Lyrics has been copied to clipboard!
PROSJAK LUKA
Ime pisca: August Šenoa
Bilješke o piscu:
A. Šenoa je roden 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu pohodio je u Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pecuhu, a pravne nauke završio je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebackom kazalištu kao umjetnicki direktor, a od 1870. kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874 pa sve do smrti, 1881. g., uredivao je “Vijenac”.
Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena. Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio.
Poznate su njegove povjestice: “Kugina kuca” i “Propast Venecije”, romani: “Zlatarevo zlato”, “Cuvaj se senjske ruke”, “Seljacka buna” te pripovijesti: “Prosjak Luka”, “Branka”, “Barun Ivica”, “Mladi gospodin” i “Turopoljski top”.
Tema: život prosjaka Luke i njegova upornost da postane obican seljacki covjek.
Glavna misao: “Važnije biti siromašan i sretan covjek, nego necovjecna varalica.”
Mjesto radnje: Hrvatska
Vrijeme radnje: XIX. stoljece
Likovi: Luka, Mara, Mato, Martin, Mikica
Sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli se ici u krcmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo cesto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželo je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi ocevi bili u svadi. Luka je obecao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesreca. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zarucili. Luka je skupio mnogo novca i želio je dati Martinu u zamijenu za Maru. Želio je živjeti kao obican covjek. Saznavši da je Mara zarucena veoma se razocarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega ucinila covjeka.
Kad su se Mara i Andro vjencali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i otišao se ispovijedati. U krcmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio.
Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan covjek, nego necovjecna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skocio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i sveceniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.
Ime pisca: August Šenoa
Bilješke o piscu:
A. Šenoa je roden 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu pohodio je u Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pecuhu, a pravne nauke završio je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebackom kazalištu kao umjetnicki direktor, a od 1870. kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874 pa sve do smrti, 1881. g., uredivao je “Vijenac”.
Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena. Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio.
Poznate su njegove povjestice: “Kugina kuca” i “Propast Venecije”, romani: “Zlatarevo zlato”, “Cuvaj se senjske ruke”, “Seljacka buna” te pripovijesti: “Prosjak Luka”, “Branka”, “Barun Ivica”, “Mladi gospodin” i “Turopoljski top”.
Tema: život prosjaka Luke i njegova upornost da postane obican seljacki covjek.
Glavna misao: “Važnije biti siromašan i sretan covjek, nego necovjecna varalica.”
Mjesto radnje: Hrvatska
Vrijeme radnje: XIX. stoljece
Likovi: Luka, Mara, Mato, Martin, Mikica
Sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli se ici u krcmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo cesto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželo je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi ocevi bili u svadi. Luka je obecao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesreca. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zarucili. Luka je skupio mnogo novca i želio je dati Martinu u zamijenu za Maru. Želio je živjeti kao obican covjek. Saznavši da je Mara zarucena veoma se razocarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega ucinila covjeka.
Kad su se Mara i Andro vjencali i dobili dijete, Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i otišao se ispovijedati. U krcmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio.
Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan covjek, nego necovjecna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skocio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i sveceniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.