Lyrics has been copied to clipboard!
Slavonska šuma
Ime pisca: Josip Kozarac
Ponešto o piscu: Jospi Kozarac je roden 1858.g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio je iz rodne Slavonije ciju je ljepotu doživio vec u djetinjstvu. Boje i zvukovi slavonskih livada i šuma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu orjentaciju tako da je studirao šumarstvo u Becu i kao šumar radio u razlicitim slavonskim vecim i manjim mjestima. O tim dionicama Josip Kozarc govori u svojoj "Autobiografiji" . U pripovjetki "Slavonska šuma" Kozarac je dao prekrasne slike šumskog života, biljnog i životinjskog. Osim pripovjetki medu kojima se isticu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci" i "Medu svjetlom i tminom". Pisao je romane medu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u društvenom životu, loše gospodarenje zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca. U posljednjem periodu života i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokušavao rješavati neke psihološke probleme suvremenog covjeka kao što su "Mira Kodoliceva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.
Tema: Pišceva ljubav prema, šumi, Slavoniji i njenim ljudima i obicajima
Osnovna misao: Treba cuvati šumu
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Slavonska šuma
Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar
Sadržaj:
Slavonska šuma je šuma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju hrastovu šumu. On je u njoj kao u svojoj kuci. On pozna svaku pticu, svako drvo i svaki glas. Šuma je oduvijek bila njegovo nepresušivo blago. Pokraj šume, sagradio je kuce, staje i štagljeve, posadio vocnjake i šljivike. Kada mu zbraniše i zatvoriše šumu, on postade siromah, jer ona mu je pašom odgajala volove, svojim žirom hranila svinje, svojim drvetom dizala kuce i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se dižu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku duž cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetric zapuhne, tvrdo glatko lišce zašapce, zatim zašuti i zašumi. Sa godišnjim dobima šuma se mijenja, a i život u njoj. U proljece kad se sve oživljuje u šumi je najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po šikarama i i livadama oko sela. U šumi su samo kos i drozd. Kada dode ljeto, u šumi sve postaježivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da ce mlade orlove popovaditi ili ubiti zato što im je orao ubijao domace životinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato što je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije ništa drugo preostalo nego da sruše brijest. Dok su jedni rušili drugi su puškama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraca u gnijezdoi pandžama nosi plijen. Jedan je covijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i srušio se u šumu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zacudili su se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro srušen na njega su doletjela dva cvorka koja su ušla u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao, cvorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajuci patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja štuka i šaran. kada dode ljeto, radi se procijena šuma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenocili su u kolibi koja je ostala iza šumskih radnika koji su preko zime ovdije radili. Procijena je težak posao, a šuma puna komaraca. Kud god covijek ide tamo i oni. Vracajuci se sa teškoga posla ocekivali su da ce im Bartol pripremiti dobar rucak. Kada su su došli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprikaš. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog cega je paprikaš crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veceru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprikaš crn zbog toga što je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spašeno Bartolovo kuharsko umijece, a društvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela. Sredinom rujna nastaje važno razdoblje za slavonsku šumu. Šumski trgovci obilaze dijelove šume koje su preko ljeta procijenili i obilježavaju stabla koja ce preko zime doci na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze šumom i procijenjuju urod žira koji je zbog sjece šume i njegove upotrebljivanosti na sve vecoj cijeni. U listopadu pocinje lov na srne, a u studenome je šuma mirna. U to doba sije se žir. Koliko se je stare šume posjeklo, toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izade citavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvece na drugom kraju žalosno otpada žuto lišce, a tamo još dalje udara sjekira i ruši se što je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a na drugom život. Tko bi nabrojio što je sve šuma u tih dvjesto godina dala, što je sve vidjela i doživjela. Što se sve u njoj dogadalo i što ce se dogoditi. To je ta njena tajna, njen caroban mir.
Ime pisca: Josip Kozarac
Ponešto o piscu: Jospi Kozarac je roden 1858.g. u Vinkovcima. Teme svojih djela crpio je iz rodne Slavonije ciju je ljepotu doživio vec u djetinjstvu. Boje i zvukovi slavonskih livada i šuma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu orjentaciju tako da je studirao šumarstvo u Becu i kao šumar radio u razlicitim slavonskim vecim i manjim mjestima. O tim dionicama Josip Kozarc govori u svojoj "Autobiografiji" . U pripovjetki "Slavonska šuma" Kozarac je dao prekrasne slike šumskog života, biljnog i životinjskog. Osim pripovjetki medu kojima se isticu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci" i "Medu svjetlom i tminom". Pisao je romane medu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u društvenom životu, loše gospodarenje zemljom i pogrešan odgoj i obrazovanje intelektualaca. U posljednjem periodu života i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokušavao rješavati neke psihološke probleme suvremenog covjeka kao što su "Mira Kodoliceva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.
Tema: Pišceva ljubav prema, šumi, Slavoniji i njenim ljudima i obicajima
Osnovna misao: Treba cuvati šumu
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Slavonska šuma
Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar
Sadržaj:
Slavonska šuma je šuma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju hrastovu šumu. On je u njoj kao u svojoj kuci. On pozna svaku pticu, svako drvo i svaki glas. Šuma je oduvijek bila njegovo nepresušivo blago. Pokraj šume, sagradio je kuce, staje i štagljeve, posadio vocnjake i šljivike. Kada mu zbraniše i zatvoriše šumu, on postade siromah, jer ona mu je pašom odgajala volove, svojim žirom hranila svinje, svojim drvetom dizala kuce i ograde. Vuk, lisica i kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se dižu veliki hrastovi sa sivkastom korom i brazdama koje teku duž cijeloga dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada vjetric zapuhne, tvrdo glatko lišce zašapce, zatim zašuti i zašumi. Sa godišnjim dobima šuma se mijenja, a i život u njoj. U proljece kad se sve oživljuje u šumi je najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po šikarama i i livadama oko sela. U šumi su samo kos i drozd. Kada dode ljeto, u šumi sve postaježivlje i raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da ce mlade orlove popovaditi ili ubiti zato što im je orao ubijao domace životinje. Nisu mogli ni jedno ni drugo zato što je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti. Ljudima nije ništa drugo preostalo nego da sruše brijest. Dok su jedni rušili drugi su puškama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraca u gnijezdoi pandžama nosi plijen. Jedan je covijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj je plijen ispustio i srušio se u šumu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zacudili su se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro srušen na njega su doletjela dva cvorka koja su ušla u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao, cvorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajuci patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja štuka i šaran. kada dode ljeto, radi se procijena šuma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar Bartol prenocili su u kolibi koja je ostala iza šumskih radnika koji su preko zime ovdije radili. Procijena je težak posao, a šuma puna komaraca. Kud god covijek ide tamo i oni. Vracajuci se sa teškoga posla ocekivali su da ce im Bartol pripremiti dobar rucak. Kada su su došli u kolibu vidjeli su da im je Bartol pripremio paprikaš. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog cega je paprikaš crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veceru. Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprikaš crn zbog toga što je zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spašeno Bartolovo kuharsko umijece, a društvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela. Sredinom rujna nastaje važno razdoblje za slavonsku šumu. Šumski trgovci obilaze dijelove šume koje su preko ljeta procijenili i obilježavaju stabla koja ce preko zime doci na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze šumom i procijenjuju urod žira koji je zbog sjece šume i njegove upotrebljivanosti na sve vecoj cijeni. U listopadu pocinje lov na srne, a u studenome je šuma mirna. U to doba sije se žir. Koliko se je stare šume posjeklo, toliko nove treba zasaditi. Na to sijanje izade citavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvece na drugom kraju žalosno otpada žuto lišce, a tamo još dalje udara sjekira i ruši se što je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom mjestu smrt, a na drugom život. Tko bi nabrojio što je sve šuma u tih dvjesto godina dala, što je sve vidjela i doživjela. Što se sve u njoj dogadalo i što ce se dogoditi. To je ta njena tajna, njen caroban mir.