Lyrics has been copied to clipboard!
AUGUST ŠENOA:
PROSJAK LUKA
Bilješke o piscu:
August Šenoa (1838. - 1881. god.) književnik. Po ocu ceškog, po majci
slovackog podrijetla. Pravne studije je zapoceo u Zagrebu, a dovršio u
Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenackim stihovima
iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveci se poezijom, on i u stihovima
pokazuje pravu stranu svog specificnog talenta. Više narativna i kriticka
priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obradivao
povijesne motive, budeci interes širokih citalackih krugova za dogadaje iz
hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je
davao žive slike iz suvremenog zagrebackog života („Zagrebulje“, „Vjecni
žid“, itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu.
Njegova komedija „Ljubica“ govori o pišcevu daru zapažanja.
Šenoa se istakao i prevodilackim radom, objavivši mnogo uspjelih
prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).
Pravo podrucje Šenoina djelovanja bila je pripovjedacka proza s motivima
iz suvremenog života i dogadajima iz hrvatske prošlosti. Volio je
historijske sukobe, tragicne dogadaje i obrate iz hrvatske prošlosti.
Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rada,
slikajuci one dogadaje u kojima gradanstvo igra odlucnu ulogu („Zlatarevo
zlato“).
Šenoine pripovijesti („Barun Ivica“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Prosjak
Luka“) daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj
polovini prošloga stoljeca.
„Zlatarevo zlato“, „Seljacka buna“, „Diogenes“, „Kletva“ i „Cuvaj se
senjske ruke“ romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim
karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom
vjerom u buducnost svoga naroda.
Šenoa je stvorio hrvatsku citalacku publiku.
Socijalni elementi:
- Siromaštvo
- Zapuštenost sela
- Glad
- Nezaposlenost
- Neukost obicnih seljaka
- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake
Analiza glavnog lika:
Luka
Vanjski izgled:
- Ni velik ni malen
- Žutih grižljivih obraza
- Ride brade
- Cupave kose
- Odjeven u stare, prljave krpe
„Luka bijaše suh covjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan,
grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božic, a po njem posijana rijetka,
rida brada. Gleda ispod oka, kuci svoj vrat medu ramena, pokazuje zube,
prode kadšto preko lijevog uha ili preko cupave kratke kose. Požutjela
bijela coha sa sto zakrpa pocela se raspadati, kožna torbica bijaše masna,
klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.
Bogalj, da mu pokloniš krajcer.“
Moralna karakterizacija:
Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog covjeka. Da bi preživio u
društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac.
Videci da novac znaci puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da ce novcem
kupiti ljubav, steci dom i obitelj.
Životni san prosjaka Luke:
Luka je želio postati covjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom,
sjediti kod tople peci, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i
nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam
nazivao. U sebi je osjecao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju
obitelj, ali nažalost to nije uspio.
Osobno videnje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:
Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroce, koje je pripalo zloj
babi koja ga je cuvala za novac, tukla i mucila gladu, kao dijete koje je
kasnije završilo u gradskoj kuci kao sluga i trckaralo, a na kojega je
društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do obican
prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim
mahinacijama i lažnim svjedocenjima radili sve kako bi upropastili život
neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu
ljudskoga.
PROSJAK LUKA
Bilješke o piscu:
August Šenoa (1838. - 1881. god.) književnik. Po ocu ceškog, po majci
slovackog podrijetla. Pravne studije je zapoceo u Zagrebu, a dovršio u
Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenackim stihovima
iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveci se poezijom, on i u stihovima
pokazuje pravu stranu svog specificnog talenta. Više narativna i kriticka
priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obradivao
povijesne motive, budeci interes širokih citalackih krugova za dogadaje iz
hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je
davao žive slike iz suvremenog zagrebackog života („Zagrebulje“, „Vjecni
žid“, itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu.
Njegova komedija „Ljubica“ govori o pišcevu daru zapažanja.
Šenoa se istakao i prevodilackim radom, objavivši mnogo uspjelih
prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).
Pravo podrucje Šenoina djelovanja bila je pripovjedacka proza s motivima
iz suvremenog života i dogadajima iz hrvatske prošlosti. Volio je
historijske sukobe, tragicne dogadaje i obrate iz hrvatske prošlosti.
Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rada,
slikajuci one dogadaje u kojima gradanstvo igra odlucnu ulogu („Zlatarevo
zlato“).
Šenoine pripovijesti („Barun Ivica“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Prosjak
Luka“) daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj
polovini prošloga stoljeca.
„Zlatarevo zlato“, „Seljacka buna“, „Diogenes“, „Kletva“ i „Cuvaj se
senjske ruke“ romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim
karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom
vjerom u buducnost svoga naroda.
Šenoa je stvorio hrvatsku citalacku publiku.
Socijalni elementi:
- Siromaštvo
- Zapuštenost sela
- Glad
- Nezaposlenost
- Neukost obicnih seljaka
- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake
Analiza glavnog lika:
Luka
Vanjski izgled:
- Ni velik ni malen
- Žutih grižljivih obraza
- Ride brade
- Cupave kose
- Odjeven u stare, prljave krpe
„Luka bijaše suh covjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan,
grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božic, a po njem posijana rijetka,
rida brada. Gleda ispod oka, kuci svoj vrat medu ramena, pokazuje zube,
prode kadšto preko lijevog uha ili preko cupave kratke kose. Požutjela
bijela coha sa sto zakrpa pocela se raspadati, kožna torbica bijaše masna,
klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.
Bogalj, da mu pokloniš krajcer.“
Moralna karakterizacija:
Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog covjeka. Da bi preživio u
društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac.
Videci da novac znaci puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da ce novcem
kupiti ljubav, steci dom i obitelj.
Životni san prosjaka Luke:
Luka je želio postati covjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom,
sjediti kod tople peci, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i
nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam
nazivao. U sebi je osjecao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju
obitelj, ali nažalost to nije uspio.
Osobno videnje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:
Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroce, koje je pripalo zloj
babi koja ga je cuvala za novac, tukla i mucila gladu, kao dijete koje je
kasnije završilo u gradskoj kuci kao sluga i trckaralo, a na kojega je
društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do obican
prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim
mahinacijama i lažnim svjedocenjima radili sve kako bi upropastili život
neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu
ljudskoga.