Lyrics has been copied to clipboard!
Lucic - ROBINJA
ŽIVOTOPIS:
Hanibal Lucic (1458.-1553.), hrvatski pjesnik i dramaticar, pripadnik je jedne od najuglednijih vlastelinskih obitelji s otoka Hvara.
Njegov književni opus svjedoci poznavanje anticke i onovremene talijanske književnosti. Luciceva književna ostavština nije velika, ali je veoma znacajna. Preveo je ''Ovidija'' (''Pariž Eleni''), napisao nekoliko poslanica, neveliki ljubavni kanconijer i dramu u stihovima ''Robinja''.
KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: dramatika; drama u stihovima
MJESTO RADNJE: Dubrovnik
KOMPOZICIJA DJELA: 3 cina + pozdravljenje i isklad (proslov)
SADRŽAJ:
ANIBAL LUCIĆ FRANCISKU PALADINIĆU POZDRAVLJENJE
Hanibal je pokazao svoje djelo Francisku i njemu se ono svidjelo te se obvezao da ga uzme pod svoju zaštitu, da se objelodani. Lucic želi da Francisko još jednom pohvali djelo, a ako ne, Lucic kaže da se nece kajati što se trudio ugoditi mu. Sam je Lucic prosudio da je njegovo djelo korisno za ljude (da bi ljudi gledajuci razlicite vrline i mane bolje procijenili i sredili sami sebe i svoj život). Lucic ne može, a da ne zadovolji Paladinicevu želju. Želi da mu Paladinic pomogne da djelo bude upoznato.
ISKLAD / PROSLOV
Banova je kci ostala sama s bratom kada su izgubili oca. Bili su plemenita roda i bogati. Ona je taman bila za udaju. Turci su ju zarobili, a buduci da je ugarskom kralju bila draga kao prava kci, nudio im je zlato i novac da ju vrate, ali uzalud. Sluga Derencin, banov necak, volio je banovu kci i mnogo je pretrpio zbog nje; mucio se i znojio kako bi ju oslobodio. To neka bude pouka, kaže Lucic, onima koji žele nekoga osvojiti bez truda. Djevojkama porucuje da im je bolje pronaci vjernoga slugu nego imati prsten neizmjerna zlata.
PRVI CIN / SKAZANJE PRVO
Derencin zahvaljuje slugama, svojim prijateljima, što su mu pomogli tražiti njegovu ljubav (banovu kci), koja je toliko lijepa da su male cijene i vrijednosti svih stvari koje postoje. Gusari su došli u Dubrovnik, koji je sada u dobrim odnosima s Turcima, a u Dubrovnik ih je dovela pohlepa za novcem. Derencin rece slugama da daju novce gusarima kako bi oslobodili Robinju, a onda neka ju odvedu na sajam kao da je nisu prodali da bi ju prerušen Derencin ispitao. Zna da nece biti ohola jer je u nevolji, a njega nece prepoznati jer ga je vrijeme promijenilo. Pouzdao se u slugu Matijaša koji mu je potvrdio da mu je vjeran i da bi radije umro nego išao protiv njega. Derencin zna da ce dobiti dar od kralja, a slugama obecaje veci dio jer je njemu stalo samo do Robinjine ljubavi.
DRUGI CIN / SKAZANJE DRUGO
Robinja se tuži na sav jad koji je proživjela, voljela bi da se nije rodila. Gusarima je stalo samo do novca. Dolazi Derencin, ne dopušta da muce Robinju. Cijena je za nju bila samo 300 dukata. On je odlucio razgovarati s njom. Rekao joj je neka si ne želi smrt jer je još mlada, a i nadasve lijepa. Zamolio ju je da mu otkrije tko je i odakle je. Rece mu da je imala oca Vlaska koji je bio hrabar i vjeran pa mu je ugarski kralj dodijelio mjesto stražara u Beogradu, a kasnije je postao hrvatski ban. Poginuo je u zasjedi dok se borio protiv Turaka. Robinja je ispripovijedala Derencinu o sebi jer je vidjela da razmišlja o njezinoj nesreci, a ona misli i da nije tek obican trgovac, no i ne želi znati tko je on. Poželjela mu je da mu se ostvare sve želje, da bud sretan ako ima voljenu, a sve zato jer vidi da ga je potresla njezina bol. Ugarski je kralj nju i njezinog brata primio pod svoje okrilje. Bratu je dao novac i imanje, te je naslijedio oca, a kad odraste, bit ce ban. Ona je zimi živjela u gradu u zlatnoj kuci, a ljeti je kraj Dunava uživala u perivoju. Odgajala ju je udovica, majka Jelena, i razmazila ju. Nosila je zlatne haljine, jela zlatnu hranu; dvorkinje su ju zabavljale plešuci i pjevajuci, a potom bi se ispod vocaka odmarale. Tako je jednom usnula da je košuta i hoda planinom pazeci da ju ne vide vukovi, no ubrzo su ju opkolili; probudila se vicuci. Ubrzo su došli gusari i zarobili ju. Margitu su ubili jer je vikala i bila glasna, a njezina je krvava glava pala pred Robinjine noge. Robinja se uplašila i bila poslušna, ali sada žali što nije dala da i nju ubiju. Vodili su ih po pustinji, hodala je bosa i bila obucena u tamno ruho. Kada su prelazili preko rijeke, pogledala se u vodu i vidjela blijede obraze; bilo joj je teško. Kada joj je poginuo otac, Turci su ih poceli stizati i tjerati. Sada, otkad je robinja, jede i pije travu i vodu. Derencin joj rece da, iako je ubogo odjevena, vrat, lice i grlo su joj bjelji od bijele ružice i bijelih ljiljana. Pita ju tko su oni za koje kaže da su ju lažno dvorili i pjevali laskave slatke pjesme; jesu li plemenita roda? On joj obecaje da ce ju osloboditi. Robinja kaže da ce on zbog toga vladati gradovima i postati knez, te dobiti mnogo novca. Govori mu da su joj se udvarali oni koji su bili blizu kralja. Tako je i Derencin, sina bana Derencina (viteza), cinio sve da bi dobio njezinu ljubav, ali ona je bila kamena srca. Smatra da je njegova služba bila lažljiva. Derencin joj odgovara da je naljutila Boga jer je bila ohola i nezahvalna dok je imala srecu. Tako je Bog Adama i Evu izgnao iz raja, a kralja Nabukodonozora je zbog oholosti pretvorio u životinju. Derencin smatra da ona hvali mladica koji ju voli samo da ga muci jer, premda je imao mjesto kraj kralja, nije ju osvojio. On joj priznaje da je zavolio djevojku plemenita roda, ali je ona bila ohola i nije ga voljela. Vjerno joj je služio, bio pravedan, a pati. Radije bi sebi poželio zlo nego da ona izgubi ijednu vlas kose. On suosjeca s mladicem koji voli Robinju, ali shvaca i nju. Oslobodit ce Robinju zbog nje same, ali i radi sebe, da ga mine tuga. Obecaje joj da ce ju odvesti kuci i osloboditi ako pristane biti Derencinova. Ona mu priznaje da je voljela Derencina, ali mu to nikada nije pokazala jer nije htjela biti uzrok kraljeva protivljenja. Rekla je da se Derencin trebao povjeriti kralju, a ona bi pristala biti njegova. Derencin ju oslobodi i uvodi u svoj dom, te nareduje dubrovackim dvorkinjama da joj služe. Odvest ce ju brodom u Senj. Razbojnicima poruci da ce im jednom reci s kim su trgovali.
TREĆI CIN / SKAZANJE TRETO
Pera je bila zadužena da opere, obuce i uredi Robinju. Jako je hvalila Robinjinu ljepotu Mari i Anici. Rekla je da se Robinja i Derencin neizmjerno vole, a priprema se i pir. Ispricala im je kako su u suton ona i ostale dvorkinje bile uz Robinju i došao je Derencin. Lijepo je govorio, a ona se rumenjela u licu. Obecala je biti Derencinova, a onaj koji ju je otkupio ima vlast da joj zapovijeda. Naveo ju je rijecima da ga prepozna. Bolje ga je promotrila i pocela plakati kad je shvatila da ju je Derencin oslobodio, a on ju je tješio. Na pir dolazi gospoda donoseci darove. Vlastelin govori da je obicaj u Dubrovniku, ako dode ugledan covjek, da mu se raduje i lijepo ugosti. Hvali Derencina kao hrabra i brza junaka koji je protjerao Turke, slomio 5 svezanih kopalja... Hvali Robinjina djeda, bana Majera Blaža, koji je bio kršcanski zaštitnik, potjerao je Turke, bio visoka rasta, razuman, širokih pleca. Derencin je takoder bio hrabar i spasio Robinju iz ropstva te zaslužio da bude njegova. Grad se dici ovim pirom, svi im se pokoravaju i daju darove. Derencin im rece, ako dodu u Budim, vratit ce im dug. Knez ih zamoli da opet jednom posjete grad kada budu dolazili poslom. Derencin se svima zahvali na gostoprimstvu.
SADRŽAJ (ukratko):
Radnja se zbiva u Dubrovniku.
Kcerku bana Vlaška, poginulog u borbi s Turcima, i unuku Blaža Majera, oteli su turski gusari. Ugarski kralj, koji ju je volio kao kcerku, obeca veliku nagradu onome tko je spasi i vrati majci Jeleni.
Mladi Derencin, unuk bana Derencina (kojega su Turci zarobili, mucili i ubili), obuzet ljubavlju, odluci pronaci otetu djevojku. Nalazi ju na turskom brodu u dubrovackoj luci, gdje je Turci prodaju za 300 dukata. Pristupa joj prerušen u trgovca i moli ju da mu isprica o nesreci koja ju je snašla. Ona mu pripovijeda i sjeca se mladog Derencina koji je u nju bio zaljubljen, a ona mu nije uzvratila ljubav, iako joj je bio drag. Pita se zašto ju nije pokušao pronaci i osloboditi ako su njegovi osjecaji iskreni. On, i dalje neprepoznat, obeca djevojci da ce ju otkupiti od gusara, ali pod uvjetom da se uda za mladog Derencina. Ona pristaje i on ju, plativši otkup, vodi u obližnju kucu da se odmori.
Vec je iducega dana pripremljena svadba, a ugledni Dubrovcani, i knez osobno, donose im darove. Jedan od dubrovackih vlastelina izrice pohvalu mladom Derencinu i oslobodenoj Robinji, slaveci njihovo podrijetlo.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ROBINJA: oteli su ju turski gusari. Silno je željela da ju netko spasi i bilo joj je jako žao što nije uzvratila ljubav Derencinu.
DERENCIN: jako voli Robinju i prerušio se u trgovca da ju oslobodi.
O DJELU:
Luciceva ''Robinja'' je prva drama hrvatske književnosti koja jest drama u onom smislu u kojem se drama i danas shvaca: kao djelo koje obraduje sasvim ozbiljnu temu, kao tekst s jasnom kompozicijom, zapletom i raspletom, s psihološki profiliranim i individualiziranim likovima.
Ovo je prva hrvatska drama svjetovnog sadržaja, prva drama s tematikom iz suvremene hrvatske povijesti i ''prvi pokušaj moderne, kompleksnije i psihološki nijansiranije dramske obrade...'' (dr. Rafo Bogišic)
ŽIVOTOPIS:
Hanibal Lucic (1458.-1553.), hrvatski pjesnik i dramaticar, pripadnik je jedne od najuglednijih vlastelinskih obitelji s otoka Hvara.
Njegov književni opus svjedoci poznavanje anticke i onovremene talijanske književnosti. Luciceva književna ostavština nije velika, ali je veoma znacajna. Preveo je ''Ovidija'' (''Pariž Eleni''), napisao nekoliko poslanica, neveliki ljubavni kanconijer i dramu u stihovima ''Robinja''.
KNJIŽEVNI ROD I VRSTA DJELA: dramatika; drama u stihovima
MJESTO RADNJE: Dubrovnik
KOMPOZICIJA DJELA: 3 cina + pozdravljenje i isklad (proslov)
SADRŽAJ:
ANIBAL LUCIĆ FRANCISKU PALADINIĆU POZDRAVLJENJE
Hanibal je pokazao svoje djelo Francisku i njemu se ono svidjelo te se obvezao da ga uzme pod svoju zaštitu, da se objelodani. Lucic želi da Francisko još jednom pohvali djelo, a ako ne, Lucic kaže da se nece kajati što se trudio ugoditi mu. Sam je Lucic prosudio da je njegovo djelo korisno za ljude (da bi ljudi gledajuci razlicite vrline i mane bolje procijenili i sredili sami sebe i svoj život). Lucic ne može, a da ne zadovolji Paladinicevu želju. Želi da mu Paladinic pomogne da djelo bude upoznato.
ISKLAD / PROSLOV
Banova je kci ostala sama s bratom kada su izgubili oca. Bili su plemenita roda i bogati. Ona je taman bila za udaju. Turci su ju zarobili, a buduci da je ugarskom kralju bila draga kao prava kci, nudio im je zlato i novac da ju vrate, ali uzalud. Sluga Derencin, banov necak, volio je banovu kci i mnogo je pretrpio zbog nje; mucio se i znojio kako bi ju oslobodio. To neka bude pouka, kaže Lucic, onima koji žele nekoga osvojiti bez truda. Djevojkama porucuje da im je bolje pronaci vjernoga slugu nego imati prsten neizmjerna zlata.
PRVI CIN / SKAZANJE PRVO
Derencin zahvaljuje slugama, svojim prijateljima, što su mu pomogli tražiti njegovu ljubav (banovu kci), koja je toliko lijepa da su male cijene i vrijednosti svih stvari koje postoje. Gusari su došli u Dubrovnik, koji je sada u dobrim odnosima s Turcima, a u Dubrovnik ih je dovela pohlepa za novcem. Derencin rece slugama da daju novce gusarima kako bi oslobodili Robinju, a onda neka ju odvedu na sajam kao da je nisu prodali da bi ju prerušen Derencin ispitao. Zna da nece biti ohola jer je u nevolji, a njega nece prepoznati jer ga je vrijeme promijenilo. Pouzdao se u slugu Matijaša koji mu je potvrdio da mu je vjeran i da bi radije umro nego išao protiv njega. Derencin zna da ce dobiti dar od kralja, a slugama obecaje veci dio jer je njemu stalo samo do Robinjine ljubavi.
DRUGI CIN / SKAZANJE DRUGO
Robinja se tuži na sav jad koji je proživjela, voljela bi da se nije rodila. Gusarima je stalo samo do novca. Dolazi Derencin, ne dopušta da muce Robinju. Cijena je za nju bila samo 300 dukata. On je odlucio razgovarati s njom. Rekao joj je neka si ne želi smrt jer je još mlada, a i nadasve lijepa. Zamolio ju je da mu otkrije tko je i odakle je. Rece mu da je imala oca Vlaska koji je bio hrabar i vjeran pa mu je ugarski kralj dodijelio mjesto stražara u Beogradu, a kasnije je postao hrvatski ban. Poginuo je u zasjedi dok se borio protiv Turaka. Robinja je ispripovijedala Derencinu o sebi jer je vidjela da razmišlja o njezinoj nesreci, a ona misli i da nije tek obican trgovac, no i ne želi znati tko je on. Poželjela mu je da mu se ostvare sve želje, da bud sretan ako ima voljenu, a sve zato jer vidi da ga je potresla njezina bol. Ugarski je kralj nju i njezinog brata primio pod svoje okrilje. Bratu je dao novac i imanje, te je naslijedio oca, a kad odraste, bit ce ban. Ona je zimi živjela u gradu u zlatnoj kuci, a ljeti je kraj Dunava uživala u perivoju. Odgajala ju je udovica, majka Jelena, i razmazila ju. Nosila je zlatne haljine, jela zlatnu hranu; dvorkinje su ju zabavljale plešuci i pjevajuci, a potom bi se ispod vocaka odmarale. Tako je jednom usnula da je košuta i hoda planinom pazeci da ju ne vide vukovi, no ubrzo su ju opkolili; probudila se vicuci. Ubrzo su došli gusari i zarobili ju. Margitu su ubili jer je vikala i bila glasna, a njezina je krvava glava pala pred Robinjine noge. Robinja se uplašila i bila poslušna, ali sada žali što nije dala da i nju ubiju. Vodili su ih po pustinji, hodala je bosa i bila obucena u tamno ruho. Kada su prelazili preko rijeke, pogledala se u vodu i vidjela blijede obraze; bilo joj je teško. Kada joj je poginuo otac, Turci su ih poceli stizati i tjerati. Sada, otkad je robinja, jede i pije travu i vodu. Derencin joj rece da, iako je ubogo odjevena, vrat, lice i grlo su joj bjelji od bijele ružice i bijelih ljiljana. Pita ju tko su oni za koje kaže da su ju lažno dvorili i pjevali laskave slatke pjesme; jesu li plemenita roda? On joj obecaje da ce ju osloboditi. Robinja kaže da ce on zbog toga vladati gradovima i postati knez, te dobiti mnogo novca. Govori mu da su joj se udvarali oni koji su bili blizu kralja. Tako je i Derencin, sina bana Derencina (viteza), cinio sve da bi dobio njezinu ljubav, ali ona je bila kamena srca. Smatra da je njegova služba bila lažljiva. Derencin joj odgovara da je naljutila Boga jer je bila ohola i nezahvalna dok je imala srecu. Tako je Bog Adama i Evu izgnao iz raja, a kralja Nabukodonozora je zbog oholosti pretvorio u životinju. Derencin smatra da ona hvali mladica koji ju voli samo da ga muci jer, premda je imao mjesto kraj kralja, nije ju osvojio. On joj priznaje da je zavolio djevojku plemenita roda, ali je ona bila ohola i nije ga voljela. Vjerno joj je služio, bio pravedan, a pati. Radije bi sebi poželio zlo nego da ona izgubi ijednu vlas kose. On suosjeca s mladicem koji voli Robinju, ali shvaca i nju. Oslobodit ce Robinju zbog nje same, ali i radi sebe, da ga mine tuga. Obecaje joj da ce ju odvesti kuci i osloboditi ako pristane biti Derencinova. Ona mu priznaje da je voljela Derencina, ali mu to nikada nije pokazala jer nije htjela biti uzrok kraljeva protivljenja. Rekla je da se Derencin trebao povjeriti kralju, a ona bi pristala biti njegova. Derencin ju oslobodi i uvodi u svoj dom, te nareduje dubrovackim dvorkinjama da joj služe. Odvest ce ju brodom u Senj. Razbojnicima poruci da ce im jednom reci s kim su trgovali.
TREĆI CIN / SKAZANJE TRETO
Pera je bila zadužena da opere, obuce i uredi Robinju. Jako je hvalila Robinjinu ljepotu Mari i Anici. Rekla je da se Robinja i Derencin neizmjerno vole, a priprema se i pir. Ispricala im je kako su u suton ona i ostale dvorkinje bile uz Robinju i došao je Derencin. Lijepo je govorio, a ona se rumenjela u licu. Obecala je biti Derencinova, a onaj koji ju je otkupio ima vlast da joj zapovijeda. Naveo ju je rijecima da ga prepozna. Bolje ga je promotrila i pocela plakati kad je shvatila da ju je Derencin oslobodio, a on ju je tješio. Na pir dolazi gospoda donoseci darove. Vlastelin govori da je obicaj u Dubrovniku, ako dode ugledan covjek, da mu se raduje i lijepo ugosti. Hvali Derencina kao hrabra i brza junaka koji je protjerao Turke, slomio 5 svezanih kopalja... Hvali Robinjina djeda, bana Majera Blaža, koji je bio kršcanski zaštitnik, potjerao je Turke, bio visoka rasta, razuman, širokih pleca. Derencin je takoder bio hrabar i spasio Robinju iz ropstva te zaslužio da bude njegova. Grad se dici ovim pirom, svi im se pokoravaju i daju darove. Derencin im rece, ako dodu u Budim, vratit ce im dug. Knez ih zamoli da opet jednom posjete grad kada budu dolazili poslom. Derencin se svima zahvali na gostoprimstvu.
SADRŽAJ (ukratko):
Radnja se zbiva u Dubrovniku.
Kcerku bana Vlaška, poginulog u borbi s Turcima, i unuku Blaža Majera, oteli su turski gusari. Ugarski kralj, koji ju je volio kao kcerku, obeca veliku nagradu onome tko je spasi i vrati majci Jeleni.
Mladi Derencin, unuk bana Derencina (kojega su Turci zarobili, mucili i ubili), obuzet ljubavlju, odluci pronaci otetu djevojku. Nalazi ju na turskom brodu u dubrovackoj luci, gdje je Turci prodaju za 300 dukata. Pristupa joj prerušen u trgovca i moli ju da mu isprica o nesreci koja ju je snašla. Ona mu pripovijeda i sjeca se mladog Derencina koji je u nju bio zaljubljen, a ona mu nije uzvratila ljubav, iako joj je bio drag. Pita se zašto ju nije pokušao pronaci i osloboditi ako su njegovi osjecaji iskreni. On, i dalje neprepoznat, obeca djevojci da ce ju otkupiti od gusara, ali pod uvjetom da se uda za mladog Derencina. Ona pristaje i on ju, plativši otkup, vodi u obližnju kucu da se odmori.
Vec je iducega dana pripremljena svadba, a ugledni Dubrovcani, i knez osobno, donose im darove. Jedan od dubrovackih vlastelina izrice pohvalu mladom Derencinu i oslobodenoj Robinji, slaveci njihovo podrijetlo.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
ROBINJA: oteli su ju turski gusari. Silno je željela da ju netko spasi i bilo joj je jako žao što nije uzvratila ljubav Derencinu.
DERENCIN: jako voli Robinju i prerušio se u trgovca da ju oslobodi.
O DJELU:
Luciceva ''Robinja'' je prva drama hrvatske književnosti koja jest drama u onom smislu u kojem se drama i danas shvaca: kao djelo koje obraduje sasvim ozbiljnu temu, kao tekst s jasnom kompozicijom, zapletom i raspletom, s psihološki profiliranim i individualiziranim likovima.
Ovo je prva hrvatska drama svjetovnog sadržaja, prva drama s tematikom iz suvremene hrvatske povijesti i ''prvi pokušaj moderne, kompleksnije i psihološki nijansiranije dramske obrade...'' (dr. Rafo Bogišic)