Lyrics has been copied to clipboard!
ROBINSON CRUSOEprepricana
lektira, analiza, robinson krusoIme pisca: Daniel DefoeO
piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjedac,utemeljitelj modernoga
romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim
pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama
života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim
svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "Život i cudne
nevidene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na
stvarnom dogadaju. To je prica o brodolomcu, koji se, udaljen od
civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i
treci dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela
poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll
Flanders". Istice se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine
godine".Tema:
Robinsonov boravak na pustom otokuOsnovna misao: Treba biti
snalažljiv da bi se preživjeloVrijeme radnje: 1632-1637 g.Mjesto
radnje: Pusti otokLikovi:
Robinson Cruso,Petko,Cetvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.Sadržaj:
Djecak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada
odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali
gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao
je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da
postane trgovac, i da nastavi posao koji je on zapoceo. Robinson je to
prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona
došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja
koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pode s njim.
Robinson je pristao ali bojao se to reci svojim roditeljima. Ukrcao se i
otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se
jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila
stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajuci
gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da ce ga besplatno
prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu
tocku. Ta tocka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom
snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli
ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su
uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode.
Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo.
Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naci skrovište. Na
vrhu jednog brežuljka bila je pecina. Robinson je odlucio da se smjesti
u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj
njegove pecine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja
26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je
kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pecine. Cetvrtog dana želio
je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je
da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban
luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruca napravio luk. Strijele
je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo
kamenim nožem.Od lišca je napravio odjecu, sandale, kapu i vrecu.
Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kuci. Ogulio
je kožu i poceo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je
odlucio da meso stavi na vruci pjesak. Sunce je bilo tako jako da je
meso bilo polupeceno. Pala je noc i Robinson je odlucio spavati, legao
je na slamu i zaspao. Oko ponoci zapocela je jaka kiša. Jedan grom je
udario blizu njegove pecine i on se jako uplašio. Kada je izašao van
vidio je da drvo pred njegovom pecinom gori. Bio je sretan, jer kada je
vidio vatru to je bilo veliko otkrice, jer ce sada moci jesti peceno
meso i grijati se nocu. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan
je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije
pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleci na vatru, a kada se
sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u
krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuce
majka bi mu kuhala caj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja pocela
tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio
ali kada je vidio da lava pali drvece bio je sretan jer je na taj nacin
ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je pec. Riba
što ju je lovio više mu nije bila fina pecena jego ju je kuhao. Poceo
je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu.
Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuce je
zasadio drvece pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i
stolice. Kada je poceo bušiti rupu u drvetu odjednom su pocele letjeti
iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkrice kako da vatru dobije
kada on to želi. Bojao se da kada dode zima nece imati što jesti jer ce
biti previše hladno, pa je odlucio napraviti podrum u kojem ce spremati
hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u
nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlucio je Robinson da napravi i
camac. Zapalio je jedno drvo i obradivao ga dok nije izgledalo kao
camac. Odlucio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka.
Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuce. U
daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je
poceo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je
jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime
Džek. Jednog dana cuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se
jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se
otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je
pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson
je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u pocetku plašljiv Robinson ga
je odveo u pecinu i ucio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o
ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao
pomoc. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i
top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili
naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom
camcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrca camcu i
pocne grliti starca jer je to bio njegov otac Cetvrtko. On je krenuo po
pomoc na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je
prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov
otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski.
Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson
je otišao kuci gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je
upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je
došla zima Petko je bio zacuden , jer nije prije nikada vidio snijeg i
stalno je bio uz pec. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.Analiza likova:Robinson CrusoeSnalažljivost:“Ta bezizlaznost
probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko doknadnih
jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja jarbola.”Ne
svida mi se njegov postupak s životinjama na otoku:“… ali sam vidio
mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio, nisam
znao koje su za jelo, a koje nisu. Vracajuci se ubio sam nekakvu
veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike šume.
Prvim hicem što sam ga opalio medu njih ubio sam kozu kraj koje je
stajalo jare i sisalo je.”Muka, rad, strpljivost i marljivost
neke su od stvari što ih je moraoprihvatiti:“Trebalo mi je puna
cetrdeset i dva dana da napravim dasku za dugacku policu što mi je
trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim orudem i pilama, od
istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”Vanjski
opis (opis njegova lica):“Što se tice moga lica, ono doista nije
bilo toliko pocrnjelo koliko bi se ocekivalo kod covjeka koji uopce
ne pazi na njega. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila
duga oko cetvrt metra. Medutim, kako sam imao dovoljno škara i
britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici
dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove.”Kolebljivost
prema divljacima:“Pitao sam se takoder koliko su se ti ljudi
ogriješili o mene, i kakvo pravo imam ja da se uplicem u svadu o
onoj krvi što je oni prolijevaju medu sobom.”Petko“Bio
je to pristao, lijep momak, savršeno graden, ravnih, dugackih nogu. Nije
bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko dvadeset
i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobrocudan, u njemu
nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto muževno,
ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoca i blagost
europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i dugacku,
i nije bila kovrcava kao vuna. Celo mu je bilo visoko i široko, a
oci su mu sijevale živahnošcu i oštrinom. Boja njegove kože nije bila sasvim
crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno tamna
kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeda. Lice mu je
bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa
usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput
bjelokosti.”Usporedba filma i knjige:Film je uvelike
skracena verzija knjige. U njemu se sve dogada iznimnobrzo, dok je u
knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to uredu
jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima idosta
neugodnih prizora što uništava car cijele price. Knjiga mi je bilamnogo
zanimljivija i uživao sam u citanju; imam samo jednu zamjerku,a to
je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam vec rekao.”Najviše
me se dojmila ova recenica:“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina
tako temeljito uništava svoja stvorenja i cini ih tako strašno
nesretnima, napuštenima i bespomocnima, tako potpuno bijednima da bi
jedva bilo razumno biti zahvalan za takav život.”
lektira, analiza, robinson krusoIme pisca: Daniel DefoeO
piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjedac,utemeljitelj modernoga
romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim
pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama
života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim
svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "Život i cudne
nevidene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na
stvarnom dogadaju. To je prica o brodolomcu, koji se, udaljen od
civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i
treci dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela
poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll
Flanders". Istice se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine
godine".Tema:
Robinsonov boravak na pustom otokuOsnovna misao: Treba biti
snalažljiv da bi se preživjeloVrijeme radnje: 1632-1637 g.Mjesto
radnje: Pusti otokLikovi:
Robinson Cruso,Petko,Cetvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.Sadržaj:
Djecak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada
odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali
gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao
je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da
postane trgovac, i da nastavi posao koji je on zapoceo. Robinson je to
prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona
došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja
koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pode s njim.
Robinson je pristao ali bojao se to reci svojim roditeljima. Ukrcao se i
otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se
jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila
stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajuci
gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da ce ga besplatno
prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu
tocku. Ta tocka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom
snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli
ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su
uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode.
Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo.
Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naci skrovište. Na
vrhu jednog brežuljka bila je pecina. Robinson je odlucio da se smjesti
u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj
njegove pecine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja
26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je
kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pecine. Cetvrtog dana želio
je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je
da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban
luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruca napravio luk. Strijele
je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo
kamenim nožem.Od lišca je napravio odjecu, sandale, kapu i vrecu.
Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kuci. Ogulio
je kožu i poceo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je
odlucio da meso stavi na vruci pjesak. Sunce je bilo tako jako da je
meso bilo polupeceno. Pala je noc i Robinson je odlucio spavati, legao
je na slamu i zaspao. Oko ponoci zapocela je jaka kiša. Jedan grom je
udario blizu njegove pecine i on se jako uplašio. Kada je izašao van
vidio je da drvo pred njegovom pecinom gori. Bio je sretan, jer kada je
vidio vatru to je bilo veliko otkrice, jer ce sada moci jesti peceno
meso i grijati se nocu. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan
je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije
pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleci na vatru, a kada se
sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u
krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuce
majka bi mu kuhala caj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja pocela
tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio
ali kada je vidio da lava pali drvece bio je sretan jer je na taj nacin
ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je pec. Riba
što ju je lovio više mu nije bila fina pecena jego ju je kuhao. Poceo
je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu.
Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuce je
zasadio drvece pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i
stolice. Kada je poceo bušiti rupu u drvetu odjednom su pocele letjeti
iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkrice kako da vatru dobije
kada on to želi. Bojao se da kada dode zima nece imati što jesti jer ce
biti previše hladno, pa je odlucio napraviti podrum u kojem ce spremati
hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u
nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlucio je Robinson da napravi i
camac. Zapalio je jedno drvo i obradivao ga dok nije izgledalo kao
camac. Odlucio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka.
Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuce. U
daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je
poceo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je
jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime
Džek. Jednog dana cuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se
jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se
otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je
pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson
je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u pocetku plašljiv Robinson ga
je odveo u pecinu i ucio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o
ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao
pomoc. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i
top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili
naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom
camcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrca camcu i
pocne grliti starca jer je to bio njegov otac Cetvrtko. On je krenuo po
pomoc na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je
prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov
otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski.
Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson
je otišao kuci gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je
upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je
došla zima Petko je bio zacuden , jer nije prije nikada vidio snijeg i
stalno je bio uz pec. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.Analiza likova:Robinson CrusoeSnalažljivost:“Ta bezizlaznost
probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko doknadnih
jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja jarbola.”Ne
svida mi se njegov postupak s životinjama na otoku:“… ali sam vidio
mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio, nisam
znao koje su za jelo, a koje nisu. Vracajuci se ubio sam nekakvu
veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike šume.
Prvim hicem što sam ga opalio medu njih ubio sam kozu kraj koje je
stajalo jare i sisalo je.”Muka, rad, strpljivost i marljivost
neke su od stvari što ih je moraoprihvatiti:“Trebalo mi je puna
cetrdeset i dva dana da napravim dasku za dugacku policu što mi je
trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim orudem i pilama, od
istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”Vanjski
opis (opis njegova lica):“Što se tice moga lica, ono doista nije
bilo toliko pocrnjelo koliko bi se ocekivalo kod covjeka koji uopce
ne pazi na njega. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila
duga oko cetvrt metra. Medutim, kako sam imao dovoljno škara i
britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici
dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske brkove.”Kolebljivost
prema divljacima:“Pitao sam se takoder koliko su se ti ljudi
ogriješili o mene, i kakvo pravo imam ja da se uplicem u svadu o
onoj krvi što je oni prolijevaju medu sobom.”Petko“Bio
je to pristao, lijep momak, savršeno graden, ravnih, dugackih nogu. Nije
bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko dvadeset
i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobrocudan, u njemu
nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto muževno,
ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoca i blagost
europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i dugacku,
i nije bila kovrcava kao vuna. Celo mu je bilo visoko i široko, a
oci su mu sijevale živahnošcu i oštrinom. Boja njegove kože nije bila sasvim
crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno tamna
kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeda. Lice mu je
bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa
usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput
bjelokosti.”Usporedba filma i knjige:Film je uvelike
skracena verzija knjige. U njemu se sve dogada iznimnobrzo, dok je u
knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to uredu
jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima idosta
neugodnih prizora što uništava car cijele price. Knjiga mi je bilamnogo
zanimljivija i uživao sam u citanju; imam samo jednu zamjerku,a to
je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam vec rekao.”Najviše
me se dojmila ova recenica:“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina
tako temeljito uništava svoja stvorenja i cini ih tako strašno
nesretnima, napuštenima i bespomocnima, tako potpuno bijednima da bi
jedva bilo razumno biti zahvalan za takav život.”