Lyrics has been copied to clipboard!
WILLIAM SHAKESPEARE:
ROMEO I JULIJA
Tema:
Sjajna, cudesna, neiscrpna, duboka i velicanstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao da kroz cijelu pricu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi.
To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.
Ideja:
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi
pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate
ljubavi i pocetak najvece tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je
sama po sebi besmislena, ali je na neki nacin bila nužna da se nadvladaju
ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeduje mržnju.
Kratki sadržaj:
Uvod
Vec u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji, Montecchi i
Capuleti, u svadi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svada koja
završava upozorenjem kneza Escala. Naslucujemo da je Romeo zaljubljen
u Rosalinu, djevojku iz roda Capuletija.
Pocetak
Glava obitelji Capuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema
Rosalini navede ga da dode na zabavu.
Zaplet
Na zabavi Romeo susrece Juliju. Izmedu njih se rodi ljubav, cista i iskrena,
bez ogranicenja koje namece mržnja izmedu njihovih obitelji. Romeo tek
tada shvaca pravi smisao života. Romeo i Julija se tajno vjencaju.
Vrhunac
U jednoj svadi, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog
prijatelja. Želeci osvetiti smrt svog dobrog prijatelja Romeo ubija Tibalda.
Zatim mora pobjeci jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom,
knez osuduje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjecaji prema
Juliji prijece ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.
Rasplet
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog
plemica. Zbog vjecne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea,
ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeci
sprijeciti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati,
a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne
dospijeva na vrijeme reci Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capuletija i
misleci da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire.
Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio,
zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.
Kraj
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali clanovi obiju obitelji.
Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvacaju da je uzrok
tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i cistoj ljubavi
i time donijela svima golemu nesrecu.
Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova:
Romeo
Mladic iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nacin
žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji
Capuleti. Nerazumnu mržnju pobjeduje njegova beskrajna ljubav i
odanost Juliji.
“Zublja sama
Nek od nje uci sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noci sja
Ko alem kam na uhu crne žene
– I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, cista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja cu je potražit
I uz nju blagu divlju cud cu razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.” Citat (str. 74.)
Romeo shvaca da je sreo sudbinu te je spreman uciniti sve.
Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo a ne reci
da je poduzetan i hrabar mladic. Pun je vedrine i mladenackog zanosa.
Nikad mu ne ponestaje motiva sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije
život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i
izaziva veliku tragediju.
“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oci njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oci tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeca od sunca,
A njezine bi oci na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.” Citat: (str. 83.)
Julija
Potjece iz ugledne obitelji Capuleti, a susret s Romeom oznacit ce
njen život. Shvaca kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju
odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.
“Iz ljute mržnje nice ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!” Citat: (str. 78.)
Spremna je odreci se svega, pa cak i roditelja i svog imena da ostane s
Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ceš,
Prisegni da me ljubiš, pa cu ja
Poreci da se zovem Capuleti.
ROMEO (za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA. Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti noga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sacuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bica tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!” Citat: (str. 84.)
Metaforicnost:
Metaforicnost u ovom romanu uocava se u monolozima glavnih likova,
a izražena je u prvim razgovorima izmedu Romea i Julije.
“ROMEO. Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
– Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izadi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smucen vec i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
– Odbaci je –“ Citat: (str. 82)
”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu srecu naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.” Citat: (str. 108.)
Najzanimljivije u romanu:
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmedu Romea i Julije,
te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznacava bit ovog romana, ljubav.
Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna,
savršena i jedinstvena. Ona je više od obicne ljubavi, više od smrti i od
samog života, zato je ovaj dio znacajan.
Borba izmedu Tibalda i Mercuzija takoder je jedan zanimljivi dio.
U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznacava pocetak ove citave
tragedije i sudbonosnih dogadaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok
tragedije prije svega mržnja izmedu dviju obitelji, ali istovremeno razlog
je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteca ljubav koja se, prema
prici, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugacijim
okolnostima tijek ovih dogadaja krenuo prema sretnijem kraju.
“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najsladi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jeduci uništavamo tek
– Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju –.“ Citat: (str. 107)
Dojam o djelu:
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to prica o kojoj se vec sve zna.
Zatim sam je poceo citati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je
ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše
mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu cini posebnom je da od
pocetka naslucujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeca i u najsretnijim
trenucima u prici. U tome je sva ironija ovog djela. Ova ce prica uvijek
ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjecaju ljubav.
Ona ce uvijek buditi mladost i uzbudenje u covjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogadaj ili nije, nece se
valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tome živi još i danas te se u
Veroni na jednom vrlo romanticnom mjestu strancima pokazuje neki stari
sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capuletijeve. Ako Romeo i
Julija možda i nisu živjeli u Veroni, živjet ce vjecno u ovoj tragediji.”
ROMEO I JULIJA
Tema:
Sjajna, cudesna, neiscrpna, duboka i velicanstvena ljubav dvoje mladih ljudi koja kao da kroz cijelu pricu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi.
To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja
istovremeno spaja i razdvaja.
Ideja:
Ljubav je temelj na kojem se gradi život, ali nažalost i polaže kao žrtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi
pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate
ljubavi i pocetak najvece tragedije koja može zadesiti roditelje. Ona je
sama po sebi besmislena, ali je na neki nacin bila nužna da se nadvladaju
ljudske slabosti. Ne kaže se uzaludno da ljubav pobjeduje mržnju.
Kratki sadržaj:
Uvod
Vec u uvodu možemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji, Montecchi i
Capuleti, u svadi. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svada koja
završava upozorenjem kneza Escala. Naslucujemo da je Romeo zaljubljen
u Rosalinu, djevojku iz roda Capuletija.
Pocetak
Glava obitelji Capuleti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema
Rosalini navede ga da dode na zabavu.
Zaplet
Na zabavi Romeo susrece Juliju. Izmedu njih se rodi ljubav, cista i iskrena,
bez ogranicenja koje namece mržnja izmedu njihovih obitelji. Romeo tek
tada shvaca pravi smisao života. Romeo i Julija se tajno vjencaju.
Vrhunac
U jednoj svadi, Tibaldo, Capuletijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog
prijatelja. Želeci osvetiti smrt svog dobrog prijatelja Romeo ubija Tibalda.
Zatim mora pobjeci jer uskoro dolazi knez. Preneražen prizorom,
knez osuduje Romea na progonstvo u Mantovu, ali njegovi osjecaji prema
Juliji prijece ga u tome i on se skriva kod franjevca Lorenza.
Rasplet
Otac i majka žele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog
plemica. Zbog vjecne ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea,
ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, želeci
sprijeciti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati,
a šalje poruku Romeu da je ona zapravo živa. Nažalost, glasnik ne
dospijeva na vrijeme reci Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capuletija i
misleci da mu život bez Julije više nema smisla, ispije otrov i umire.
Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevši da joj se muž ubio,
zbog tuge uzima bodež i oduzima sebi život.
Kraj
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali clanovi obiju obitelji.
Nad mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvacaju da je uzrok
tome nerazumna mržnja koja je nametnula granice istinskoj i cistoj ljubavi
i time donijela svima golemu nesrecu.
Sociološka i psihološka karakterizacija glavnih likova:
Romeo
Mladic iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nacin
žrtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji
Capuleti. Nerazumnu mržnju pobjeduje njegova beskrajna ljubav i
odanost Juliji.
“Zublja sama
Nek od nje uci sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noci sja
Ko alem kam na uhu crne žene
– I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, cista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja cu je potražit
I uz nju blagu divlju cud cu razblažit.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.” Citat (str. 74.)
Romeo shvaca da je sreo sudbinu te je spreman uciniti sve.
Za Romea, osim što je smrtno zaljubljen u Juliju, ne možemo a ne reci
da je poduzetan i hrabar mladic. Pun je vedrine i mladenackog zanosa.
Nikad mu ne ponestaje motiva sve dok postoji veza s Julijom. Bez Julije
život mu je poput pustinje pa zbog toga nepromišljeno oduzme sebi život i
izaziva veliku tragediju.
“Dvije ponajljepše zvijezde na nebu
U nekom poslu sad odilaze
I mole oci njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oci tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijeca od sunca,
A njezine bi oci na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale.” Citat: (str. 83.)
Julija
Potjece iz ugledne obitelji Capuleti, a susret s Romeom oznacit ce
njen život. Shvaca kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju
odviše sveta da bi joj bilo što mogla biti zapreka.
“Iz ljute mržnje nice ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dušmanina!” Citat: (str. 78.)
Spremna je odreci se svega, pa cak i roditelja i svog imena da ostane s
Romeom.
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako ne ceš,
Prisegni da me ljubiš, pa cu ja
Poreci da se zovem Capuleti.
ROMEO (za se). Da slušam još il da odgovorim?
JULIJA. Tek tvoje ime moj je dušmanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
“Montecchi” nije niti ruka niti noga
Niti lice niti trup ni drugo ništa
Što pripada muškarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi – ime nije ništa!
Što nazivljemo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Baš tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sacuvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bica tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!” Citat: (str. 84.)
Metaforicnost:
Metaforicnost u ovom romanu uocava se u monolozima glavnih likova,
a izražena je u prvim razgovorima izmedu Romea i Julije.
“ROMEO. Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
– Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. – Sunašce,
Izadi sada i udavi mjesec,
Što zavidan je, smucen vec i blijed
Od bijesa što si ljepše ti od njega,
A služiš njemu. Zato nemoj njemu
Da služiš više kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
– Odbaci je –“ Citat: (str. 82)
”A bujna glazba tvog jezika
Nek objavi svu srecu naših duša
Što daje nam je ovaj susret mili.” Citat: (str. 108.)
Najzanimljivije u romanu:
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmedu Romea i Julije,
te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznacava bit ovog romana, ljubav.
Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mržnje, izuzetna,
savršena i jedinstvena. Ona je više od obicne ljubavi, više od smrti i od
samog života, zato je ovaj dio znacajan.
Borba izmedu Tibalda i Mercuzija takoder je jedan zanimljivi dio.
U njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznacava pocetak ove citave
tragedije i sudbonosnih dogadaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok
tragedije prije svega mržnja izmedu dviju obitelji, ali istovremeno razlog
je i ljubav, gotovo nerazumna, snažna, plamteca ljubav koja se, prema
prici, dogodi u svega nekoliko dana. Možda bi u nekim drugacijim
okolnostima tijek ovih dogadaja krenuo prema sretnijem kraju.
“LORENZO. E, takva divlja naslada imade
I divlji kraj – u slavlju svome gine,
Baš ko barut, kad se s vatrom združi,
U isti tren se s njom i raspline.
I najsladi se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jeduci uništavamo tek
– Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju –.“ Citat: (str. 107)
Dojam o djelu:
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to prica o kojoj se vec sve zna.
Zatim sam je poceo citati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je
ona i sada posebna, tim više što u vremenu u kojem živimo previše
mržnje ima u svijetu oko nas. Ono što tu knjigu cini posebnom je da od
pocetka naslucujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjeca i u najsretnijim
trenucima u prici. U tome je sva ironija ovog djela. Ova ce prica uvijek
ponovno oživljavati u svim generacijama koje osjecaju ljubav.
Ona ce uvijek buditi mladost i uzbudenje u covjekovom srcu.
“Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogadaj ili nije, nece se
valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tome živi još i danas te se u
Veroni na jednom vrlo romanticnom mjestu strancima pokazuje neki stari
sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capuletijeve. Ako Romeo i
Julija možda i nisu živjeli u Veroni, živjet ce vjecno u ovoj tragediji.”