeravao da li su sva odlicja na broju. Zadnjih sam dana s Veronikom su Martinu prošli u dahu. Veronikin vlak je polazio u 21 sat. Na peronu je Martin stajao par minuta kao oduzet. Djed je izgubio oca u saobracajnoj nesreci kad mu je bilo dvanaest godina. Dva sata prije natjecanja Martinu su brzo prošla. Martin je tek iz treceg pokušaja uspio skociti i time je zaprepastio gledatelje.
Likovi
Martin
Martin ima petnaest godina. Roditelje je izgubio u prometnoj nesreci. Ima papagaja koji se zove Falstaff. Posjedovao je strašne sposobnosti, mogao je srušiti svjetski rekord u skakanju u vis i u dalj; ali to nije mogao postici na stadionu nego samo u šumi. Živio je s djedom u jednoj kucici. Martin je imao mali stol uz prozor u svojoj sobi koja je gledala na dvorište kuce njegova djeda. On je bio je ludo zaljubljen u Veroniku. Svakog tjedna je od djeda dobivao džeparac. Najdraža knjiga mu je bila “Knjiga o džungli”. Jednog dana je vidio Dabu u školi. Nakon toga je poceo redati jedinice. Kad se jednom vracao kuci dvojica su ga pretukli. To je bilo Dabino maslo. Trudio se da ispravi jedinice, ali ga profesori nisu htjeli pitati. Zadnje dane prije Veronikinog odlaska je proveo s njom. U hotelu je upoznao mnoge poznate atleticare. Tek je iz treceg pokušaja uspio skociti, odnosno poletjeti.
Veronika
Bila je lijepa i jako je volila Martina. Voljela je citati “Knjigu o džungli”. Otišla je gledati Martina kako skace. Bila je oduševljena. Njena škola je bila pored Martinove. Jednog dana je rekla Martinu da mora ici u Bec. Susreti sa Martinom su bili svakodnevni, ali užasno kratki. Nalazili bi se pod odmorom, jer je njena majka kao stražar stajala kod izlaza i cekala da Veronika izade iz škole. Njen vlak je kretao prema Becu u 21 sat.
Djed
Djed je imao izmedu 60-70 godina. Bio je kuhar punih trideset i pet godina, i sad je u penziji. Pravi je majstor i trudio se da svaki rucak bude malo umjetnicko djelo. Kuhao je skoro dvadeset godina na putnickom brodu. Imao je mišicave ruke. Jako je volio Martina i uvijek ga je branio. Kad su dvojica ljudi prebili Martina djed je uskocio i pokazao da nitko ne smije dirati njegovog unuka. Njegova najbolja knjiga je bila “Cyrano de Bergerac”. Dabi je priredio svecanu sramotu u hotelu “Palaca”. Djed se unatoc svojim godinama penjao i spuštao po drvetu kao vjeverica. Pretukao je Gobu i zato je morao ici u zatvor, a od Martina se oprostio pismom.
Dabo
Dabo je bio visoki, glomazan covjek s debelim podbratkom. Imao je okruglu glavu, s kratko podšišanom kosom. Oci su mu bile skrivene duboko u salu i boja im se nije vidjela. Kružnica njegova lica bila je obrubljena bradom kakvu su imali grcki filozofi, ali se na njemu doimala kao ružna dlakava krpa nategnuta od uha do uha. Na hlacama je nosio remen. Volio je puno jesti i na svecanom rucku u hotelu “Palaca” ga je ta njegova srast stajala ugleda.
Lobo
Bio je glavni koordinator za atletsku problematiku u DCFK-u. U njegovom je glasu uvijek bilo poluglasne prijetnje. Lobina kancelarija bila je na kraju hodnika. Zvali su ga i Ljigavi Lobo. Uvijek je sa sobom imao lulu. Znao je nešto latinskog još iz gimnazijskih dana. Svaki je dan na stolu u kuci brojio novce i to je djed iskoristio za “paradu”u parku.
Gobo
Gobo je bio generalni direktor i prvi covjek DCFK-a. Bio je poznat po nadimku Mracni Gobo. po rastu je bio malen, ali po položaju u DCFK-u velik. Prema svima iz DCFK-a se uvijek držao hladno. Imao je svoju kancelariju na zadnjem katu zgrade. Na vrhu nosa su svjetlucala stakalca njegovih malih naocala.
Osnovna misao pisca o djelu
Ovo je djecji roman. On govori o Martinovim doživljajima. Martin ima nevjerojatne sposobnosti i ljudi iz Državnog centra za fizicku kulturu žele to iskoristiti. Dabo, Lobo i Gobo su “ljigavci” iz DCFK-a i oni pritišcu Martina da pristane na nastup na Atletskom mitingu. Rade to na razne nacine. Podmicuju profesore da Martinu daju loše ocjene, isprebijaju ga i pokušavaju ga kojekakvim drugim nacinima nagovoriti na nastup. Onda sazna da njegova cura Veronika mora ici u Bec. U jednom trenutku je imao dojam da ce mu se ruši cijeli svijet. On im se odupire pa ih cak u jednom trenutku i ponizuje; no na kraju je ipak morao posustati jer je taj njihov rat doveo do toga da Martinov djed mora u zatvor. Martin se nalazi u hotelu i ceka svoj nastup. Tek iz treceg pokušaja uspijeva preskociti i onda se dogada cudo; Martin je poletio iznad cijelog stadiona i svi ga ljudi sa zaprepaštenjem gledaju. Uglavnom, knjiga je jako zanimljiva samo što kraj baš i nije najbolji.