Lyrics has been copied to clipboard!
IVAN MAŽURANIĆ (Novi Vinodolski, 11.08.1814. god – Zagreb, 04.08.1890. god.)
- Hrvatski pjesnik, jezikoslovac i politicar (prvi ban pucanin)
Najznacajnija je kreativna licnost Hrvatskog narodnog preporoda. Potjece iz težacke obitelji koja se u Hrvatsko Primorje preselila iz južnih krajeva u doba uskockih ratova. Odgojen je u patrijarhalnoj obitelji. Osnovnu školu pohadao je u Novom Vinodolskom, gimnaziju u Rijeci, studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i madarskom Szombathelyu. Po svršetku studija radio kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. U vremenu od 1841. do 1848. službenik je u gradskom vijecu Karlovca. Za vrijeme revolucionarnog razdoblja 1848. - 1849. narodni je zastupnik i perovoda Hrvatskog sabora, te glavni redaktor saborskih zakljucaka i zakona. Godine 1850. imenovan je vrhovnim državnim odvjetnikom.
Deset godina kasnije (1860.) imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog dikasterija. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872. godine. Godine 1861. postaje prvim hrvatskim kancelarom i na toj dužnosti ostaje sve do 1865. godine. Predsjednik Hrvatskog sabora postaje 1871. godine i tu dužnost obavlja sve do 1873. godine kada postaje prvi hrvatski ban pucanin. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosuda, politicke uprave i školstva, a 1874. godine osnovano je Sveucilište u Zagrebu, prvo u Južnih Slavena. Na banskoj dužnosti ostaje do 1880. godine. Nakon napuštanja banske dužnosti napušta i svaku politicku aktivnost i živi povuceno baveci se matematikom i astronomijom. Pjesme je Ivan Mažuranic poceo pisati još kao srednjoškolac u Rijeci. U vremenskom razdoblju od 1835. pa sve do 1841. godine bio je suradnik Gajeve Danice. Godine 1844. dopunio je Gundulicevo djelo Osman (XIV. i XV. pjevanje), a 1846. godine objavio je svoje najvece i najznacajnije djelo - ep Smrt Smail-age Cengica. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasicni i dubrovacki utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasican junacki ep.
Bavio se i leksikografskim radom i zajedno s Jakobom Užarevicem izdao Njemacko-ilirski slovar (1842. godine), a s bratom Antunom napisao opsežan Rjecnik Gunduliceva Osmana. Pjesnicki rad Ivana Mažuranica nije zahvacen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politicko-cinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika Mažuranic je definitivno prestao pisati. Preminuo je 4. kolovoza. 1890. godine u Zagrebu. Danas se njegov lik nalazi na novcanici od 100 Kuna, a mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime.
- Hrvatski pjesnik, jezikoslovac i politicar (prvi ban pucanin)
Najznacajnija je kreativna licnost Hrvatskog narodnog preporoda. Potjece iz težacke obitelji koja se u Hrvatsko Primorje preselila iz južnih krajeva u doba uskockih ratova. Odgojen je u patrijarhalnoj obitelji. Osnovnu školu pohadao je u Novom Vinodolskom, gimnaziju u Rijeci, studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i madarskom Szombathelyu. Po svršetku studija radio kao gimnazijski profesor, potom kao odvjetnik u Karlovcu. U vremenu od 1841. do 1848. službenik je u gradskom vijecu Karlovca. Za vrijeme revolucionarnog razdoblja 1848. - 1849. narodni je zastupnik i perovoda Hrvatskog sabora, te glavni redaktor saborskih zakljucaka i zakona. Godine 1850. imenovan je vrhovnim državnim odvjetnikom.
Deset godina kasnije (1860.) imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog dikasterija. Predsjednik je Matice ilirske 1858.-1872. godine. Godine 1861. postaje prvim hrvatskim kancelarom i na toj dužnosti ostaje sve do 1865. godine. Predsjednik Hrvatskog sabora postaje 1871. godine i tu dužnost obavlja sve do 1873. godine kada postaje prvi hrvatski ban pucanin. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosuda, politicke uprave i školstva, a 1874. godine osnovano je Sveucilište u Zagrebu, prvo u Južnih Slavena. Na banskoj dužnosti ostaje do 1880. godine. Nakon napuštanja banske dužnosti napušta i svaku politicku aktivnost i živi povuceno baveci se matematikom i astronomijom. Pjesme je Ivan Mažuranic poceo pisati još kao srednjoškolac u Rijeci. U vremenskom razdoblju od 1835. pa sve do 1841. godine bio je suradnik Gajeve Danice. Godine 1844. dopunio je Gundulicevo djelo Osman (XIV. i XV. pjevanje), a 1846. godine objavio je svoje najvece i najznacajnije djelo - ep Smrt Smail-age Cengica. Tim djelom, u kojem su spretno prevladani klasicni i dubrovacki utjecaji kao i utjecaj narodne poezije, Mažuranic je stvorio klasican junacki ep.
Bavio se i leksikografskim radom i zajedno s Jakobom Užarevicem izdao Njemacko-ilirski slovar (1842. godine), a s bratom Antunom napisao opsežan Rjecnik Gunduliceva Osmana. Pjesnicki rad Ivana Mažuranica nije zahvacen protuslovljima njegova držanja u politici: svjestan da je njegova politicko-cinovnicka praksa nespojiva s pozivom pjesnika Mažuranic je definitivno prestao pisati. Preminuo je 4. kolovoza. 1890. godine u Zagrebu. Danas se njegov lik nalazi na novcanici od 100 Kuna, a mnoge ulice, trgovi i škole u Hrvatskoj nose njegovo ime.