Lyrics has been copied to clipboard!
FRANZ KAFKA:
PROCES
Bilješke o piscu:
Franz Kafka (Prag, 3.8.1883. - 3.6.1924.), austrijski književnik,
podrijetlom iz imucne obitelji praškog židova. Radio je kao cinovnik
osiguravajuceg društva. Radi lijecenja putovao je u Njemacku, Italiju,
Francusku i Švicarsku. Umro je od tuberkuloze grla.
Njegova djela: “Betrachtung”, “Die Verwandlung”, “In der Strafkolonie”,
“Ein Landarzt”, “Ein Hungerkuenstler”, “Der Prozess”, “Das Schloss”,
“Amerika”, “Beim Bau der Chinesischen Mauer”, “Gesammelte Schriften”,
“Gesammelte Werke”, “Tagebuecher”, “Briefe an Milena”.
Proces
Franz Kafka je bio samokritican pisac i strog prema samome sebi,
što se može zakljuciti iz cinjenice da je za života objavljivao samo manji
broj djela s kojima je on bio koliko toliko zadovoljan, te da je nakon
njegove smrti pronadeno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo:
“Dragi Maxe, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom
(dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisacem stolu, kod kuce i u
uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti nadeš), dnevnike, rukopise, pisma,
tuda i moja, bilješke i tako dalje, neka se sve odreda spali neprocitano,
a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nadu kod tebe ili kod drugih.
Pisma koja ti ne budu htjeli dati neka ih bar pošteno spale.
Tvoj Franz Kafka.”
Na srecu Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu želju i njegovom
zaslugom sacuvala su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima
moderne književnosti.
Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, što se najbolje
ocituje u Procesu. Kafka je optužen, ne osjeca se kriv i nema pojma zbog
cega je optužen, a isto ce se tako osjecati milijuni ljudi zatvoreni u
koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja vlada u takvim
prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera panicnog
straha, ljudi se svode na poslušne automate samo kako bi sacuvali živu
glavu.
“Priznajte prvom prilikom sve. Tek cete se tada moci izvuci, tek tada.
Pa cak ni tada bez tude pomoci, ali što se pomoci tice, ne bojte se ništa,
ja cu vam osobno pomoci.”
Sam Kafka pocinje tako razmišljati, ali se još uvijek pokušava braniti:
“Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je vec pomislio da ne bi bilo
loše da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izložiti
svoj kratki životopis i uz svaki malo važniji dogadaj navesti razloge zbog
kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom
shvacanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge može navesti za taj
dogadaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da
obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.”
Citajuci Kafku, pogotov proces, cesto citatelja iznenaduju neobicni
dogadaji pa se cesto ima dojam kao da se sanja. Dogadaji se nižu kao u
snu i cesto se cine nevjerojatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i
vjerodostojni.
“Stanite!- rece onaj pokraj prozora, baci knjigu na stolic i ustade.
- Ne smijete otici jer ste uhapšeni. - Tako se nekako i meni cini - Rece Kafka. - Ali zašto? - Mi nismo mjerodavni da vam to saopcimo. Vratite se
u svoju sobu i cekajte! Postupak je vec u toku i sve cete doznati na
vrijeme. Ja prekoracujem svoja ovlaštenja kad vam ovako prijatelju
govorim.”
Ta cudnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta.
To je poseban svijet u kojem djeluju posebni zakoni, sve je izvrnuto
naopako, ali ne može se reci da je misticno i proizvoljno. To je svijet u
kojemu vlada logika, cvrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma.
Otudenje ili alijenacija, fenomen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji.
Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otudenja u svim
svojim djelima, problema izgubljenosti covjeka u suvremenoj civilizaciji,
nemoci covjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim
potrebama i životnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje covjeka koji
nailazi samo na nerazumijevanje okoline. U Preobražaju je Gregor Samsa
na neki nacin otuden jer pretvorivši se u kukca za svoje bližnje prestaje
biti živo bice, a nakon što umire svi se ponašaju ravnodušno kao da
nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef Kafka je otuden, osuden zbog
necega cega ni sam nije svjestan, u nemogucnosti da se brani cak i bez da
zna tko ga je optužio proživio je godinu dana muka i grešaka, da bi na
kraju osudu doživio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.
Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi znacaj, a narocito
nije vjerovao u svoj književni geniji. Njegov pesimizam stalno ga je pratio
u životu i u djelima. Kafka je na neki nacin vizionar, prorok koji je u
svojim djelima predvidao ono što ce nekoliko godina kasnije potresti
covjecanstvo.
Zanimljivost Kafkinih djela je u tome što se ona mogu interpretirati na
bezbroj nacina buduci da raspleta u njegovim djelima obicno nema,
a nisu dana ni neka objašnjenja pa se djela ponekad citaju i dva puta kako
bi se shvatila, ali uzalud.
Milna, žena koju je on ljubio, a nadviše i cijenio i kojoj je uputio mnoštvo
pisama koja se danas ubrajaju u jedna od najljepših ljubavnih pisama,
za Kafku je rekla:
”On stoji medu ljudima i u cudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo
utocište. Zato je izložen svemu od cega smo mi zašticeni. On je gol medu
obucenima.”
PROCES
Bilješke o piscu:
Franz Kafka (Prag, 3.8.1883. - 3.6.1924.), austrijski književnik,
podrijetlom iz imucne obitelji praškog židova. Radio je kao cinovnik
osiguravajuceg društva. Radi lijecenja putovao je u Njemacku, Italiju,
Francusku i Švicarsku. Umro je od tuberkuloze grla.
Njegova djela: “Betrachtung”, “Die Verwandlung”, “In der Strafkolonie”,
“Ein Landarzt”, “Ein Hungerkuenstler”, “Der Prozess”, “Das Schloss”,
“Amerika”, “Beim Bau der Chinesischen Mauer”, “Gesammelte Schriften”,
“Gesammelte Werke”, “Tagebuecher”, “Briefe an Milena”.
Proces
Franz Kafka je bio samokritican pisac i strog prema samome sebi,
što se može zakljuciti iz cinjenice da je za života objavljivao samo manji
broj djela s kojima je on bio koliko toliko zadovoljan, te da je nakon
njegove smrti pronadeno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo:
“Dragi Maxe, moja posljednja želja: sve što ostavljam za sobom
(dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisacem stolu, kod kuce i u
uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti nadeš), dnevnike, rukopise, pisma,
tuda i moja, bilješke i tako dalje, neka se sve odreda spali neprocitano,
a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nadu kod tebe ili kod drugih.
Pisma koja ti ne budu htjeli dati neka ih bar pošteno spale.
Tvoj Franz Kafka.”
Na srecu Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu želju i njegovom
zaslugom sacuvala su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima
moderne književnosti.
Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, što se najbolje
ocituje u Procesu. Kafka je optužen, ne osjeca se kriv i nema pojma zbog
cega je optužen, a isto ce se tako osjecati milijuni ljudi zatvoreni u
koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja vlada u takvim
prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera panicnog
straha, ljudi se svode na poslušne automate samo kako bi sacuvali živu
glavu.
“Priznajte prvom prilikom sve. Tek cete se tada moci izvuci, tek tada.
Pa cak ni tada bez tude pomoci, ali što se pomoci tice, ne bojte se ništa,
ja cu vam osobno pomoci.”
Sam Kafka pocinje tako razmišljati, ali se još uvijek pokušava braniti:
“Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je vec pomislio da ne bi bilo
loše da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izložiti
svoj kratki životopis i uz svaki malo važniji dogadaj navesti razloge zbog
kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom
shvacanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge može navesti za taj
dogadaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da
obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.”
Citajuci Kafku, pogotov proces, cesto citatelja iznenaduju neobicni
dogadaji pa se cesto ima dojam kao da se sanja. Dogadaji se nižu kao u
snu i cesto se cine nevjerojatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i
vjerodostojni.
“Stanite!- rece onaj pokraj prozora, baci knjigu na stolic i ustade.
- Ne smijete otici jer ste uhapšeni. - Tako se nekako i meni cini - Rece Kafka. - Ali zašto? - Mi nismo mjerodavni da vam to saopcimo. Vratite se
u svoju sobu i cekajte! Postupak je vec u toku i sve cete doznati na
vrijeme. Ja prekoracujem svoja ovlaštenja kad vam ovako prijatelju
govorim.”
Ta cudnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta.
To je poseban svijet u kojem djeluju posebni zakoni, sve je izvrnuto
naopako, ali ne može se reci da je misticno i proizvoljno. To je svijet u
kojemu vlada logika, cvrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma.
Otudenje ili alijenacija, fenomen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji.
Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otudenja u svim
svojim djelima, problema izgubljenosti covjeka u suvremenoj civilizaciji,
nemoci covjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim
potrebama i životnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje covjeka koji
nailazi samo na nerazumijevanje okoline. U Preobražaju je Gregor Samsa
na neki nacin otuden jer pretvorivši se u kukca za svoje bližnje prestaje
biti živo bice, a nakon što umire svi se ponašaju ravnodušno kao da
nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef Kafka je otuden, osuden zbog
necega cega ni sam nije svjestan, u nemogucnosti da se brani cak i bez da
zna tko ga je optužio proživio je godinu dana muka i grešaka, da bi na
kraju osudu doživio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.
Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi znacaj, a narocito
nije vjerovao u svoj književni geniji. Njegov pesimizam stalno ga je pratio
u životu i u djelima. Kafka je na neki nacin vizionar, prorok koji je u
svojim djelima predvidao ono što ce nekoliko godina kasnije potresti
covjecanstvo.
Zanimljivost Kafkinih djela je u tome što se ona mogu interpretirati na
bezbroj nacina buduci da raspleta u njegovim djelima obicno nema,
a nisu dana ni neka objašnjenja pa se djela ponekad citaju i dva puta kako
bi se shvatila, ali uzalud.
Milna, žena koju je on ljubio, a nadviše i cijenio i kojoj je uputio mnoštvo
pisama koja se danas ubrajaju u jedna od najljepših ljubavnih pisama,
za Kafku je rekla:
”On stoji medu ljudima i u cudu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo
utocište. Zato je izložen svemu od cega smo mi zašticeni. On je gol medu
obucenima.”