Lyrics has been copied to clipboard!
IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
REGOC
Bilješke o piscu:
Ivana Brlic Mažuranic rodena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohada privatnu školu,
posvecujuci osobitu brigu izucavanju jezika, te je u najmladim godinama
govorila i pisala francuski, a kasnije je još naucila njemacki, ruski
i engleski jezik. Objavila je sljedeca djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola i praznici", "Slike", "Cudnovate zgode šegrta Hlapica",
"Price iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poucna djela.
"Price iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na desetak europskih jezika: engleski, švedski, ceški, danski, ruski,
slovacki, njemacki, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali su "Price iz davnine" s narodnim pricama, ali poznato je da se
radi o originalnom djelu koje sa narodnim pricama povezuju samo likovi i
mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlic Mažuranic umrla je u Zagrebu
21. 09. 1938. godine.
Mjesto radnje:
Legen grad, selo
Vrijeme radnje:
Davno
Tema:
Prijateljstvo izmedu diva Regoca i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati
kraj.
Osnovna misao:
Ne treba se svadati i veseliti tudem zlu.
Likovi:
Regoc, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed
Kratki sadržaj:
Jedne ljetne noci dok su cuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom obicaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila
mala vila koja je te noci prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg
konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i
dolina. Kosjenka se cudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se
svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva
sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje
jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz
pomoc svog vilinskog vela nekako uspjela sici, a konj je ojurio dalje u
ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad ocekujuci neko cudo, ali na sve
strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda covjeka
kako spava na toj hladnoci. Bio je to Regoc koji je vec tisuce godina živio
u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada.
Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pode s njom u
nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja
kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem
se udobno smjestila i koji je Regocu zakacila za uho. Kosjenka odluci da
krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što
ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova.
Odluce da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori
Regoca da ju spusti. I dok se Regoc odmarao Kosjenka pomaknu štapic
i uništi zemlju i razdjeli je od Regoca. Kosjenka se pomiri sa sudbinom
misleci da ce umrijeti, jer ce Regoc zaboraviti da su zajedno krenuli na
put. No, prevarila se. Regoc ju je spasio i krenuli su dalje nedirajuci ništa.
Kada su na zemlji pronašli lišce znali su da su došli do šume pored zlatnih
polja. Izašli su na površinu, i to medu djecu dvaju sela što su se zajedno
igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao
da joj više nece trebati i odlucila je da ce tu zauvijek ostati.
Regoc je razgovarao s Liljom, najmudrijim djecakom koji mu je rekao da
je zabrinut jer su se dva sela posvadala. Cuo je da ce starješine njegova
sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja ce potopiti susjedno selo.
Liljo je znao da ce i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko
su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali zacu se buka u ravnici.
Regoc podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja.
Svi se uplašeni skupiše oko Regoca i zamole ga da svojom snagom
zaustavi vodu. Regoc stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije
ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda vec sve poplavila.
Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoc probije rupu u zemlji kako bi voda otišla
i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauce
kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoc, koji im je želio pomoci
ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru
brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka povice i svi
pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji
su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive.
Djed i baka su naucili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili
su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe
i nesrece. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila
Kosjenka, a Regoc se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje.
REGOC
Bilješke o piscu:
Ivana Brlic Mažuranic rodena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohada privatnu školu,
posvecujuci osobitu brigu izucavanju jezika, te je u najmladim godinama
govorila i pisala francuski, a kasnije je još naucila njemacki, ruski
i engleski jezik. Objavila je sljedeca djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola i praznici", "Slike", "Cudnovate zgode šegrta Hlapica",
"Price iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poucna djela.
"Price iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na desetak europskih jezika: engleski, švedski, ceški, danski, ruski,
slovacki, njemacki, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali su "Price iz davnine" s narodnim pricama, ali poznato je da se
radi o originalnom djelu koje sa narodnim pricama povezuju samo likovi i
mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlic Mažuranic umrla je u Zagrebu
21. 09. 1938. godine.
Mjesto radnje:
Legen grad, selo
Vrijeme radnje:
Davno
Tema:
Prijateljstvo izmedu diva Regoca i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati
kraj.
Osnovna misao:
Ne treba se svadati i veseliti tudem zlu.
Likovi:
Regoc, Kosjenka, Lilja, djeca, baka i djed
Kratki sadržaj:
Jedne ljetne noci dok su cuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom obicaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila
mala vila koja je te noci prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg
konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i
dolina. Kosjenka se cudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se
svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva
sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje
jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz
pomoc svog vilinskog vela nekako uspjela sici, a konj je ojurio dalje u
ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad ocekujuci neko cudo, ali na sve
strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda covjeka
kako spava na toj hladnoci. Bio je to Regoc koji je vec tisuce godina živio
u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada.
Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pode s njom u
nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja
kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem
se udobno smjestila i koji je Regocu zakacila za uho. Kosjenka odluci da
krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što
ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova.
Odluce da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori
Regoca da ju spusti. I dok se Regoc odmarao Kosjenka pomaknu štapic
i uništi zemlju i razdjeli je od Regoca. Kosjenka se pomiri sa sudbinom
misleci da ce umrijeti, jer ce Regoc zaboraviti da su zajedno krenuli na
put. No, prevarila se. Regoc ju je spasio i krenuli su dalje nedirajuci ništa.
Kada su na zemlji pronašli lišce znali su da su došli do šume pored zlatnih
polja. Izašli su na površinu, i to medu djecu dvaju sela što su se zajedno
igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao
da joj više nece trebati i odlucila je da ce tu zauvijek ostati.
Regoc je razgovarao s Liljom, najmudrijim djecakom koji mu je rekao da
je zabrinut jer su se dva sela posvadala. Cuo je da ce starješine njegova
sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja ce potopiti susjedno selo.
Liljo je znao da ce i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko
su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali zacu se buka u ravnici.
Regoc podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja.
Svi se uplašeni skupiše oko Regoca i zamole ga da svojom snagom
zaustavi vodu. Regoc stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije
ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda vec sve poplavila.
Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoc probije rupu u zemlji kako bi voda otišla
i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauce
kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoc, koji im je želio pomoci
ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru
brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka povice i svi
pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji
su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive.
Djed i baka su naucili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili
su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe
i nesrece. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila
Kosjenka, a Regoc se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje.