Lyrics has been copied to clipboard!
DANIEL DEFOE:
ROBINSON CRUSOE
Bilješke o piscu:
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek
Robinson Crusoe ucinio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g.
Otac mu je bio mesar, a sin se bavio razlicitim poslovima. Defoe je
zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli.
Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom
izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj clanaka o
svim mogucim predmetima. Medutim, najviše se proslavio onom
znacajnom serijom romana koja je 1719. pocela s Robinsonom Cruseoom,
a ukljucuje: Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders,
Povijest Kuge i Roxanu. Kao što je poznato Defoe je materijal za
Robinson Crueseoa našao u cudnim doživljajima nekog škotskog mornara,
Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom, glasovitim
moreplovcem, na put u Južno more. Zbog svade s kapetanom zatražio je
da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od
Valparaisa. Tamo je ostao cetiri godine i cetiri mjeseca, dok ga nije
konacno izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest
prvi objavio Roger u svom djelu „Krstarenje oko svijeta“, koje je izašlo
1712. g. Ocito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.
Bilješke o djelu:
Zapanjujuca uvjerljivost vecim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona
Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi covjeka s
prirodom. Taj je predmet odgovarao opcim osjecajima i predstavljao
možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopce može
pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjecaju, Defoe je napisao
ne samo poucnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko
stvorenje nego i simbolicnu dramu o mucnim i strpljivim naporima s
pomocu kojih je ostvarena civilizacija.
Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok
Tema:
Borba covjeka s prirodom
Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac
Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”
Ne svida mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vracajuci se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio medu njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”
Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao
prihvatiti:
“Trebalo mi je puna cetrdeset i dva dana da napravim dasku za dugacku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim orudem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”
Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tice moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
ocekivalo kod covjeka koji uopce ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko cetvrt metra. Medutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”
Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se takoder koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplicem u svadu o onoj krvi što je oni prolijevaju medu
sobom.”
Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno graden, ravnih, dugackih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobrocudan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoca i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
dugacku, i nije bila kovrcava kao vuna. Celo mu je bilo visoko i široko,
a oci su mu sijevale živahnošcu i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeda.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”
Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skracena verzija knjige. U njemu se sve dogada iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava car cijele price. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u citanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam vec rekao.”
Najviše me se dojmila ova recenica:
“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i cini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomocnima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”
Potresla me je tragicnost te misli.
ROBINSON CRUSOE
Bilješke o piscu:
Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek
Robinson Crusoe ucinio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g.
Otac mu je bio mesar, a sin se bavio razlicitim poslovima. Defoe je
zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli.
Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom
izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj clanaka o
svim mogucim predmetima. Medutim, najviše se proslavio onom
znacajnom serijom romana koja je 1719. pocela s Robinsonom Cruseoom,
a ukljucuje: Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders,
Povijest Kuge i Roxanu. Kao što je poznato Defoe je materijal za
Robinson Crueseoa našao u cudnim doživljajima nekog škotskog mornara,
Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom, glasovitim
moreplovcem, na put u Južno more. Zbog svade s kapetanom zatražio je
da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od
Valparaisa. Tamo je ostao cetiri godine i cetiri mjeseca, dok ga nije
konacno izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest
prvi objavio Roger u svom djelu „Krstarenje oko svijeta“, koje je izašlo
1712. g. Ocito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.
Bilješke o djelu:
Zapanjujuca uvjerljivost vecim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona
Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi covjeka s
prirodom. Taj je predmet odgovarao opcim osjecajima i predstavljao
možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopce može
pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjecaju, Defoe je napisao
ne samo poucnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko
stvorenje nego i simbolicnu dramu o mucnim i strpljivim naporima s
pomocu kojih je ostvarena civilizacija.
Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok
Tema:
Borba covjeka s prirodom
Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac
Analiza likova:
Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”
Ne svida mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vracajuci se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio medu njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”
Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao
prihvatiti:
“Trebalo mi je puna cetrdeset i dva dana da napravim dasku za dugacku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim orudem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”
Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tice moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
ocekivalo kod covjeka koji uopce ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko cetvrt metra. Medutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”
Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se takoder koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplicem u svadu o onoj krvi što je oni prolijevaju medu
sobom.”
Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno graden, ravnih, dugackih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobrocudan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoca i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
dugacku, i nije bila kovrcava kao vuna. Celo mu je bilo visoko i široko,
a oci su mu sijevale živahnošcu i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeda.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”
Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skracena verzija knjige. U njemu se sve dogada iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava car cijele price. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u citanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam vec rekao.”
Najviše me se dojmila ova recenica:
“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i cini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomocnima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”
Potresla me je tragicnost te misli.