Lyrics has been copied to clipboard!
Ivana Brlic-Mažuranic:
PRICE IZ DAVNINE
Ponešto o piscu: Ivana Brlic-Mažuranic rodena je 1874.god. U Ogulinu gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohada privatnu školu , posvecujuci osobitu brigu izucavanju jezika, te je u najmladim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naucila njemacki, ruski i engleski. Objavila je slijedeca djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Cudnovate zgode šegrta Hlapica", "Price iz davnine", "Knjiga omladini" i još neka poucna djela. "Price iz davnine" doživjele su niz izdanjau zemlji , a u inozemstvu prevedene su na desetak europskih jezika.: na engleskom, švedskom, ceškom, danskom, ruskom, slovackom, njemackom, francuskom, talijanskom i ukrajinskom. Neki strani književnici povezivali su "Price iz davnine" s narodnim pricama, ali poznato je da se radi o orginalnom djelu koje sa narodnim pricama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlic-Mažuranic umrla je u Zagrebu, 21,09,1938 god.
Šuma Striborova
Tema: Ljubav majke prema sinu.
Osnovna misao: Na kraju dobro pobjeduje zlo.
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo
Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinic, Domaci, Stribor i djevojka
Sadržaj:
Neki je momak ušao u šumu Strriborovu, a da nije znao da je to šuima zacarana i da se u njoj dogadaju razna cuda. Šuma je morala ostati zacarana sve dok ne dode u nju netko kome je draža njegova nesreca od sve srece ovoga svijeta.
Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori, iz panja izade zmija i pocme se motati oko momka. Ali to nije bila prava zmija, vec djevojka radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao ju je osloboditi samo onaj koji bi se njome oženio. Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je kuci ponijeti mogao. pomislivši kako je momak glup, zmija se odmah pretvori u djevojku i zamoli ga da ju povede kuci i oženi se njome. Zbog zlobnih misli djevojci-zmiji i dalje u ustima ostane zmijski jezik. Momk, je bio dobar, plašljiv i stidljiv i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se radi njega u djevojku pretvorila. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije mogao znati što joj je ostalo u ustima.
Momak je poveo djevojku kuci u kojoj je živio sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra te je odmah vidjela kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da je pogrješio i da je u kucu doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da mu je majka vještica kada zna da je žena bila zmija. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i složno. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kada je majka bila toliko nesretna da je poželjela umrijeti pred pred kucom na hladnoci ugleda siromašnu djevojku koja prodaje trešce. Majka nije imala novca, ali uzme nekoliko grancica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan rukav na staroj haljini. Uvece su sin i snaha otišli u posijet kumovima, a majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se vrate te potpali vatru onim trešcem što ga je kupila od siromašne djevojke. Kada se vatra rasplamsala, zacuje se pucketanje, a iz svake trešcice pojavi se veseli plamicak. Bili su toi Domaci. Majka je pomislila da joj to Bog šalje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila. Isprica Domacima svoju nesrecu i zamoli ih za pomoc. Jedan od domacih, Malik Tintilinic, predloži da pod kokoš podmetnu svracja jaja, a snaha ce se polakomiti kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada ce sin vidjeti što je ucinio. Kako su se dogovorili tako su i ucinili. Kada je došlo vrijeme izlegli su se svracici, snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove selo da se pohvali. Ali kad ugleda svracice isplazi svoj tanki zmijski jezik i tako cijelo selo sazna da je ona zmija, a ne žena. Ali sina ni ovo nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuce iako je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko sniježnih polja i kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od onog trešca i ponovno su se pojavili Domaci. Majk im je ispricala što se dogodilo i oni je povedu do svog starješine Stribora. Sve mu ispricaju, a on majci ponudi sa se vrati u svoje rodno selo, u svoju mladost, koja ce vijecno trajati i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina. Kad je to majka cula, zahvali Striboru na dobroti i odluci ostati u svojoj nesreci nego da zaboravi da ima sina, makar i z sve blago ovoga svijeta. Nakon tih rijeci nestanu sve carolije u šumi Striborovoj. Nestane Stribora i Domacih, snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin ostanu sami usred šume i sretni se vrate kuci. Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije ni zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala trešce, tako da su kasnije svi troje sretno živjeli.
Regoc
Tema: Prijateljstvo izmedu diva Regoca i vile Kosjenke i njihov put u nepoznati kraj.
Osnovna misao: Ne treba se svadati i veseliti tudem zlu.
Vrijeme radnje: Davno
Mjestor radnje: Legen grad, selo
Likovi: Regoc, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed
Sadržaj:
Jedne ljetne noci, dok su cuvari konja spavali, spustile se sa oblaka vile da se po vilinskom obicaju malo poigraju sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noci prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ponese Kosjenku u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se cudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. Ali konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena gdje je Kosjenka uz pomoc svog vilinskog vela, nekako uspijela sici, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad ocekujuci neko cudo, ali na sve strane bile su samo ruševine, Iznenada ispod jednog zida ugleda covjeka kako spava na toj hladnoci. Bio je to Regoc koji je vec tisuce godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka nagovori Regoca da pode s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta što ce sigurno biti zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji Regocu zakaci za uho. Kosjenka odluci da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što pod zemljom ima. A dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluce da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoca da ju spusti. I dok se Regoc odmarao Kosjenka pomaknu štapic i uništi zemlju i razdjeli je od Regoca. Kosjenka se pomiri sa sudbinom, misleci da ce umrijeti jer ce Regoc zaboraviti da su zajedno krenuli na put. Ali se prevarila. Regoc ju je spasio i krenuli su dalje nedirajuci ništa. Kada su na zemlji pronašli lišce znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašlisu na površinu, i to medu djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi zajedno s djecom plesala, dijelila bisere kao da joj više nece trebati i odlucila je da ce tu zauvijek ostati. Regoc je razgovarao s Liljom, najmudrijim djecakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvadala. Cuo je da ce starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja ce potopiti susjedno selo. A Liljo je znao da ce njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili. I dok su tako razgovarali zacu se buka u ravnici. Regoc podiže Lilju i ugledaju rijeku Zlovodu, kako poplavljuje zlatn polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoca i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoc stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je voda dotada vec sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoc probije rupu u zemlji da bi voda otišla i polja ponovno bila plodna. Ali više nije bilo odraslih da ih nauce kako se to radi. Svi su bili tužni, a najviše Regoc koji im je želio pomoci, ali niej znao kako, a i zaželio se svoga pustoga Legena gdje je u miru brojao kamen, stotinama godina. Iznenada Kosjenka povice i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naucili djecu orati i sijati. Po savijetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesrece. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoc se vratio u svoj Legenda i dalje broji kamenje.
______________________________________________________________________
PRICE IZ DAVNINE
Ponešto o piscu: Ivana Brlic-Mažuranic rodena je 1874.god. U Ogulinu gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohada privatnu školu , posvecujuci osobitu brigu izucavanju jezika, te je u najmladim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naucila njemacki, ruski i engleski. Objavila je slijedeca djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Cudnovate zgode šegrta Hlapica", "Price iz davnine", "Knjiga omladini" i još neka poucna djela. "Price iz davnine" doživjele su niz izdanjau zemlji , a u inozemstvu prevedene su na desetak europskih jezika.: na engleskom, švedskom, ceškom, danskom, ruskom, slovackom, njemackom, francuskom, talijanskom i ukrajinskom. Neki strani književnici povezivali su "Price iz davnine" s narodnim pricama, ali poznato je da se radi o orginalnom djelu koje sa narodnim pricama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlic-Mažuranic umrla je u Zagrebu, 21,09,1938 god.
Šuma Striborova
Tema: Ljubav majke prema sinu.
Osnovna misao: Na kraju dobro pobjeduje zlo.
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Šuma Striborova, selo
Likovi: Majka, sin, snaha, Malik Tintilinic, Domaci, Stribor i djevojka
Sadržaj:
Neki je momak ušao u šumu Strriborovu, a da nije znao da je to šuima zacarana i da se u njoj dogadaju razna cuda. Šuma je morala ostati zacarana sve dok ne dode u nju netko kome je draža njegova nesreca od sve srece ovoga svijeta.
Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj da se malo odmori, iz panja izade zmija i pocme se motati oko momka. Ali to nije bila prava zmija, vec djevojka radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao ju je osloboditi samo onaj koji bi se njome oženio. Momak je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je kuci ponijeti mogao. pomislivši kako je momak glup, zmija se odmah pretvori u djevojku i zamoli ga da ju povede kuci i oženi se njome. Zbog zlobnih misli djevojci-zmiji i dalje u ustima ostane zmijski jezik. Momk, je bio dobar, plašljiv i stidljiv i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se radi njega u djevojku pretvorila. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije mogao znati što joj je ostalo u ustima.
Momak je poveo djevojku kuci u kojoj je živio sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra te je odmah vidjela kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da je pogrješio i da je u kucu doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da mu je majka vještica kada zna da je žena bila zmija. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i složno. Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti majke, a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kada je majka bila toliko nesretna da je poželjela umrijeti pred pred kucom na hladnoci ugleda siromašnu djevojku koja prodaje trešce. Majka nije imala novca, ali uzme nekoliko grancica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan rukav na staroj haljini. Uvece su sin i snaha otišli u posijet kumovima, a majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se vrate te potpali vatru onim trešcem što ga je kupila od siromašne djevojke. Kada se vatra rasplamsala, zacuje se pucketanje, a iz svake trešcice pojavi se veseli plamicak. Bili su toi Domaci. Majka je pomislila da joj to Bog šalje utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila. Isprica Domacima svoju nesrecu i zamoli ih za pomoc. Jedan od domacih, Malik Tintilinic, predloži da pod kokoš podmetnu svracja jaja, a snaha ce se polakomiti kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada ce sin vidjeti što je ucinio. Kako su se dogovorili tako su i ucinili. Kada je došlo vrijeme izlegli su se svracici, snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove selo da se pohvali. Ali kad ugleda svracice isplazi svoj tanki zmijski jezik i tako cijelo selo sazna da je ona zmija, a ne žena. Ali sina ni ovo nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuce iako je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko sniježnih polja i kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od onog trešca i ponovno su se pojavili Domaci. Majk im je ispricala što se dogodilo i oni je povedu do svog starješine Stribora. Sve mu ispricaju, a on majci ponudi sa se vrati u svoje rodno selo, u svoju mladost, koja ce vijecno trajati i tako zaboraviti na sve svoje brige pa i sina. Kad je to majka cula, zahvali Striboru na dobroti i odluci ostati u svojoj nesreci nego da zaboravi da ima sina, makar i z sve blago ovoga svijeta. Nakon tih rijeci nestanu sve carolije u šumi Striborovoj. Nestane Stribora i Domacih, snaha se pretvori u zmiju, a majka i sin ostanu sami usred šume i sretni se vrate kuci. Sin je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije ni zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala trešce, tako da su kasnije svi troje sretno živjeli.
Regoc
Tema: Prijateljstvo izmedu diva Regoca i vile Kosjenke i njihov put u nepoznati kraj.
Osnovna misao: Ne treba se svadati i veseliti tudem zlu.
Vrijeme radnje: Davno
Mjestor radnje: Legen grad, selo
Likovi: Regoc, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed
Sadržaj:
Jedne ljetne noci, dok su cuvari konja spavali, spustile se sa oblaka vile da se po vilinskom obicaju malo poigraju sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noci prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ponese Kosjenku u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se cudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. Ali konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena gdje je Kosjenka uz pomoc svog vilinskog vela, nekako uspijela sici, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad ocekujuci neko cudo, ali na sve strane bile su samo ruševine, Iznenada ispod jednog zida ugleda covjeka kako spava na toj hladnoci. Bio je to Regoc koji je vec tisuce godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka nagovori Regoca da pode s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta što ce sigurno biti zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji Regocu zakaci za uho. Kosjenka odluci da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što pod zemljom ima. A dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluce da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoca da ju spusti. I dok se Regoc odmarao Kosjenka pomaknu štapic i uništi zemlju i razdjeli je od Regoca. Kosjenka se pomiri sa sudbinom, misleci da ce umrijeti jer ce Regoc zaboraviti da su zajedno krenuli na put. Ali se prevarila. Regoc ju je spasio i krenuli su dalje nedirajuci ništa. Kada su na zemlji pronašli lišce znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašlisu na površinu, i to medu djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi zajedno s djecom plesala, dijelila bisere kao da joj više nece trebati i odlucila je da ce tu zauvijek ostati. Regoc je razgovarao s Liljom, najmudrijim djecakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvadala. Cuo je da ce starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja ce potopiti susjedno selo. A Liljo je znao da ce njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili. I dok su tako razgovarali zacu se buka u ravnici. Regoc podiže Lilju i ugledaju rijeku Zlovodu, kako poplavljuje zlatn polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoca i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoc stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je voda dotada vec sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoc probije rupu u zemlji da bi voda otišla i polja ponovno bila plodna. Ali više nije bilo odraslih da ih nauce kako se to radi. Svi su bili tužni, a najviše Regoc koji im je želio pomoci, ali niej znao kako, a i zaželio se svoga pustoga Legena gdje je u miru brojao kamen, stotinama godina. Iznenada Kosjenka povice i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naucili djecu orati i sijati. Po savijetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesrece. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoc se vratio u svoj Legenda i dalje broji kamenje.
______________________________________________________________________